Brutalno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin

Šta se može reći o ubojitom nasilju nad ženama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u ostalim dijelovima temperamentne regije kojoj pripadamo, gdje šaka i metak lete brže od svjetlosti?

Svašta se još može reći, nema tome kraja, jer se na dnevnoj osnovi redaju događaji u kojima neke žene ubiju, a neke ”samo” prebiju skoro, namrtvo. Sve se to objavljuje, s više ili manje empatije, u medijima.

O nekim događajima čitamo, a neke gledamo u obliku videa koji je netko snimio i koji se opetovano emitiraju na glavnim TV kanalima (slučaj HDZ-ovog načelnika Općine Severin kod Bjelovara, Žarka Žgele).

Ono što je zajedničko većini tih reportaža s terena Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine je činjenica da se, osim u slučajevima teškog ubojstva, većina nasilnih aktera (posrnulog rukometaša, kako se tepa nasilniku u najnovijem slučaju), koji su zapravo mizogine psihopatčine, pušta da se brane sa slobode dok ulijevaju strah u kosti svima oko sebe. Upravo to čini bivši rukometaš Denis Buntić podržan od policije, suda u Ljubuškom i, čini se, većine građana tog grada.

Druga žena Denisa Buntića, Klara, mlada i lijepa, koju je oženio već ostario, odebelio i odan alkoholu i tko zna kakvim još tvarima koje su mu vraćale osjećaj nekadašnje moći i snage, bila je jedna od onih žena koje, kako piše Sanja Modrić u Telegramu, stalno padaju niz stepenice i lome kosti i dobivaju modrice na neobičnim mjestima, na primjer, ozlijede oko, nos ili usta padajući niz stepenice.

Ustravljena Klara tražila je pomoć susjeda u Ljubuškom kad je bježala od pomahnitalog muža, ali susjedi, građani Ljubuškog poznati po diskreciji, nisu se željeli miješati u tuđe bračne probleme i Klaru su ostavljali na milost i nemilost noći i spomenutog Buntića.

Je li to bilo iz straha ili iz kršćanskog uvjerenja da je brak svetinja koju se ne smije dirati ni kad u njoj zlostavljaju žene i djecu, ne zna se. Ono što se sigurno zna je da za takvo ponašanje nema opravdanja pod kapom nebeskom.

Kad smo kod kršćanskih, preciznije, katoličkih autoriteta u zajednici, besprizorni, osvjedočeni ženomrzac, sa sviješću i stavovima inkvizitora, isusovac Ike Mandurić, daje izjave o ženama i hrabrim muškarcima koji ih trpe (sic!) koje su uvreda za razum, dušu, kulturu i civilizaciju, a trebale bi biti i uvreda za Katoličku Crkvu, kojoj dotični pastir pripada.

Katolička Crkva bi ga trebala ekskomunicirati zbog njegovog anticivilizacijskog i bezbožnog stava prema ženama žrtvama nasilja. Ekskomunikacija je dobar srednjovjekovni izraz koji je kongruentan s današnjim katoličkim stavovima prema ženama. Međutim to nije slučaj. Crkva praktički uvijek šuti o svojim karizmatskim poremećenim svećenicima koji kvare i staro i mlado.

Godinama mediji prate retrogradne srednjovjekovne javne reakcije Ike Mandurića, katoličkog svećenika koji ima značajan broj sljedbenika, pa ja zaključujem da je dijelu katoličkih vjernika u redu da se žene ponižavaju, mlate i batinaju do smrti; da im to smeta ne bi pater Ike imao niti jednog sljedbenika, a on je, kako vidim, slavan kao rock zvijezda. To je zabrinjavajuće odvratno.

Ništa bolji nisu prijatelji i bivši rukometaši, kolege, manijakalnog alkoholičara i narkomana Denisa Buntića, koji redom izjavljuju da je, eto, Buntić nekad bio dobar rukometaš. Ja osobno vjerujem da je bio i slatka beba do godine dana, kao što su i Hitler i Mussolini i Staljin nekad bili slatke male bebe pa svi znamo što su postali.

Svi vidimo što je postao rukometaš Buntić, i to nema nikakve veze s nekoliko golova na rukometnim utakmicama. Nije mi jasno što je ljudima i institucijama oko njega koje ga brane i ne pritvaraju.

Zlatko Mateša je jedini od ljudi iz svijeta sporta koji je jasno rekao da ni rukometaš ni pekar ne smiju mlatiti žene.

Već znamo da naša javnost ima krajnje ambivalentan stav prema nasilnicima raznih vrsta, od nogometnih navijača do rabijatnih muževa koji zlostavljaju žene i djecu. Tome se priključuju i neke žene koje sustavno difamiraju žene kao takve i žene žrtve nasilja kao što je bivša HDZ-ovka Ivona Milinović, koja je, kako piše na portalu Teleskop, za svoju izjavu podrške Buntiću i Manduriću na FB dobila iznenađujući broj pozitivnih reakcija.

I ja sam iznenađena, jer do ovih mojih sedamdesetih godina nisam bila svjesna da živim u takvoj neempatičnoj i primitivnoj kaljuži od društva.

Sudbina Klare Buntić nije nejasna, i nisu u pitanju nijanse u kojima se teško snaći i o kojima možete dvojiti i pogriješiti u izboru i pri tom ostati čovjek (koji griješi).

Ovo su situacije u kojima fizički i socijalno jači partner, muškarac, ubojito prijeti i brutalno mlati ženu, a taj protuzakoniti, okrutni anticivilizacijski čin je ljudima iz Ljubuškog, ljubuškoj policiji i sudu, kao i bivšim kolegama rukometašima i istaknutim članovima katoličkog klera (koji duhovno vode ljude!?), u redu. To je njima prihvatljivo i ok. Kakvi su to ljudi?

Prva velika zabluda takvih ljudi je da vjeruju i misle da je nasilje nad ženama odraz fenomena pseudologia fantastica, histerične, moderno rečeno histrionske obmane sjećanja žena koja se javlja zbog dobivanja vanjske pažnje i gratifikacije, prema nekadašnjoj teoriji iz moje grešne struke, psihijatrije.

Druga velika zabluda bešćutne okoline i žena žrtava je da je sirotog nasilnika pritisnuo teret života pa ga je ”preuzela droga i alkohol”, inače je dobar.

Postoji pravna definicija kaznene odgovornosti za takve slučajeve koja se zove actio libera in causa, što znači da je osoba odgovorna jer je dobrovoljno proizvela uzrok kasnijeg kaznenog djela: nadrogirala se i alkoholizirala znajući šta radi, a onda alkoholizirana i nadrogirana ubila ili skoro ubila nekog, u ovom slučaju ženu. Međutim u ljubuškoj policiji i sudu nisu za to čuli.

Treća kobna zabluda je da je netko postao obiteljski nasilnik i nasilnik prema partnerici jednom i odjednom. Nasilna priroda je intrinzična osobina ličnosti i nasilnik tijekom života u raznim situacijama pokazuje prekomjerno nasilno reagiranje.

Ovu činjenicu savršeno potvrđuje slučaj Denisa Buntića. Nemilosrdno zlostavljanje Klare nije Buntiću prvi nasilni čin. To pokazuje i njegov policijski karton.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Grubo ignoriranje bullyinga
    •  Hrvatska u protekloj sezoni kiselih krastavaca
    •  Olimpijsko prigovaranje
    •  Još uvijek nam nedostaje iskreno kajanje na tugu u Jasenovcu
    •  Predsjednik svih građana Hrvatske je nezreli maligni narcis
    •  Sve strukture za skrbništvo su Severini nanijele nepravdu
    •  Predsjedničko denunciranje i hrvatski kulturološki cirkusi
    •  Religije i mir na Zemlji – Mir, mir, mir do neba
    •  Antisemitizam se može koristiti kao pogonsko gorivo za mlažnjake
    •  Jesmo li mi zaista protiv svakog nasilja?

> Svi tekstovi ovog autora