novinarstvo s potpisom
Ima već nešto vremena da je članica Predsjedništva Matice hrvatske Slavica Stojan u intervjuu za DuList usporedila Srbe s bubama.
Povod tih riječi je ona neka maloumna priča o, kako se to reče, svojatanju dubrovačke kulture, jezika ili čega već. Radi se o uobičajenim susretima u rodnom mjestu Vuka Karadžića, Tršiću u Srbiji, gdje se predstavnici vodećih srpskih institucija sastanu pa prisvajaju hrvatsku, dubrovačku književnost, a ustvari hrane one iste pameti s druge strane.
I hrane oni tako jedni druge, loptaju se međusobno, tobože zajapureni, a tek u tim situacijama oni su važni. Ali nahranili su i književnu povjesničarku i književnicu Stojan, koja uz takve priče često dođe na svoje. Rekla je ona iduće:
”Bube koje, kad napadnu, jako ih je teško ukloniti, bez obzira koju metodu koristili, gaženje nogama, otrovima, plinskim plamenikom. Kad se tako nešto uvuče u kuću, treba se ozbiljno boriti ili napustiti kuću!
Ni govora da bi netko izašao iz svoje kuće. Treba se boriti s bubama, nikad ne dopustiti da kuću preplave, da mile po trpezi i po postelji, nego ih strpljivo i trajno iskorjenjivati”, naglasila je Stojan.
Davno je ona potvrđena stručnjakinja za tu stvar.
Tako je svojevremeno lupetala da Srbi na svom kulturnom prostoru nisu imali književno stvaralaštvo zbog čega su, pretpostavlja ona, valjda frustrirani.
Jednom je organizirala i događaj koji je počeo minutom šutnje nakon samoubojstva ratnog zločinca Slobodana Praljka, a kasnije je, kako su prenijeli mediji, za njegovo samoubojstvo proklinjala Europu.
Uz pripreme za kolumnu, cilj je bio izbjeći temu koja je davno dala svoje. Naizgled, tako je izgledao i slučaj Slavice Stojan. Zato jer je puno toga tu rečeno. Samo što je ustvari tema daleko od prežvakane.
Ta Slavica Stojan čak nije važna. Ona je osramoćena, tom sramotom platila je svoju nesmotrenost. Problem je cijela matrica, oni kojima se Stojan dokazuje. To su oni isti koji na ovo šute.
Pred neke od lokalnih izbora, a scena svakih lokalnih izbora upravo je grozomorna, moglo se svjedočiti kandidatkinji minorne stranke za nekakvu zamjenicu načelnika nekakve općine, kako sva u tremi više ne zna što će reći, pa na kraju da kaže nešto počne govoriti o braniteljima koji su krv dali za ovu zemlju.
Iako sasvim zbunjena, ipak je znala što je vruća roba. Postoje takva opća mjesta, kojoj se ljudi, obično potkapacitirani, vraćaju. Obično je to kakav prazan hod koji podrazumijeva veličanje svoga, uzdizanje nacije, slavu ratnih zločina.
Sve skupa ispada onda nekakva poštapalica, podrugljiva scena iz Goldonijeve komedije, svakome osim onima koji govore i onima kojima je upućeno. Oni itekako shvaćaju taj grandomanski jezik, odnosno shvaćaju kolika je njegova moć uz karijerno veranje.
Zato niti Slavica Stojan nije problem, ona je samo simptom sistema, zbog pomanjkanja mudrosti pretjerala, nije znala procijeniti granicu uz koju ostaje onamo gdje je politika želi.
Problem je matrica. Problem je što je i dalje rado viđen gost po dubrovačkim trpezama i domjencima, problem je što nitko na nju nije reagirao. Nije reagirala lokalna vlast (a kako bi reagirala kad se gradonačelnik Mato Franković slikava u majici s HOS-ovim grbom i ZDS pokličem), lokalni medij, udruge, akademska zajednica, civilno društvo… Čak se niti Matica hrvatska nije ogradila.
Vjerojatno svi oni misle da je malo pretjerala, možda će netko simpatično dodati da je nepopravljiva, ali hajde oprostit će joj takvo što.
Svi šute jer je žele onamo gdje se smjestila. Njen način je idejni primjer kako se treba ponašati onaj koji želi uspjeti u Plenkovićevoj Hrvatskoj, prirodnoj sljednici Tuđmanove Hrvatske, gdje nacionalizam, šovinizam, ali i konvertitstvo imaju svoj zamah i čvrsto uporište.
Da, govori ovo i o konvertitstvu. Stariji Slavicu Stojan pamte kao osobu koja je u prošlom sistemu tražila pažnju, a nakon raspada Jugoslavije istom se željom dočepala mjesta u Predsjedništvu Matice hrvatske.
Vremena se mijenjaju, svatko se ukrcao u neki svoj vlak, pokušavajući zametnuti tragove svoje ideološke prošlosti. Ovo društvo i počiva na konvertitima, koji su danas poluge društva.
Pa kad se gebelsovski priča o Srbima i bubama, to nije nešto neobično kad se sjetimo eskapade onoga koji je sretan što mu žena nije Srpkinja ni Židovka. Tako se slavom ulazi u otrovani narod.
Slavica zna za tu slabost. Zato je i značajan stup ovog društva.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.