Bolnica na kraju grada

Najranije djetinjstvo provela sam u krugu nekadašnjeg lječilišta Brestovac na oko 800 m nadmorske visine Medvednice gdje je moj, na žalost, davno pokojni otac bio ravnatelj do 1965. godine. Kako svi u neko doba života osjećamo nostalgiju za djetinjstvom (osobito ako je bilo sretno), moja sjećanja iz tog doba nikada ne blijede. No, svaki izlet na Sljeme pobuđuje ogromnu žalost što je lječilište po političkom diktatu moralo biti zatvoreno i prepušteno propadanju, pa je danas sve manji dio tog ”grada u malom” dostupan sjetnim posjetiteljima poput mene.

Stoga sam naročito osjetljiva na temu ”Bolnice na kraju grada”* ili, kako su ju zvali, ”Sveučilišne bolnice Zagreb u osnivanju” u Blatu, za koju se uvijek uoči izbora počinju nizati obećanja kako će ju završiti – samo ako dobiju vlast na državnim izborima.

Nedavno sam držala predavanje na međunarodnom skupu organiziranom u dijelu nedovršene bolnice u Blatu, te sam prošetala tim nekada velebnim zdanjem. Usprkos zubu vremena, kompleks je i dalje konstrukcijski impozantan i ne smatram da su u pravu oni koji ga nazivaju ruglom ili megalomanskim neuspjelim projektom.

Gostujući predavač iz SAD i još neki prisutni su nas domaće u čudu pitali zbog čega se ne završava gradnja ovakve bolnice. Bili su jako ugodno iznenađeni čvrstoćom gradnje kakve kod njih nema. I zaista, zidovi su debeli, čvrsti, armirano-betonski, bez napuklina, a arhitektonsko rješenje mi se, kao laiku za tu struku, čini jako dobro.

Bolnica bi imala jako puno prirodnog svjetla, nalazi se na geotermalnim izvorima za koje se predviđalo da će bolnicu činiti energetski vrlo jeftinom (dakle, u budućnosti bi nosila ogromne uštede!). Uz to su planski napravljeni nastavni prostori, velike predavaonice amfiteatralnog oblika te golemi prostor za garažu.

U blizini je i željeznička pruga pa mi se čini da bi bio relativno jednostavan građevinski zahvat povezati ju s bolnicom podzemnim ili nadzemnim rješenjem. Od stanice Remetinec koja je nedaleko od bolnice u Blatu do Glavnog kolodvora u Zagrebu koji je praktički u centru grada vožnja vlakom traje 9 minuta, s čime su upoznati samo korisnici, a političari ovaj važan podatak vjerojatno ne znaju ni danas, jer se ne koriste vlakom.

Osim toga, jugozapadni dio Zagreba se zadnjih godina ubrzano razvija, pa se čak širi prema naplatnim kućicama. Tu je Arena i veliki prodajni centar, a s druge strane golf teren s pripadajućim sadržajem.

Ukratko, sigurna sam da bi mnogi mladi liječnici, medicinski tehničari, medicinske sestre i ostalo bolničko osoblje rado ostali raditi u Hrvatskoj u takvom modernom okruženju gdje bi imali uvjete da rade, po želji i mogućnostima blizu stanuju, imaju sve potrebno u blizini za obiteljski život s djecom, ili pak da su brzim vlakom povezani s bilo kojim dijelom grada radi ostvarenja svih drugih potreba i aktivnosti.

Osjećaj tuge oko nedovršene gradnje bolnice u Blatu potaknut je i serijom dokumentarnih emisija na HRT u o betonskim spavačima, divnim i maštovitim građevinama koje su izgrađene sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća i primjer su tadašnje moderne arhitekture, no koje su potpuno propale, opustošene i zapuštene (osim rijetkih iznimaka).

Nikako ne mogu razumjeti zbog čega od devedesetih godina prošlog stoljeća postoji silna želja da se baš sve što je prethodno napravljeno u materijalnom i nematerijalnom smislu prikaže ništavnim, te da se zatuče ikakav trag da je nešto bilo i dobro. Kao da to nisu stvarali građani tadašnje Hrvatske?

Zar sve to nije dio naše povijesti, kulture, znanja i sposobnosti? Zar nisu to sve stvarali naši roditelji ili djedovi i bake? Zar to nije značajan dio povijesti u Hrvatskoj i na prvom mjestu povijesti hrvatskoga naroda? I nije li sramota što se i dalje nastavlja nemar prema vlastitoj prošlosti i ostavštini naših predaka? Je li itko izračunao koliko država i mi kao društvo u cjelini time gubimo? Netko je dobro rekao da se u nas zaštita povijesno važnih objekata sastoji u tome da ih se ne smije srušiti, no nema volje za pronalaženje sredstava za postupnu obnovu.

Da, u bolnicu u Blatu je trebalo uložiti razmjerno veliki novac, ali bi dobitak bio puno veći.

Ima primjera po zemljama EU gdje je niz takvih objekata uređen novcem iz fondova te su objekti privedeni drugoj svrsi na korist svih. I zato neću pisati o tijeku propasti projekta nove bolnice jer je dosta toga dostupno u medijima, pisanim izvješćima i drugim dostupnim dokumentima, već ću pisati o mojem viđenju korijena problema zašto je gradnja prekinuta.

Često se čuje ili piše da je projekt bolnice bio megalomanski, no to nije tako, jer u mnogim velikim gradovima postoje velike bolnice, a najbliži primjer je AKH u Beču s 1.900 kreveta.

U dostupnim materijalima piše da se nikada nije moglo doznati koliko kvadrata ima bolnica, no u zemljišniku piše da zgrade ukupno imaju 91.143 m2.

Danas se relativno lako na tražilici dozna koliko može koštati gradnja velike bolnice, pa se tako navodi da bi za 90.000 m2 bolnice trebalo oko 450.000.000 eura za građevinski dio i osnovnu opremu. U većini država najskuplji bi bio kvadrat po 7.000 eura (bez cijene zemljišta). Iz toga možemo zaključiti da je za onih 200 milijuna eura bolnica u ono doba morala biti završena, jer su tada cijene bile više nego 2-3 puta manje.

Vjerojatno su sredstva otišla i na neke druge stavke, kako se spominje u dostupnim podacima, a pričalo se da su godinama plaće dobivali članovi uprave bolnice u osnivanju. Također se navodi kako je naknadno, nakon referenduma o samodoprinosu, u posao izgradnje bolnice, koja se od tada naziva Sveučilišna, upetljala država. Zbog zavisti što su u Ljubljani i Beogradu već izgrađene velike nove bolnice, netko je tada dobio ideju da to ne bude gradska nego nacionalna bolnica. Pri tome su naveli podatke kako se u Zagrebu liječi dosta bolesnika iz cijele Hrvatske, dijela BiH ali i drugih dijelova SFRJ. To je bilo točno, no glavnina se njih liječila na KBC Zagreb, a ne gradskoj bolnici poput bolnice Sv. Duh.

Međutim, iako se iz tadašnjeg državnog proračuna trebalo uplatiti 45 % potrebnog iznosa, država je participirala sa svega 3 %. No, što je bilo-bilo je. Bitno je, stoga, analizirati razloge prestanka gradnje kako se slično ne bi ponovilo u budućnosti.

Smatram da je ključni dio obustave gradnje bio prvenstveno otpor lobija bolnice koja se tada smatrala sveučilišnom, a to je KBC Zagreb. Naime, potpuno je nesuvislo bilo što se od pripreme i početka gradnje mijenjalo odluke s vremena na vrijeme te javnosti govorilo da se gradi bolnica za dio Zagreba južno od Save, da će možda tamo prijeći dio zaposlenih iz bolnice Sveti Duh i možda nekih drugih. Kasnije su kružile glasine da će se cijeli Sveti Duh preseliti i to je izazvalo logičan otpor liječnika iz KBC-a Zagreb, točnije lokacije Rebro.

Naime, tada je (a i sada) najveći dio profesora na Medicinskom fakultetu bio s KBC Zagreb, i stoga je to bilo u potpunom nesuglasju s tim da bi u Blatu odjednom bila Sveučilišna bolnica.

S kojim profesorima i docentima? Ni u kojoj varijanti nije bilo govora da bi se KBC Zagreb preselio, a uvjerena sam da bi tek takva odluka izazvala još veći otpor. Taj koji je donosio promjene odluka nije uopće imao saznanje na koji se način postaje sveučilišnim profesorom, te da to nije moguće proizvesti u 5-10 godina velik broj novih specijalista koji uz specijalizaciju odmah steknu i doktorat te imaju druge uvjete potrebne za izbor u znanstveno-nastavno zvanje.

Netko je donositelju odluke o izmjeni namjene bolnice, u međuvremenu, očito rekao da onda barem mora imati liječnike sa završenom specijalizacijom, pa da će postepeno putem te nove generacije doktora možda postići taj cilj da kroz dulji period oni postanu profesori. To je, međutim značilo da bi se tako postepeno i nijemo KBC Zagreb preselio u Blato.

Kako su generacije naših nastavnika namjeravale raditi što dulje nakon mirovine, njima se sigurno nije nimalo svidjela ni ta ideja jer bi na zapadu grada imali mladu konkurenciju. I tada je niz izvanrednih kolegica i kolega koji su rođeni oko 1960. god. odabran i upućeni su na specijalizaciju kao specijalizanti te nove bolnice.

Kasnije, kad je prekinuta gradnja, neki od njih su se unatoč visokoj stručnosti, jedva uspjeli zaposliti unutar sustava, dio njih i na KBC Zagreb.  No, dio perspektivnih je zauvijek napustio Hrvatsku.

Na drugoj strani, u bolnici Sveti Duh, za koju se govorilo da će se preseliti u Blato, tada je radilo svega nekoliko profesora pa tamo nastave za studente medicine gotovo nije bilo. Nastava se, osim u KBC Zagreb, odvijala u bolnici u Vinogradskoj i to više za stomatologe, te su nastavnici većim dijelom birani u zvanje na tom fakultetu (tadašnja bolnica dr. Mladen Stojanović, koja je kasnije, s Institutom za tumore i Traumatološkom postala KBC sestre milosrdnice), za dio predmeta u Zajčevoj bolnici Merkur (tadašnja bolnica dr. Ozren Novosel i Vuk Vrhovac) i kasnije u KB Dubrava.

Što je to značilo? Ako bi bolnica u Blatu bila Sveučilišna (kako je to državna ”politika” zamislila), to bi značilo da bi u nju morali prijeći svi koji su nastavnici na tih nekoliko bolnica, čime bi se u cijelosti poremetila, opustošila i u biti uništila dotadašnja struktura, ne samo zdravstva nego i medicinskog obrazovanja postojećih bolnica.

Nadalje, većina zaposlenih u starim bolnicama je svoje stambeno pitanje i organizaciju života već uredila tako da im bude praktično ili čak blizu. To je bilo doba kad se stan jednostavno zamijenio, jer su stanovi bili društveno vlasništvo. Sjetimo se da još ni danas nije dobra prometna povezanost tog dijela grada, jer spomenuti vlak i dalje ne vozi ni približno često koliko bi trebao. Tek sad je u tijeku gradnja druga pruge do Karlovca, nakon čega će navodno moći voziti češće. (Smatram da bi trebao voziti barem svakih pola sata u oba smjera, poput metroa).

Prilaz bolnice se nalazi na vrlo nezgodnom mjestu jer ju presijeca cesta koja vodi na izlaz na državnu autocestu, a koja je ljeti i u pojedinim dijelovima godine zakrčena gužvama. No, to se da riješiti npr. dodatnom cestom ili podzemnim, odnosno nadzemnim putem.

Možemo li zamisliti tek koliko je ovo izazvalo otpora da ta bolnica ikada bude izgrađena? Mislim da tek danas, oni koji su živi i koji su sudjelovali u tim odlukama, shvaćaju što su u biti predložili time što su se umiješali u izgradnju gradske bolnice, te tijekom gradnje preusmjerili to na gradnju Sveučilišne bolnice.

Danas vidim kako neupućeni kritiziraju navodnih 8 amfiteatara koji su izgrađeni u bolnici na kraju grada, no to je pogrešno, jer kako je povećan broj sati nastave te od tada postoje novi studij (za medicinske sestre i drugi), bez obzira bila bolnica gradska ili državna sveučilišna, to je bila dobra odluka. Uvijek treba razmišljati barem 10, pa i 20 godina unaprijed. Danas je nezamislivo da bolesničke sobe nemaju svoj sanitarni čvor, a gotovo sve stare bolnice u Zagrebu to nisu imale, pa i danas neke nemaju. Na KBC Zagreb na Rebru se npr. za prošle obnove smanjio broj kreveta u sobi i dodala kupaonica s wc-om.

Osim otpora dijela liječnika, druga okolnost za prekid gradnje je svakako bio domovinski rat, no kad je završio, izgradnju je trebalo nastaviti. Usporedo s odlukom o prestanku gradnje, počele su dogradnje starih bolnica, a najbrže je dograđen istočni češalj i kirurški trakt KBC Zagreb na početku ovog stoljeća. Prema dostupnim podacima za to je utrošeno oko 80.000.000 eura. Sada su u tijeku skupi radovi na protupotresnom ojačanju postojećih bolnica te ujedno i kompletno renoviranje prostora, a u nekima i dogradnja. Tako će KBC Zagreb krajem 2026. godine imati ukupno 125.000 novih ili u cijelosti obnovljenih kvadrata.

Do kraja ove godine završit će se većina obnove od potresa stradalih zgrada KBC-a Zagreb i nova zgrada dječje hematologije, a krajem 2026. bi trebala završiti gradnja novih objekta koji uključuju heliodrom te garaže. Ukupno će tako u tu bolnicu u deset godina biti investirano oko 500.000.000 eura.

U drugom KBC-u Sestre milosrdnice, šest zgrada se obnavlja i gradi uz trošak oko 60.000.000 eura.

KB Merkur je dograđivan od 2007.-2014. i utrošeno je oko 20.000.000 eura za izgradnju i opremu za transplantacijski program. Sada se obnavlja glavna zgrada i zgrada Vuk Vrhovac za 64.000.000 eura.

KB Dubrava se obnavlja i gradi nova zgrada od 30 tisuća m2 za 152.000.000 eura jer od puštanja u rad 1991. godine nije bilo nikakvih investicija.

KB Sveti Duh se obnavlja za 40.400.000 eura. Rađaonica je obnovljena za oko 600.000 eura još prije potresa. Oko 34.000.000 koštala je izgradnja nove zgrade hitnog prijema s garažama završena 2021. godine, a iste godine započeta je gradnja zgrade za potrebe mikrobiologije, oftalmologije i druge za oko 5.000.000 eura. To je ukupno 80.000.000 eura.

Dječja bolnica Klaićeva se obnavlja za oko 6.000.000 eura. Ako se svi ovi iznosi zbroje to je ukupno 962.000.000 eura. Dosta tih sredstava potječe iz fondova, no radi se o ogromnom iznosu.

Možemo se samo nadati da će radovi biti izvedeni kvalitetno te s dobrim materijalima koji će osigurati trajnost. Uz ove troškove bilo je još manjih dogradnji, popravaka i drugih zahvata na većini ovih bolnica. No, brojne druge bolnice u Hrvatskoj su dograđivane i obnavljane, a osobito ona u Sisku jer je bila dotrajala a dodatno jako oštećena u potresu.

U Zagrebu su bolnice i prije potresa već jako dugo vremena gradilišta. To znači da bolesnicima i zaposlenima nije jednostavno liječiti se i raditi dok se neprekidno nešto radi. Ne treba zaboraviti da se u cjelokupnom bolničkom sustavu u Zagrebu trenutno radi u posebnim uvjetima, jer se ta obnova događa istodobno na svim objektima, a nije tajna da se teško našao dovoljan broj građevinskih radnika koji su školovani, koji znaju dobro raditi ove složene poslove jer se ipak radi o posebnom tipu obnove i ojačavanja.

Ujedno su cijene gradnje jako porasle, dijelom zbog pandemije a to je dodatno otežalo obnovu.

Dakako među zdravstvenim osobljem čuju se komentari i zamjerke vezane uz obnovu. Naime, neke od bolnica su na potpuno neprikladnim mjestima, te nemaju parkiralište za posjetioce, bolesnike i osoblje. U tim bolnicama, ni prije, a ni nakon obnove, većina liječnika neće imati svoju, barem malu, sobu.

Nadalje se kolege nekih struka žale da, s obzirom na kapacitete kreveta i/ili intenzivne skrbi, neće imati dovoljan broj zahvata, što je jedan od važnih pokazatelja kvalitete rada liječnika. Naime, prošla su vremena kada je bilo dobro ili opravdano da neke dijagnostičke postupke ili operacije liječnici rade u malom broju na godišnjoj razini. Ne samo zato što je to neisplativo, nego i zbog održavanja dovoljno iskustva i vještina liječnika.

Sljedeće na što se žale je da će nakon ojačanja zidova, ionako male prostorije biti još manje. Ukratko, bolnice će biti cjelovito obnovljene, ali to su ipak stare bolnice, s mnogim nedostacima u odnosu na potencijalnu novu bolnicu koja bi bila napravljena po suvremenim arhitektonskim i, osobito, građevinskim standardima. Najstarija je KB Sveti duh otvorena 1804. a zatim Vinogradska bolnica 1884.

Kad je riječ o ovakvom kompleksu zapuštene gradnje, saznala sam da se može procijeniti i napraviti projekt kojim se može završiti gradnja te saznati je li jeftinije od rušenja i nove gradnje. Ako se namijenila gradnja specijalizirane dječje bolnice, kako je za sada javnosti predstavljeno, onda trebamo znati jesu li sve struke s tim suglasne i neće li opet biti nevidljivih djelovanja protiv te izgradnje.

Naime, u dječjoj bolnici ni u kom slučaju ne rade samo pedijatri. Naime, mnogim bolestima djece se bave ostali specijalisti te je nužno imati u takvoj bolnici zaposlene one koji rade dijagnostičke i terapijske postupke poput kirurga (ne samo dječjih), radiologa, patologa, hematologa, onkologa, fizijatara, okulista, mikrobiologa i drugih specijalnosti.

Međutim, u takvoj bolnici je upitno hoće li specijalisti tih specijalnosti imati dovoljno posla s obzirom na to da neke bolesti srećom nisu česte u djece, a i neke pretrage poput magnetne rezonance se iznimno rijetko rade. Da bi se isplaniralo i znalo je li opravdano osnivanje takve specijalne dječje bolnice, čak i ako je to samo prva faza završetka gradnje opće bolnice, treba znati koliko i iz kojih dijelova Hrvatske se očekuje bolesnika.

Takve podatke moguće je dobiti iz statističkih zdravstvenih podataka, te se nadam da su razmotreni svi aspekti mogućih problema takve specijalne bolnice, osobito ako je riječ samo o preseljenju postojećih na jedno mjesto. U znanstveno-stručnoj literaturi se navodi da je u modernoj medicini model izgradnje specijalnih dječjih bolnica napušten, no najavljeno je da bi to bila prva faza.

Ministar je u javnoj objavi najavio upravo to da je projekt već napravljen, te da je plan preseljenje pedijatrije, dječje kirurgije, anestezije, radiologije i laboratorija Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj, pedijatrijskog odjela KBC-a Sestre milosrdnice, psihijatrije za djecu i adolescente Specijalne bolnice Kukuljevićeva, te specijalizirane neuropedijatrije i rehabilitacije Specijalne bolnice Goljak. Smatram da nije dobro da se pedijatrija preseli iz KBC-a Sestre milosrdnice jer je to velika bolnica, sa svim potrebnim specijalnostima, rodilištem te hitnim prijemom za djecu, a ostalo je za svaku pohvalu jer zaista rade u lošim uvjetima.

Kako se uskoro završava veliki dio obnove javnih zgrada i bolnica, nadam se da će biti dovoljno građevinskih radnika za izgradnju ovog važnog objekta po najavljenim fazama. U ovoj fazi je važno sagledati razloge prekida izgradnje kako ne bi bilo sličnih prepreka i otpora završetku predstavljenog plana, ali istodobno osigurati dovoljno medicinskog osoblja koje će tamo raditi.

(* Sedamdesetih godina prikazivana je odlična češka serija ”Bolnica na kraju grada” u kojoj je šef bio prim. Sova).

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život
    •  Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani
    •  Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja
    •  Hitno da hitnije ne može biti: ulagati u sustav zdravstva

> Svi tekstovi ovog autora