Praznik političke sentimentalizacije

Promišljati politiku, a pogotovo političku kampanju u Hrvatskoj može imati ozbiljne, po razum gotovo pogubne posljedice. Vrijeme izbora je kulminacija političkog karnevala koji se ozbiljuje u formi retoričkog i paradnog kiča u kojem bespoštedno strada zdrav razum i dobar ukus.

Kič je pseudoumjetnost, kao što je politička kampanja u Hrvatskoj zapravo pseudopolitička. Pseudopolitičnost se očituje u trivijalnosti tema i besadržajnosti političkog sadržaja aktera izbornog procesa. Ono čime se dio stranaka bavi u kampanji nije kreacija novih sadržaja i potencijalno pronalaženje rješenja za stvarne probleme, već kreiranje pseudopolitičkog sadržaja koji bi se biračima potencijalno mogao svidjeti.

Uz već prethodno viđene forme raznih verzija reklama te kratkih videouradaka na YouTubeu, Instagramu ili Facebooku, u kojima se neke kratke političke parole često ukomponiraju uz neku epsku glazbu, ove godine se ide i korak dalje.

Nastala je pandemija političkog kiča čiji su najočitiji plodovi kupovina botova iz zemalja jugoistočne Azije koji razdragano komentiraju i ”lajkaju” objave vladajuće stranke, brojanje godina koliko je netko studirao, iznošenje što su kandidati radili u mladosti, glazbene ”kompozicije” koje će donijeti rezultat koji je proporcionalan kvaliteti tih kompozicija te pokušaji pristupačnosti i prisnosti s biračima kronično nesimpatičnih političkih lica putem superpopularne društvene mreže TikTok.

Za oko ne može ne zapeti profil skamenjenog Vilija Beroša, kojem je ispred objektiva vidljivo neugodno, ili Andreja Plenkovića od kojeg smo mogli saznati da mu je najdraži band The Rolling Stones, a film ”Tko pjeva zlo ne misli”, pokoju knjišku preporuku, a doista se ogolio i zagrabio u najdublji dio svoje intime kada nam je svima saopćio da se prvi put poljubio početkom osamdesetih u Makarskoj, vjerojatno jedne vruće ljetne noći na prekrasnim makarskim plažama.

Često takvi video uradci završe cum grano humoris na način da akteri kažu da ”je užasno teško biti influencer” ili da ”nije lako biti tiktoker”. Očito im je lakše biti političar.

Šalu na stranu. Doista je tragikomično vidjeti sredovječne političare koji se s novim tehnologijama i medijima snalaze kao, recimo, kromanjonci kada bismo im dali da voze automobil.

Ti video uradci doista mogu utjecati na rezultate izbora, ali na način suprotan od očekivanog – one neodlučne koji ih vide će vjerojatno ponukati da iziđu na izbore i zaokruže bilo kojeg drugog kandidata osim onog koji je na tom videu.

Šlag na tortu pseudopolitičkog sadržaja dodao je predsjednik Zoran Milanović. Svojim poslovično poznatim retoričkim vratolomijama poziva na okupljanje vlade nacionalnog spasa i rađanje treće republike.

To je uzrokovalo gotovo neviđenu histeriju o svetosti hrvatskog Ustava, te povelje koju Hrvati toliko vole i poštuju da se nikada ne žele ni dovesti blizu toga da ju prekrše, a kamoli da prijeđu tu granicu.

Da priča dobije svoj slatki epilog, pobrinuo se Ustavni sud koji je Milanoviću izdao upozorenje, napravivši od njega metafizičko biće koje nije Bog, ali se poput Boga ponaša i na njega se apliciraju slična pravila. Njegovo ime se ne smije spominjati u kampanji, ali on se itekako može spustiti među smrtnike i ponuditi nam svoju ruku političkog spasa.

Milanović je tako jednima postao heretik kojeg će pokušati zauvijek politički spaliti na ovim izborima, iako na njima ne sudjeluje, a drugima pastir koji će nas napojiti na rijekama pravde koje će se izliti na proljeće, iako to ne smiju reći.

Potvrda da se neće biti lako riješiti Milanovića i da se svi kojima ova vlast odgovara moraju mobilizirati, dolazi nam iz Hrvatske biskupske konferencije. Oni isto tako vjernike pozivaju na izbore, da se zaštiti Ustav i na izborima kazne svi oni koji taj Ustav krše i ugrožavaju, ali i one koji bi trebali provesti demografsku obnovu Hrvatske, kao i uspješnu borbu protiv korupcije.

Tko bi to trebao provesti i protiv koga bi trebalo glasati, jasno je iz izjave članice Dubravke Hrabar: ”Pritom želimo istaknuti da je Hrvatska do 2000. imala polupredsjednički sustav, a od 2000. parlamentarni, koji izričito predviđa zabranu stranačkog članstva za predsjednika države”.

Dakle, HBK se stavila uz bok onih kojima odgovara ovakvo stanje i koji žele sagraditi brane za Milanovićeve rijeke pravde. Nije to ništa čudno, Crkva više sudjeluje u poslovima ”zemaljskog” nego poslovima ”Božjeg grada”, da se izrazimo terminima sv. Augustina, pa im je više stalo do ”zemaljskog” nego do ”Božjeg” ustava. Njima nikad i nije bio problem uvjeravati građane da izaberu vlast nad kojom Crkva ima veći utjecaj.

Primjera pseudopolitičkog sadržaja i kiča je mnogo pa ih nema potrebe dalje navoditi. Ono što ih sve karakterizira je sentimentalizam, lažno pretjerivanje u osjećajima koje je lako uočljivo u retoričkom, ali i bihevioralnom aspektu aktera kampanje.

Naglasak je stavljen na buđenje osjećajâ putem kojih bi se trebale probuditi simpatije biračkog tijela, a glavne karakteristike tog sentimentalizma su briga, prisnost i prikazivanje drugoga u kontekstu negativnih emocija. Svaki akter to radi na svoj način, ali svaki od njih tvrdi: ”Vidite da smo mi kao i vi, ljudi od krvi i mesa, i mi se za vas brinemo. Odaberite nas pa ćemo vam donijeti prosperitet, ostali su nesposobni ili kriminalci”.

Iako razum bira strategiju sentimentalizma, on u njoj najviše strada. Ona je najjednostavniji i najučinkovitiji način kojim se nekoga pokušava pridobiti, razumski argumenti mogu biti teški i slabog dometa.

Iz tog razloga u ovoj kampanji, kao i doduše svakoj do sada, nisu bitni politički programi, rješenja i ideje, već prosti narativi obojani emocijama. Od nas se očekuje da, kao i do sada, biramo onoga koji nam je draži i simpatičniji ili barem onoga koji nam je manje mrzak i odbojan.

Ovakva kampanja će, na sreću, završiti. Zbog toga što promašuje samu svrhu izbora, ona ne može dovesti do, kako potpuno apsurdno izborima volimo tepati, praznika demokracije, nego do praznika političke sentimentalizacije. No to je manje bitno. Važno je da je praznik. Sretan nam. Sreća će nam trebati.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Predsjednički kandidat u ulozi komičara
    •  Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti
    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno

> Svi tekstovi ovog autora