Stvarnost? Postoji li takvo što?

Bilo je to davno, u ono doba kada nije bilo radija, televizije, interneta, automobila, željeznica i ostalih novotarija koje krase ovo što zovemo civilizacijom.

U zabačenom kutku kontinenta, usred guste goleme šume, nalazilo se malo kraljevstvo kojim je vladao, kako to i priliči, jedan kralj. Imao je on tri sina, dva pametna i trećeg budalu. Brinulo je kralja kako da kraljevstvo nastavi postojati kada njega jednog dana ne bude, bez sukoba braće oko prijestolja.

Nakon mnogih neprospavanih noći zaključio je da će kraljevstvo ostaviti sinu budali, a da će dva pametna sina uputiti u svijet, računajući da će se zbog svoje pameti sami znati snaći.

Ta dva brata bili su blizanci, potpuno jednaki u svakom pogledu. Bili su toliko povezani da, kada bi jedan digao desnu ruku, drugi bi istovremeno dignuo lijevu ruke. To je bilo toliko neobično da su često zabavljali goste u dvorcu pokazujući tu osobinu, stojeći razdvojeni u različitim prostorijama. Gosti bi zadivljeno promatrali predstavu, a oni znatiželjniji među njima pokušali bi odgonetnuti u čemu je trik.

Ah, da, zaboravio sam napomenuti ne baš osobito značajnu stvar, jer nije sve u veličini, da su braća bila vrlo sitna, otprilike veličine jednog elektrona.

Ubrzo su se formirale dvije grupe znatiželjnika. Jedna je tvrdila da tu nema nikakve osobite tajanstvenosti. Naime, svaki brat ima, prije razdvajanja, znanje o tome koju će ruku podignuti. S obzirom na to da uvijek podižu suprotne ruke i to istovremeno, koliko god bili međusobno udaljeni, nije čudno da se to i opazi.

Druga grupa tvrdila je da braća nemaju pojma koju će ruku podignuti nego da se to određuje činom opažanja. Drugim riječima, ako u prostoriji A promatrači vide podignutu desnu ruku, istovremeno će promatrači u prostoriji B opaziti podignutu lijevu ruku, pa makar te prostorije bile udaljene i nekoliko svjetlosnih godina jedna od druge. Ova grupa je to nazvala Kvantnim sprezanjem, a ona prva Skrivenim varijablama.

Prijepor je trajao desetljećima sve dok eksperimentima nije dokazano da je fenomen kvantnog sprezanja stvaran. Za to je ove godine dodijeljena Nobelova nagrada za fiziku.

Ogromne su posljedice za sićušnu braću.

U prvoj, sad opovrgnutoj teoriji, svaki je brat imao definirana svojstva koja ne ovise o tome promatra li ih netko. Njihova je stvarnost definirana, postoji baš kao što postoji i naše Sunce, promatrali ga mi ili ne. Njihova svojstva u tom slučaju ovise samo o njihovoj neposrednoj okolini. To je blisko našem iskustvu da za razumijevanje okolnosti u kojima smo se našli ne trebamo poznavati uvjete u nekom drugom dijelu galaksije.

U kvantnoj, sada potvrđenoj slici, braća nemaju dobro definiranu stvarnost jer njihova svojstva ovise o tome promatra li ih se ili ne. Ako ne, onda o tome koju ruku svaki od njih drži podignutu ne znamo ništa. Zapravo sve do trenutka opažanja oba brata u identičnom su stanju. Pored toga i očigledno, njihova svojstva nisu određena neposrednom okolinom, jer se njihova sprega odvija i na ogromnim udaljenostima.

Ne očajavajte ako to ne razumijete. Nalazite se u jako dobrom društvu. Pa da spomenem nekoliko njih iz društva: Einstein, Bohr, Heisenberg, Feyman…, vi i ja. Kvantnu fiziku, ma koliko korisna i uspješna u primjeni bila, ne razumije nitko.

A sada se rijetka čitateljica ove kolumne pita zbog čega nas ovaj davi s pričama o nepostojećoj stvarnosti tih čestica koje su u najboljem slučaju veličine atoma?

Imam opravdanje. Naime, zamislimo situaciju u kojoj u nekoj zemlji vlast kroz medije stvara atmosferu ugroženosti i pomalo definira neprijatelje, iako neprijatelja nema. (Mnogo je tekstova napisano na tu temu, a ja bih čitateljicu uputio na meni jako dragu knjigu ”Čekajući barbare” koju je napisao nobelovac J. M. Coetzee.)

I pored svih suvremenih tehnologija za razmjenu informacija, velik postotak građana oslanjat će se na uobičajene, domaće izvore informiranja.

U relativno kratkom roku to društvo živjet će u ”stvarnosti” koje zapravo nema, koja je umjetno stvorena, ali koja može imati vrlo stvarne i pogubne posljedice. Nažalost, proizvodnja se ”stvarnosti” uglavnom provodi zbog loših namjera, s opravdanjem u navodnoj ugroženosti nacije, države ili demokracije u drugim dijelovima svijeta.

”Stvarnost” tu služi da stvori u domaćoj javnosti potrebu za intervencijom u drugoj državi. Opravdanja su uvijek plemenita: zaštita ljudskih prava, rušenje diktatura, zaštita demokracije, denacifikacija i zaštita nacionalnih interesa.

U današnjem svijetu sve je povezano. Prije tisuću godina nekakvo krvavo razračunavanje na Dalekom istoku nije osobito utjecalo na zbivanja u Evropi. Danas sve utječe na sve.

Istina, za razliku od kvantnog sprezanja, gdje nema razmjene informacija između braće kada istovremeno dižu suprotne ruke, mi razmjenjujemo informacije elektromagnetskim zračenjem koje se širi brzinom svjetlosti. Tako ono što se događa na kongresu kineske komunističke partije u tren oka stiže na ekran mog računala ili telefona.

Na neki način bismo mogli kazati da smo ostali bez svojstva lokalnosti, kao i braća, tj. da na nas djeluju i zbivanja s drugog kraja planete.

Čitateljici koja je imala samilosti i dosegnula do kraja ovog teksta za nagradu dajem i naputak o korisnosti kvantnog sprezanja. Ono će omogućiti potpuno neprobojnu enkripciju poruka koje se izmjenjuju između korisnika i imat će ulogu u kvantnim računalima.

Jedno i drugo može imati revolucionarnu ulogu u razvoju čovječanstva, ali samo ako uspijemo naučiti ljude da razlikuju stvarnost od ”stvarnosti”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Majkama bi trebalo prepustiti upravljanje svijetom
    •  Političarima i uz javnu sramotu godi titula doktora znanosti
    •  O plinu, Vladi, odgovornosti i izborima
    •  Ansichten eines Clowns ili Razmišljanja jednog klauna
    •  Kultura zaborava poraza i pamćenja pobjeda
    •  Djeca se pitaju čemu sve to, a jasnog odgovora nema
    •  O izgubljenom vremenu
    •  U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
    •  Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
    •  Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu

> Svi tekstovi ovog autora