O zavisti

Čini se da se pojavi pozitivne kvalitete kod neke osobe lako diviti izdaleka. Zahvaljujući sigurnoj distanci, mogućnost da sami sebe ili da nas drugi uspoređuju s osobom koju krasi određena vrlina umanjena je u toj situaciji do zadovoljavajuće razine koja paradoksalno dovodi do obrnutog efekta, a to je fenomen da se toj udaljenoj osobi iskreno divimo bez ikakve rezerve ili fige u džepu.

Život lijepog, uspješnog, radišnog, umnog čovjeka na taj način postaje surogat vlastite neispunjenosti. Sve neostvarene ambicije i fantazije bivaju na posredan način zadovoljene, a da pri tome ne dolazi do aktivacije potisnutih frustracija koje bacaju u očaj ili još gore, koje dovode do zavisti.

Tako se uspjeh sportske ekipe – čije članove osobno ne poznajemo, proslavlja mahnito kao da smo mi navijači/promatrači i sami postigli taj uspjeh. U pobjedi ”naših” osjećamo sreću, ponos i odjednom naše raspoloženje raste. U porazu tih istih ”naših” bivamo frustrirani, izbacujemo najkreativnije pakosti na račun urote svjetskih sportskih federacija koje su ”nas” opet uzele na zub zbog jednog od neiscrpnih, dijaboličnih razloga i osjećamo se loše.

Kakav god ishod bio, uključenost promatrača – tih svojevrsnih voajera koji zadovoljstvo pronalaze u djelovanju drugih, totalna je. Upravo zbog spomenute totalnosti i kolektivnosti u obožavanju tog apstraktnog drugog koji se smiješi na televiziji dolazi do stvaranja uzora u čijem djelovanju prosječan čovjek pronalazi smisao i identitet.

Uspjeh ne ugrožava jer je dalek, a opet dovoljno blizak da bi bio smatran vlastitim iz razloga što ispunjava neki arbitrarni kriterij poput zajedničke nacionalnosti ili porijekla. Baš u tim kategorijama pronalaze se i udružuju štovatelji koji životare u fantaziji da se sjaj reflektorima obasjane medalje odražava i na njih same.

Suprotan učinak izazivaju osobe čijim smo kvalitetama izloženi svakodnevno i to iz neposredne blizine. Ovdje nema apstraktnog drugog, nema ugodne distance. Riječ je o susjedima, poznanicima, prijateljima i drugim bliskim ljudima, možda čak i o članovima obitelji koji naočigled, bez truda ili namjere, samim svojim postojanjem i djelovanjem bude pakost, zloću ili zavist.

Zašto dolazi do ovoga fenomena? Mogući razlog tome može biti činjenica da smo ponikli u istim ili barem sličnim socio-ekonomskim uvjetima, išli u iste škole, imali zajedničke teme, prijatelje i navike pa se na neki način na temelju toga ”opravdano” očekuje da ćemo i u budućnosti dijeliti iskustva koja će po svojoj naravi biti bliska te da ćemo se suočavati s identičnim problemima s kojima ćemo se nositi jednako uspješno ili neuspješno. Ukoliko prema našoj percepciji ne bude tako i taj bliski drugi pokaže veću umješnost, tada dolazi do trenutka iskušenja kada klica niskih strasti potencijalno pronalazi plodno tlo.

Ideja prethodno izloženog mogla bi se sažeti u rečenici američkog književnika Gorea Vidala: ”Svaki put kada prijatelj u nečemu uspije, dio mene pomalo umre.” Ipak, u kategorizaciji razloga zavisti valjalo bi napraviti distinkciju između onih koji su uzrokovani statusnim simbolima; na primjer, formalnim obrazovanjem, prihodima, poželjnijim partnerom/partnericom, stanom u ekskluzivnom dijelu grada ili bijesnim automobilom i onih koji su rezultat prirodnih datosti kao što su izgled ili inteligencija.

Tuđi uspjeh u prvoj kategoriji lakše je podnijeti pa tako i oprostiti jer ga možemo pripisati neuhvatljivim kategorijama kao što su sreća i sudbina. Također, moguće je da ta druga, bliska osoba naprosto ima dobre veze i da je posljedično pronašla nezasluženi uspjeh zauzimajući mjesto unaprijed rezervirano za nju u zatvorenom krugu akademske, sportske ili bilo koje druge zajednice sklone nepotizmu. Postoje, dakle, beskonačne osnove na temelju kojih nečiju ”superiornost” u području prve kategorije uzroka zavisti možemo sebi i drugima opravdati i/ili osporiti.

Za razliku od prve kategorije uzroka zavisti, uzroci zavisti druge kategorije ne mogu se osporiti, oni su neupitni. Samim time, oni se ne opraštaju. Na primjer, dovoljno je da osoba koju krase iznimna ljepota ili lucidan um, ili ”još gore” jedno i drugo istovremeno, stupi u dovoljno blizak kontakt koji u potpunosti anulira efekt sigurne udaljenosti i time povuče okidač kompleksa inferiornosti kod osobe čije je do tog trenutka stabilno stanje duha iznenada ugroženo.

Treba upozoriti da patnja voli društvo i zato se može očekivati komplot ”urotnika” koji se neće moći oduprijeti porivu da uzvrate udarac tom ˝bezobrazniku˝ koji se tako bešćutno drznuo poremetiti njihovu delikatnu mikrofloru uniformirane prosječnosti.

Važno je razjasniti da nositelj kvalitete druge kategorije, koja god ona bila, ne treba sebi razbijati glavu mišlju je li učinio nešto čime bi povrijedio tuđe osjećaje. Ti osjećaji bivaju povrijeđeni kao što alergija izaziva kašalj i curenje nosa u ljudi osjetljivih na pelud.

Dakle, već sama njegova prisutnost i prateća stvarna ili samo od drugih percipirana superiornost u nekom od uzroka zavisti druge kategorije iritira. Uslijed prethodno opisanog slijeda događaja, razvijanje djelotvorne strategije pristupa takvim situacijama postaje nužnost ukoliko je cilj zadržavanje duhovnog zdravlja i samog identiteta.

Jedan od mogućih pristupa bilo bi kamufliranje svih mogućih potencijalnih uzroka nečije zavisti. Oni su, naravno, nebrojeni i zato bi takav pristup rezultirao potpunom negacijom osobnosti pa samim time i identiteta. Osim toga, takav pristup zahtijevao bi veliku dozu energije i umješnosti tako da je šansa da taj paravan kroz duže vrijeme bude održiv i pritom uvjerljiv mala. Konačan ishod bio bi blizak autoparodiji.

Također, valja se zapitati bismo li mi sami zaista htjeli komunicirati s osobom koja bi u toj zamišljenoj interakciji bila voljna na taj način potisnuti sebe u nadi da se sugovornik (mi) ne nađe ugroženim zbog neke značajke koja je prirodna datost te osobe i osobina koja ju čini posebnom i upravo zbog toga originalnom?

Drugi mogući pristup mogao bi se slikovito dočarati scenom bacanja prilično teškog kamena nasred mirnog jezera savršeno glatke površine. Taj čin hrabrosti rezultirat će glasnim praskom koji najavljuje koncentrične valove koji će poput radara pokriti cijelu vodenu površinu i pri tome puno toga razotkriti. Opravdano je očekivati da će taj metaforički prasak i neminovno talasanje dovesti do najšireg spektra reakcija onih koji tome svjedoče.

Takvu šarolikost treba prihvatiti i svaku reakciju pozdraviti kao još jednu nijansu u paleti boja koje nam pomažu da naslikamo svijet onakvim kakvim on zaista jest.

Drugim riječima, prihvatljiv i dugoročno održiv pristup bio bi onaj u kojem ne bi dolazilo do zatomljivanja vlastitih kvaliteta nego upravo suprotan, nesputan pristup koji bi se manifestirao nepatvorenim izlaganjem čija bi svrha bila potvrda tih istih kvaliteta i njihova daljnja evolucija kroz interakciju sa svijetom koja će biti zasnovana na otvorenosti i dobroj volji.

S ciljem približavanja tome idealu kao putokazi možda nam mogu poslužiti ove starogrčke izreke;

”Među prijateljima treba voljeti ne samo one koje žaloste vaše nesreće, nego i one koji nam ne zavide na sreći.” Sokrat

”Čovjek kome nitko ne zavidi nije sretan.” Eshil

”Mudar će htjeti biti s onima koji su bolji od njega.” Platon

”Želite li izbjeći kritiku, ne govorite ništa, ne radite ništa, budite ništa.” Aristotel

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Savršeni dani – Sreća na japanski način
    •  Djeca čovječanstva - Odraz budućnosti između nade i apatije
    •  Aldous Huxley vlastitim riječima (1)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (3)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (2)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (1)
    •  Fahrenheit 451 – Cenzura knjiga, kontrola misli
    •  Divni novi svijet – Distopija naša svagdašnja
    •  1984. – Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (3)

> Svi tekstovi ovog autora