Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život

Kažu mi studenti da su na terenskoj nastavi uočili kako neki ljudi ni ne znaju što je rak debelog crijeva. Pojedinci ih nisu htjeli ni pustiti u kuću da ih nešto o tome nauče. Ova vrsta raka je jako diskriminirana u našoj zemlji.

Naime, unatoč brojnim nastojanjima, tek lani smo uspjeli dobiti da se ožujak proglasi kao Mjesec svjesnosti o raku debelog crijeva, kojega u svijetu obilježava niz država već godinama.

Također, zbog financijskog ograničenja, tek nekoliko godina imamo nešto uočljiviju kampanju za vrijeme koje učimo građane putem medija kako je to rak koji sporo i podmuklo raste (dakle, stignemo ga otkriti rano, ali i u predstadiju raka), da za to vrijeme čovjeka ništa ne boli i nema nekih znakova bolesti.

No ako se taj rak kasno otkrije, itekako estetski može narušiti izgled osobi, a također i zakomplicirati život ako bolesnik dobije umjesto uobičajenog analnog otvora, umjetan otvor na trbušnu stijenku (tzv. stoma), gdje se onda u vrećicu prazni stolica.

Bolesnici koji su takvu operaciju prošli i imaju stomu izrazito nerado o tome govore jer jednostavno ne žele da itko osim najuže obitelji zna da imaju vrećicu na trbuhu. Stolica, odnosno izmet je nešto odbojno i bilo što u vezi s tim, posebno u našim krajevima, izaziva nelagodu.

Istodobno dok za sanitarni pregled brojni građani moraju dati uzorak stolice na pregled kako bi prošli pregled i mogli dalje raditi, s druge strane značajan dio stanovnika ne želi niti odgovoriti na pozivno pismo kojim ih pozivamo na pregled stolice na mikroskopske količine krvi.

Naime, pojava tih okom nevidljivih količina krvi su često jedini znak raznih bolesti debelog crijeva, pa tako i raka te prezloćudnih polipa. Programom probira mi tim pregledom stolice tražimo koje stanovnike treba uputiti dalje na kolonoskopiju kako bi se otkrio točan uzrok krvarenja te smo već mnogima spasili život.

Međutim, tužni smo jer smo uspjeli spasiti život samo onima koji su se odazvali na pozivno pismo i poslali nam uzorke stolice. Istraživali smo zašto nam neki stanovnici nikada, kako, uostalom, pristojnost nalaže, ne odgovore na pozivno pismo.

Najveći dio ljudi odgovore da nemaju zdravstvenih problema što znači da ne znaju da se bolest sprječava upravo u naoko zdravih osoba koje nemaju nikakvih tegoba ili znakova bolesti. Oni ne znaju da čovjek može biti bolestan i ne znati dugo da je bolestan. Moramo ih to naučiti upornim ponavljanjem sa što više mjesta.

Drugi odgovor je da se boje da će im se otkriti rak, jer ”čim nešto pregledavaš, nađu ti nešto”. Na komentar da je valjda bolje bolest prije otkriti, oni ne vjeruju kako na ishod liječenja i kvalitetu života može utjecati ranija spoznaja o bolesti.

Ne znam gdje se izgubila narodna poslovica koju je moja generacija često čula, ali i učila u školi – bolje spriječiti nego liječiti. U nas narod uopće više ne vjeruje u sprječavanje bolesti odnosno koncept preventive koja je danas pak puno više moguća zbog napretka medicine.

Prvo je to počelo s odbijanjima cijepljenja i doslovno zavjeri protiv cijepljenja, a sada se proširilo na sve drugo što spada u preventivu. Na veliku žalost, to se odnosi i na prevenciju bolesti u beba i male djece. Iako, ti isti će za kasnije liječenje te iste djece zdušno prikupljati novac, čak i ako je cjelokupno liječenje moguće i osigurano u okviru našeg javnog zdravstvenog sustava.

Slična pojava postoji i u drugim europskim državama poput Njemačke gdje su to nazvali strahom od prevencije ili preventofobijom.

Treći odgovor zašto nam ne odgovore na pristojan poziv da daju stolicu na pregled je da nemaju vremena. Ovo je za nas liječnike najtužnija spoznaja da građani tvrde da ne mogu naći vremena poslati odgovor da se žele pregledati i nakon toga tri puta prikupiti sitne uzorke stolice na kartončiće i poslati natrag u zavode za javno zdravstvo.

Sve zajedno sa čitanjem priloženog materijala ne bi trebalo trajati više od ukupno sat vremena. Svake dvije godine sat vremena.

Stignu pisati po forumima, mrežama, naručiti robu putem interneta, razgovarati na mobitel s prijateljima i rodbinom, poći u kino, kazalište, provoditi radni dan, skuhati, otići na tržnicu, sjediti puno puta u kafićima na kavi ili drugom piću, popiti s društvom, brinuti o drugom članu obitelji… sve stignu, ali sat vremena odvojiti za uzorkovanje stolice kod kuće i poslati to poštom ne stignu, pregled koji život znači.

Stignu obraditi polje, posaditi biljke, brinuti se o stoci, pozvati veterinara, proslaviti neki događaj s prijateljima veseleći se do jutra ili čak i više dana, a ne stignu obaviti pregled stolice.

Dio žena učini mamografsko snimanje svake dvije godine kada dobiju poziv, no ne naprave pregled stolice. Još veći dio žena obavi ginekološki pregled svake tri godine (ili češće), ali ne naprave pregled stolice. Niti ne odgovore na poziv da ne žele. A debelo crijevo je jednako organ kao dojka i vrat maternice.

Pitamo se i istražujemo godinama zašto se dio građana nikada tijekom proteklih petnaest godina nije udostojio odgovoriti na pristojan poziv da im sačuvamo zdravlje. I to zdravlje vrlo važnog organa koji je u slučaju žena, jednako važan za život kao dojka ili vrat maternice.

Zasigurno je dijelom uzrok što cjelokupno društvo diskriminira ovaj organ u odnosu na druge. Tvrtke su mnogo manje spremne sudjelovati u promotivno-edukativnim akcijama te su do sada sudjelovale samo malobrojne i to vrlo skromno i mnogo manje glasno nego što to rade za rak dojke i vrata maternice.

Naše majke su još šezdesetih godina prošlog stoljeća masovnom i intenzivnom kampanjom bile pozivane i podučavane da trebaju redovito ići na ginekološki pregled (tada se savjetovalo svake godine jer nije bilo spoznaje o humanom papiloma virusu – HPV) i da učine mamografski pregled dojki. Te činjenice su naučile još naše majke ili bake i prenosile to znanje na nasljednice.

Međutim, informacije o raku debelog crijeva i načinu njegovog sprječavanja su se pojavile tek prije petnaestak godina, što očito nije dovoljno da dopre do svih. Cijelo vrijeme je kampanja i prosvjećivanje znatno slabije praćeno, što zbog drugačijeg odnosa prema ovom organu, a što i zbog hiperprodukcije obilježavanja raznih dana o svjesnostima o raznim bolestima koje imaju potrebu za boljom prepoznatljivošću, no nisu ni približno toliko brojne ni smrtonosne.

A građani, naravno, ne znaju koja je bolest za njih bitna i ne znaju u šumi tih dana prepoznati što zapamtiti kao važno za mnoge od njih. Jer, potpuno je drugo ako svake godine otkrijemo oko 3.300 novooboljelih od raka debelog crijeva i svake godine od iste bolesti umre oko 2.200 ljudi, u odnosu na bolesti od kojih oboli samo nekoliko stotina i nema toliku smrtnost.

Zato moramo upozoravati da je rak debelog crijeva vrlo bitno sprječavati, jer smo u samom vrhu između zemalja u Europskoj uniji. Iznimno je važno da ovo podrže, ne samo liječnici nego i svi zdravstveni radnici.

Još jedan od problema zbog kojih se otežano šalje informacije prema stanovništvu o značaju ove bolesti je nesuglasje među nekim liječnicima koji ne žele prihvatiti da se ovakav program probira provodi baš na način kako ga predviđaju smjernice o probiru raka i prezloćudnih izraslina debelog crijeva u Europskoj uniji, te neprekidno govore o programu negativno ili dolaze s kojekakvim idejama drugačijeg pristupa, ne shvaćajući da je riječ u kompliciranom sustavu koji je posložen tako da se može jamčiti postupanje prema protokolu iz smjernica sa svakom osobom iz programa.

To je opsežan program za kojega se 15 godina radi ogroman posao pozivanja preko 650.000 ljudi godišnje, bilježenja njihovih podataka, pregleda oko 230-250 tisuća uzoraka stolice po ciklusu, i svake godine se provodi preko 2.500 kolonoskopija. Dakle, brojni liječnici rade ogroman posao koji bi trebao biti još veći kad bi se odazvalo trostruko građana.

Naime i sa sadašnjim brojem osoba koje su pregledane, dokazana je ekonomska isplativost odnosno ušteda u milijunima eura, no važnija je ona ljudska isplativost. Naime, svim ljudima kojima se nađu i uklone prezloćudne promjene, u biti se spriječi nastanak raka i sačuva zdravlje, ali i kvaliteta života.

Zbog svega toga, iznimno je važno pojačano raditi na uklanjanju drugačijeg i diskriminirajućeg odnosa prema ovom raku te destigmatizaciji bolesnika, o tome otvoreno razgovarati bez srama te svakako dati puno više reklamnog prostora za ovaj program probira uz puno značajnije sudjelovanje raznih tvrtki kojima su cilj zdravstvene kampanje i trajno prosvjećivanje.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani
    •  Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja
    •  Hitno da hitnije ne može biti: ulagati u sustav zdravstva
    •  Struka i javnost nakon pandemije

> Svi tekstovi ovog autora