Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama

U tijeku je javno savjetovanje prijedloga izmjena i dopuna Kaznenog zakona gdje se predlaže uvođenje posebnog djela teškog ubojstva s obrazloženjem predlagatelja kako je potreba uvođenja samostalnog kaznenog djela teškog ubojstva bliske ženske osobe, posljedica učestalog oblika ovog teškog protupravnog postupanja usmjerenog prema ženskim osobama.

Da je to problem vidljivo je i iz izvještaja raznih NGO-a (nevladinih udruga), a i iz znanstvenih istraživanja. Kako je istaknuto i u članku Ritossa/Škorić (2022.), život označen nasiljem koje nosi rizik ubojstva žene pojavnost je koja ne poznaje ni nacionalne, odnosno državne granice ni sociološke, ekonomske ili kulturološke determinante.

Prema zadnjem globalnom izvještaju 58 posto žena žrtava namjernih ubojstava ubijeno je u uskom obiteljskom okruženju ili od strane muškarca s kojim ih veže ili ih je vezala intimna veza.

Što se tiče Republike Hrvatske, istraživanje kolegica obuhvatilo je razdoblje od 1. siječnja 2013. do zaključno 1. studenog 2022. godine, i to sve objavljene pravomoćne osuđujuće presude u kojima su počinitelji bili proglašeni krivima za kazneno djelo teškog ubojstva ranije zlostavljane osobe.

U pogledu kriminološko-viktimoloških karakteristika prikupljeni podaci pokazuju kako su od ukupno 22 žrtve njih čak 16 ili 73 % bile sadašnje ili bivše partnerice počinitelja (supruga ili izvanbračna supruga). Dva počinitelja djelo su počinila na štetu svojih majki. U preostala tri slučaja žrtve su bile počiniteljev otac, sestra te dvije malodobne kćeri.

Iz ovih je podataka vidljivo da su sve žrtve, osim jedne, bile osobe ženskog spola. Dakle, brojke jasno upozoravaju na pojavnost najtežeg oblika nasilja u intimnom okruženju.

Prema podacima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić, u prvih deset mjeseci 2022. godine 13 ubojstva (od ukupno 26) počinjeno je na štetu žena, dok je u istom razdoblju 2021. godine od ukupno 26 ubojstva njih 11 počinjeno na štetu osoba ženskog spola.

U odnosu na ubojstva počinjena na štetu obitelji/bliskih osoba, u prvih 10 mjeseci 2022. godine evidentirano je 19 ubojstava (12 počinjeno na štetu žena), što je 35,7 % više u odnosu na isto razdoblje 2021. kad je evidentirano 14 ubojstava (osam počinjeno na štetu žena). U navedenom razdoblju 2022. evidentirano je šest, a 2021. tri ubojstva žena koja su počinili intimni partneri.

Prema podacima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, što se tiče 2023. godine, u sedam situacija dogodilo se ubojstvo žena počinjenih od strane muškaraca (Kozari Putevi – Grad Zagreb, Ivanec – Varaždin, Petrinja, Zaprešić, Bisag – Varaždin), Sisak te Osijek – postupak u fazi istrage).

Radilo se u najvećem dijelu o ubojstvima sadašnje partnerice/supruge, bivše partnerice/supruge, pokušaju ubojstava povezanih s ubojstvom žene, u jednom slučaju o ubojstvu majke. U dva slučaja ubojstvo je praćeno i samoubojstvom počinitelja.

Što se tiče ubojstva od strane žena osoba koje su u bliskom odnosu (pojam opisan u čl. 98. KZ-a), u Gradu Zagrebu žena je ubila muža i pokušala samoubojstvo, a u Splitu je žena ubila izvanbračnog partnera. Što se tiče pokušaja teškog ubojstva isto se dogodilo u Križevcima, a počinitelj, muž žrtve je počinio samoubojstvo.

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (25. studenoga), Akademsko vijeće Ujedinjenih naroda i Small Arms Survey organizirali su simpozij o femicidu koji je održan 26. studenog 2012. u Ujedinjenim narodima u Beču. Simpozij je okupio međunarodne stručnjakinje i aktivistice i aktiviste za ženska prava o pitanju i definiciji ”femicida”.

Femicid obuhvaća ubijanje žena i djevojaka zbog njihova spola. Može biti u obliku, između ostalog: 1) ubojstva žena kao rezultat nasilja od strane intimnog partnera; 2) mučenje i mizogino ubijanje žena; 3) ubijanje žena i djevojaka u ime ”časti”; 5) ciljano ubijanje žena i djevojaka u kontekstu oružanog sukoba; 5) ubojstva žena zbog miraza; 6) ubijanje žena i djevojaka zbog njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta; 7) ubijanje aboridžinskih i domorodačkih žena i djevojaka zbog njihova spola; 8) čedomorstvo ženskog djeteta i feticid povezan s odabirom spola na temelju spola; 9) smrti povezane s genitalnim sakaćenjem; 10) optužbe za vještičarstvo i 11) druga rodno uvjetovana ubojstva povezana s organiziranim kriminalom, trgovinom droge, trgovinom ljudima i širenjem malog oružja.

Tada je navedeno, uzimajući u obzir stanje u svim državama članicama UN-a, da se globalno ti zločini rijetko istražuju i procesuiraju. Razlog je nedostatak podataka i naknadnih analiza zbog činjenice da se velika većina ovih kaznenih djela događa u intimnom kontekstu.

Važan ishod ovog simpozija bilo je potpisivanje ”Bečke deklaracije o femicidu” od strane više od 150 pojedinaca, uključujući niz veleposlanika i nekih deset država članica.

Rodno uvjetovan motiv ubojstava žena i djevojčica (femicid) termin koji se koristi za postavljanje temelja statističke definicije rodno uvjetovanih ubojstava žena i djevojčica odnosi se na temeljne uzroke – kao što su stereotipne rodne uloge, diskriminacija žena i djevojčica, nejednakost i nejednaki odnosi moći između žena i muškaraca u društvu – koji obilježavaju specifični kontekst u kojem se takva ubojstva događaju.

Ti čimbenici mogu potaknuti nasilje od strane počinitelja kada se smatra da ponašanje žene nije u skladu s društvenim normama ili stereotipnim rodnim ulogama. U ovom kontekstu, izraz ”rodno vezan motiv” ne odnosi se na subjektivnu namjeru počinitelja da počini ubojstvo, već na njegove temeljne uzroke.

Subjektivni motiv počinitelja da počini kazneno djelo – kao što je posebna predrasuda ili mržnja prema ženama – može biti prisutan u nekim slučajevima uz ”motiv vezan uz spol navedeno je, između ostalog, u dokumentu UN-a: Statistical framework for measuring the gender-related killings of women and girls (also referred to as ”femicide/feminicide”) https://unstats.un.org/unsd/statcom/53rd-session/documents/BG-3j-Crime&CriminalJusticeStats-E.pdf iz ožujka 2022. godine.

Dakle, potrebno je jasno urediti pravila vođenja podataka i statistički pratiti ovu nedopustivu pojavnost za koju trebamo naći rješenje.

Prema prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (COM/2022/105 final), nasilje nad ženama trajna je manifestacija strukturne diskriminacije žena, koja proizlazi iz povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca.

To je oblik rodno uvjetovanog nasilja, koje prvenstveno provode muškarci nad ženama, djevojkama i djevojčicama. Njegovi korijeni leže u društveno oblikovanim ulogama, ponašanjima, aktivnostima i značajkama koje određeno društvo smatra primjerenima za žene i muškarce, što se općenito naziva pojmom ”rod”.

Nadalje, ističe se u prijedlogu Direktive, nasilje u obitelji ozbiljan je društveni problem koji često ostaje skriven. Može dovesti do teške psihološke i tjelesne traume s teškim posljedicama, jer je počinitelj obično osoba koja je žrtvama poznata i za koju bi one očekivale da u nju mogu imati povjerenja.

Takvo nasilje može poprimiti različite oblike, uključujući tjelesno, seksualno, psihološko i ekonomsko nasilje. Nasilje u obitelji može se dogoditi bez obzira na to dijeli li počinitelj ili je dijelio kućanstvo sa žrtvom. S obzirom na posebnosti povezane s tim vrstama kaznenih djela, potrebno je utvrditi sveobuhvatan skup pravila kojima se ciljano rješava trajni problem nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se uzimaju u obzir posebne potrebe žrtava takvog nasilja.

Mislim da se svi slažemo kako je potrebno prevenirati i adekvatno sankcionirati nasilje nad ženama koje je rodno uvjetovano, pogotovo kada je temeljni uzrok to što počinitelj smatra da ponašanje žene nije u skladu s društvenim normama ili stereotipnim rodnim ulogama. Tu nema nikakve dvojbe.

Kada se sveobuhvatno pristupa prevenciji ovog najtežeg oblika nasilja, ne smije se zanemariti kako je znatnom broju počinitelja (75 %) sud izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti i/ili sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja procjenjujući da zbog ovisnosti o alkoholu, odnosno duševne bolesti, postoji opasnost da će ponovno počiniti teže kazneno djelo.

Važeći Kazneni zakon u svom članku 111. regulira teško ubojstvo. Najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kaznit će se:

1. tko drugoga ubije na okrutan ili podmukao način
2. tko ubije osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće
3. tko ubije blisku osobu koju je već ranije zlostavljao
4. tko drugoga ubije iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih niskih pobuda
5. tko drugoga ubije radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela
6. tko ubije službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti.

Prilikom izrade ovoga članka teškog ubojstva prije više od desetljeća, vodilo se računa i o Istanbulskoj konvenciji, kao i o zabrani diskriminacije što se vidi po činjenici da je jedan od oblika teškog ubojstva ubojstvo posebno ranjive osobe zbog njezine dobi, kao i ubojstvo bliske osobe koja je ranije zlostavljanja od počinitelja.

Izrada zakona, kao i predlaganje njegovih izmjena i dopuna ozbiljan je posao koji ima svoje zakonitosti. Izmjena jednog članka Kaznenog zakona može uzrokovati probleme u tumačenju drugih zakonskih odredbi i može stvoriti nelogičnosti. Kada govorimo o nasilju i ubojstvu žena koje je uvjetovano njihovom ”ulogom” nije očito dovoljno uvesti novo djelo ili izmijeniti postojeće i čiribu-čiriba svi su problemi riješeni.

Nama kaznenim pravnicima, ali i pravnicima općenito, jasno je da različiti oblici postojećeg kaznenog djela teškog ubojstva već daju rješenja za teške oblike ubojstva bliske ženske osobe, kao i da kazneno pravo ne rješava sve probleme ovog društva jer u konačnici dolazi posljednje kad su svi drugi već zakazali, od pojedinaca do institucija.

No kazneno pravo ima s druge strane i preventivnu funkciju iako je ista ultima ratio. Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

Razlog izmjena postojećeg djela teškog ubojstva mora imati realno društveno opravdavanje, jer je problem ubojstava žena u bliskim odnosima već adresiran i predstavlja teško ubojstvo, iako ne nosi ime femicid.

Pitanje je treba li se ovaj teži oblik kaznenog djela ubojstva izmijeniti ili dopuniti da i izrijekom govori o ženi kao žrtvi u bliskim odnosima s obzirom na to da su najvećim dijelom žrtve takvih ubojstava žene što jasno proizlazi iz podataka prikupljenih gore citiranim istraživanjem. Kako ima i žrtava muškaraca (v. statistiku) isti također moraju biti zaštićeni.

Kada govorimo o raznim definicijama pojma femicid (v. gore) isto je tako jasno da nisu svi ti oblici karakteristični problem za hrvatsko društvo. Da je tako potrebno i jednostavno kažnjavati sve pojmovne oblike femicida koji je problem na globalnoj razini, sve bi države Europske unije imale takvu definiciju.

Da pokažem na primjeru. Ako čedomorstvo ženskog djeteta proglasimo teškim ubojstvom u RH imali bismo iduću situaciju:

Prema važećem KZ-u, čl. 112. st. 2., majka koja usmrti svoje dijete pod utjecajem jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako femicid uključuje i čedomorstvo ženskog djeteta, pukim prihvaćanjem gornjeg pojma femicid imali bismo situaciju da kažnjavamo majku, ženu, koja je zbog posebnog – jakog duševnog opterećenja zbog trudnoće ili poroda usmrtila svoje muško dijete kao počiniteljicu privilegiranog oblika ubojstva, a ako se radi o ženskom djetetu moglo bi biti govora o teškom ubojstvu. Dakle cum grano salis kada mijenjamo Kazneni zakon.

Problem u društvu imamo, potvrđen je podacima, idemo ga riješiti tako i da prepoznamo uzroke nasilja i ubojstva žena u Republici Hrvatskoj, ako je stvarno potrebno izmijenimo Kazneni zakon, odnosno izrijekom navedene oblike teškog ubojstva koji već nudi rješenja, to je isto tako jasno, možda samo i radi generalno preventivnih i specijalno preventivnih razloga, ali ne baš tako da stvaramo nelogičnost u ostalim odredbama Kaznenog zakona.

Možemo razmisliti je li radi preventivnih razlika oblik teškog ubojstva bliske osobe koja je ranije zlostavljana nedovoljan i, ako je, zašto je. I zašto je nedovoljan oblik teškog ubojstva koji je počinjen iz bezobzirne osvete, iz mržnje ili drugih niskih pobuda.

U svakom slučaju, bez izmjene načina ponašanja i razmišljanja pojedinca i holističkog pristupa rješavanju problema nasilja u bliskim odnosima nećemo, na žalost, dobiti toliko koliko se nadamo i čemu svi stremimo. Dakle, još jednom, cum grano salis kad pristupamo izmjenama Kaznenog zakona.

Dakle, ako znamo problem i imamo statističke podatke i podatke znanstvenih istraživanja i stručne izvještaje NGO-a i analiziramo odredbe Kaznenog zakona i uvažavamo i razumijemo sve odredbe Kaznenog zakona i njegovu logiku, i znamo zašto su postojeće odredbe donesene upravo kako piše, potrebno je sa svih aspekata analizirati što nije eventualno pokriveno postojećim odredbama oko najekstremnijeg oblika nasilja nad ženama.

Kako je ubojstvo ili pokušaj ubojstva žena u bliskim odnosima već pokriveno Kaznenim zakonom kao oblik teškog ubojstva treba vidjeti je li potrebno taj oblik drugačije definirati, odnosno je li potrebno izdvojiti ubojstvo žena u zaseban oblik teškog ubojstva pod posebnim nazivom, uvažavajući pritom sve svrhe kažnjavanja. Idemo vidjeti što je tu najbolje rješenje u kontekstu našeg društva i problema s kojima se naše društvo suočava kad se govori o ubojstvima žena u bliskim odnosima.

Pri čemu naglašavam da je u stvarnoj zaštiti žena od nasilne smrti u bliskim odnosima kontinuirana prevencija i cjelovita edukacija koja počinje od najranijeg djetinjstva od presudne važnosti. Bez toga nećemo na žalost riješiti puno toga.

Zasigurno se moramo koncentrirati i na kvalitetu izvođenja medicinskih sigurnosnih mjera, kao i različitih programa za rad i promjenu obrasca ponašanja počinitelja djela nasilja nad ženama. Trebamo vidjeti što je sve potrebno učiniti da i one u praksi budu što djelotvornije.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Što nam poručuju tragedije iz Donje Jablanice i Novog Sada
    •  Hrvatska mora popraviti status starijih osoba u zatvorima
    •  Izbori su da učinimo nešto dobro i za opću dobrobit
    •  Koja pravila obvezuju dužnosnike u javnoj komunikaciji
    •  Upravljanje krizama je vještina koja nam nužno treba u 2024.
    •  Lamentacije – plaće, upravljanje krizama i vladavina prava
    •  Treba nam rezolucija o položaju i pravima starijih osoba
    •  Curenje informacije – moramo li i tajne skrivati i od samih sebe
    •  Učinkovitim kaznama do povjerenja građana i vladavine prava
    •  Tko mari za ljudska prava, profit je prioritet SP-a u Katru

> Svi tekstovi ovog autora