autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Facebook, Google i ostali brišu podatke s tražilica u RH

AUTOR: Ivica Grčar / 24.12.2024.

Ivica Grčar

Zasada nekako “ispod radara” u javnosti prolaze informacije o tome koliko i kojih sve podataka se uklanja na tražilicama Feacebooka, Google-a i ostalih internetskih tražilica u Hrvatskoj.

Najčešće se, navodno, uklanjaju osobni podaci ljudi povezanih na društvenim mrežama s nekim ranijim kompromitirajućim događajima. Podaci se uklanjaju na prijedlog osoba o kojima je riječ, uz eventualno popratna neobvezujuća mišljenja Agencije za zaštitu osobnih podataka.

Sud pravde Europske unije (C-131/12 od 13. svibnja 2014.) presudio je da ljudi mogu zatražiti od organizacije koja obrađuju podatke na internetskim tražilicama uklanjanje određenih rezultata pretrage koji uključuju i osobne podatke, ako pravo na privatnost osoba nadmašuje interes rezultata pretrage u kojima se osobni podaci pojavljuju.

Ostvarivanjem prava na zaborav (Right to be forgoten) na internetskim tražilicama u Republici Hrvatskoj “zainteresirani” su zadovoljni.

Kao novinar dosad nisam zabilježio ni jedan spor zbog eventualnog odbijanja uklanjanja s internetskih tražilica imena ljudi čiji privatni interersi nadmašuju javni interes “prava na pamćenje”.

No, koliko se pritom poštuju prava (javnosti) na pamćenje nasuprot pravu na zaborav?

Provjeravao sam to i na jednom kandidatu za izbore za predsjednika.

Objavio sam u tijeku 2005. godine više novinarskih priloga o aferi u kojoj je Ured za javne nabave (tada pri Ministarstvu financija) dao prethodnu suglasnost za izravne pogodbe umjesto raspisivanja propisanog javnog nadmetanja za sve nabave softweara i opreme za ustanove u resoru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta – ako se softweare i oprema nabavljaju od tvrtle SAP Hrvatska d.o.o.

Iz članaka o toj aferi na internetskim tražilicama nestala su imena Dragana Priomorca, tada ministra znanosti, obrazovanja i sporta i Mate Regvara tadašnjeg pročelnika Ureda za javne nabave.

Čak je jedan moj članak o toj aferi potpisan tuđim – a ne mojim imenom, tako da ni po svojem imenu nisam na internetskim tražilicama mogao otprve pronaći taj članak.

S obzirom na to da se nisam obraćao ni Agenciji za zaštitu osobnih podataka ni ostalim organizacijama internetskih tražilica da uklone i moj potpis pod tim člankom, pretpostavljam da je došlo do zbrke u metežu uklanjanja imena ministra Primorca i pročelnika Regvara, pa je i moj članak pogrešno potpisan imenom mojega kolege.

Po svemu tome bi se moglo zaključiti da se “pravo na zaborav” onako ispod stola koristi kao cenzura na internetskim tražilicama, osobito za ministre koji su dosad uspjeli izbjeći uhićivanja i čak se ponovno kandidirati za neku dužnost nakon što su prethodno njihova imena na internetskim ttažilicama uklonjena s poveznica s ranijim njihovim sudjelovanjima u kompromitirajućim događanjima.

Koliko mi je poznato, “ako pravo na privatnost nadmašuje, primjerice javni interes, odnosno interse prava javnosti na pamćenje”, to bi u svakom slučaju pojedinačno prije uklanjanja trebalo uitvrditi nepristranim provođenjem testa razmjernosti.

Osobno znam za test razmjernosti koji je, navodno, proveden u Ustavnom sudu kada su pokušali potpisanom novinaru uskratiti informacije o Elici Grdinić, bivšoj višoj ustavnosudskoj savjetnici Ustavnog suda detaširanoj u Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu.

Da podsjetim, spomenuta Elica Grdinić je u pretpostupku na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu eliminirala više tisuća tužbi hrvatskih građana (protivno čl. 45. Konvencije bez pisanih i obrazloženih odluka).

Dakako, u tom testu razmjernosti Ustavni sud je ustvrdio da tražene podatke može uskratiti potpisanom novinaru štiteći osobni interes svoje (bivše?) ustavnosudske savjetnice.

No, Visoki Upravni sud je presudio da Ustavni sud mora potpisanom novinaru dostaviti tražene podatke o Elici Grdinić unatoč tobožnjem testu razmjernosti i “suglasnosti” Agencije za zaštitu osobnih podataka (presuda Visokog upravnog suda broj: UsII-121/16).

Mislim da se svekolika hrvatska javnost više ne smije pretjerano pouzdavati u podatke s društvenih mreža Facebook, Google-a i ostalih organizacija koje obrađuju podatke u Republici Hrvatskoj.

Kolege, primjerice, iz organizacije Reporter ohne Grenzen kažu da podaci s internetskih tražilica ni u Njemačkoj više nisu najpouzdaniji, premda se tamo kao i u Hrvatskoj vlasti zaklinju u zabranu cenzure i prava javnosti na pamćenja suprotno privatnim “pravima na zaborav”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: