Dekani Šestak i Šimunović brane patologiju Hrvatskog tjednika

U kolovozu 2018. god. punoljetna muška osoba je 15-godišnjakinju, kako to stoji u obrazloženju sudske presude šestorici mladića nepravomoćno osuđenih za seksualno zlostavljanje maloljetnice, uvela u sobu i stavila sjedalicu na vrata kako maloljetnica ne bi mogla pobjeći. Muškarac je potom 15-godišnjakinji nasilno povukao glavu, prisilivši je da ga oralno zadovolji. Sve je to snimao kako bi je poslije mogao ucjenjivati. Seksualnom iživljavanju su se, kroz idućih godinu dana, pridružili silovateljevi punoljetni i maloljetni prijatelji. Ono što sam pročitao u medijima, toliko je mučno da detalje ne mogu iznositi u ovoj kolumni. Djevojčicu su sustavno seksualno, fizički i psihički zlostavljali, prijetili su joj ubojstvom, kao i time da će završiti na psihijatriji.

Hrvatski tjednik je, čim je ovo dospjelo u javnost, posvetio naslovnicu ovom mučnom slučaju tvrdeći da se ne radi o silovanju, nego o sporazumnim spolnim odnosima, objavivši pritom tri fotografije žrtve.

Fotografiju naslovnice ovog opskurnog tjednika, notorni Ivica Marijačić je potom, o čemu je detaljno pisao novinar Ivica Nevešćanin, koristio kao sliku svoga profila omogućivši tako da se ovaj sadržaj slobodno distribuira. Namjera je bila da se žrtva prikaže nemoralnom, da je se stigmatizira i socijalno isključi, kao i da se silovatelje oslobodi sumnje za počinjenje ovog gnjusnog zločina. Oni su, eto, samo iskoristili priliku da ostvare sporazumne i dobrovoljne spolne odnose.

Ivicu Marijačića nikada nisam cijenio, ali sam ipak, onako ironijski, smatrao kozmičkom pravdom to što ovaj nekadašnji zagovaratelj komunizma za vrijeme Jugoslavije oko svojih maloumnih škrabotina okuplja zagrižene nacionaliste – krpa uvijek nađe zakrpu.

Nacionalizam je rezerviran za najniže od najnižih, pa je red da im vodič u borbi protiv komunizma, kojega više nema ako ga je ikada uopće i bilo, bude nekadašnji praktikant komunističke ideje. On je s tom idejom prekinuo kada je ona doživjela slom, ali je ta ideja ipak pronašla put da i dalje živahno struji na njegovoj fraktalnoj razini.

Hrvatski tjednik sam promatrao kao dnevnički košmar nacionalista izraslih na tlu vlastite komunističke prošlosti. To sam mislio sve do spomenute, gnjusne naslovnice kojom je maloumni nacionalizam pokazao svoje najgore lice – lice branitelja silovatelja djevojčice i negiranja silovanja.

Svi oni koji, nakon ove apologije silovanja maloljetnice, mogu, u bilo kojoj formi, uzeti u ruke ovaj tjednik, ni po čemu se, što se mene tiče, ne razlikuju od Marijačića. Moj savjet im je da pronađu dobrog psihologa kako bi im on na svjetlo dana izvukao sve njihove mračne slojeve i oslobodio ih te tame. Tih slojeva nesumnjivo ima mnogo. Od tada nacionalizam smatram, svjesnom ili podsvjesnom, silovateljskom aktivnošću.

Zašto ovo navodim? Ne zbog Marijačića i Hrvatskog tjednika, oni nisu predmet moga interesa,  nego zbog dvojice svećenika, sveučilišnih profesora i dekana – Ivice Šestaka i Josipa Šimunovića. Oni su ovih dana, a nakon prošlotjednog broja Hrvatskog tjednika, poslali priopćenje u kojem se više puta referiraju isključivo na ovaj maliciozni tjednik, ispričavajući se vjernicima, hrvatskoj javnosti i nadbiskupu Draženi Kutleši što su navodno izazvali sablazan glasujući na Senatu Sveučilišta u Zagrebu za pokretanje procedure uvođenja rodnih studija.

Ne, niste zbog toga izazvali sablazan, sablazan ste izazvali time što se posipate pepelom zbog tjednika koji je branio silovatelje i stigmatizirao žrtvu silovanja tvrdeći da silovanje maloljetnice nije silovanje.

Teško mi je zamisliti veću sablazan od toga da svećenici legitimiraju nemoral opskurnog tjednika kao afirmaciju kršćanskog morala.

Dovoljno je, onako ovlaš, pogledati bilo koji broj ovog tjednika kako bi se vidjela sva njegova (silovateljska) patologija. Moguće je da Šestak i Šimunović nisu upoznati s ovim što je Hrvatski tjednik napravio maloljetnoj žrtvi silovanja, ali je nemoguće da ne znaju o kakvom mediju je riječ.

Ja se ipak nekako naivno nadam, nada i jest naivnost, da Šestak i Šimunović nisu upoznati s naslovnicom apologije silovatelja, jer ako jesu, ni oni se – ali baš ni po čemu – ne razlikuju od klijentele kojoj su rodni studiji problem, dok, naprotiv, silovanje djevojčice ne predstavlja nikakav problem iz jednostavnog razloga – silovanje nije silovanje, ono se događa sporazumno i uz privolu žrtve.

Ne znam što je to rodna ideologija, ali znam što je Crkvi napravila institucionalna ideologija sljepoće, gluhoće i njemoće prema silovanju djece.  To je gadljivo da ne može biti gadljivije.

Šestakovo i Šimunovićevo priopćenje krije i jedan drugi problem. On se tiče one famozne autonomije sveučilišta. Sve više mi se čini da je i ta autonomija, baš kao i rodna ideologija, prazni označitelj. Naime, Šestak i Šimunović su, kao što sam to već napomenuo, dekani (crkvenih) fakulteta i članovi Senata Sveučilišta u Zagrebu. Oni su na Senatu, misleći da su autonomni, podržali pokretanje procedure uvođenja rodnih studija. Potom su pročitali – oni ili, još gore, netko drugi – Hrvatski tjednik te shvatili da baš i nisu nešto autonomni.

Eto, sasvim slučajno su glasali jer su tada mislili da je oportuno glasati za (prijedlog je, naime, jednoglasno podržan), a, osim toga, nitko iznad njih im nije rekao kako trebaju glasati.

Porazno je da je od sveučilišnih profesora autonomniji jedan opskurni tjednik poznat po tome da ustrajno krši ljudska prava i slobode. Taj tjednik, kakav god bio a nikakav je, ne odustaje od svojih destruktivnih teza.

Šestak i Šimunović, koliko vidimo, lako odustanu od prethodnog stava, čim im netko, autonomniji od njih, to kaže.

Oni čak nisu bili u stanju dati neopozive ostavke na funkcije dekana. Prepustili su crkvenim poglavarima da odluče mogu li i dalje biti dekani?! Dekani crkvenih učilišta su, dakle, puki  prazni označitelji – oni jesu i nisu dekani, odnosno oni poprimaju onaj sadržaj koji nabace crkveni poglavari. Heidegger bi bio sretan zbog ove plastične demonstracije ”nabačaja dekanskog bitka”.

No, vratimo se na rodne studije. Ovi studiji postoje na mnogim sveučilištima, baš kao što na mnogim sveučilištima postoje i studiji teologije. U tome ne vidim ništa sporno. Ja sam, kada se na Sveučilištu u Zadru uvodio teološko-katehetski studij, sudjelovao u pisanju i izvođenju toga programa, baš kao što bih sudjelovao u pisanju i izvođenju programa na bilo kojem studiju koji traži moje kompetencije.

Studij je studij, na sveučilišnu razinu ne unosim svjetonazorske elemente, jer tada ne mogu biti autonoman. Ako otvorimo borbe na razini praznih označitelja, ako naša autonomija poklekne pred autonomijom ove ili one opskurnosti, onda je jasno da na Sveučilištu u Zagrebu ne mogu koegzistirati rodni studiji i studij teologije.

Ako se pak rodni studiji ipak pokrenu, logično bi bilo da svi, uvjetno rečeno, crkveni studiji (od teologije do religiologije i, eto, crkvene glazbe) demonstrativno napuste Sveučilište u Zagrebu ili da, u krajnjem slučaju, naravno ako tako odluče crkveni poglavari, pristanu na kompromis i da dekan rodnih studija bude ili Šestak ili Šimunović.

Urednici Hrvatskog tjednika ne mogu biti sve dok su zadivljeni konzumenti njegovog, za njih očito obvezujućeg, vrijednosnog sadržaja.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora