Ponavljajući obrazac nedopuštenog utjecanja na sudstvo

Radi analize sam usporedio svoje novinarske tekstove objavljene povodom izbora/imenovanja Ivana Turudića za državnog odvjetnika (2024.) kao i tekstove o izboru Miroslava Šeparovića za suca i predsjednika Ustavnog suda (2017.) sa tekstovima objavljenim ovih dana o izboru sutkinje Mirte Matić za predsjednicu Vrhovnog suda (i po službenoj dužnosti za predsjednicu Državnog izbornog povjerenstva).

Zajedničko ovim kandidaturama i izborima/imenovanjima je da se u sva tri slučaja nastojalo postupke kandidiranja i izbora dovršiti prije nego što su bile razjašnjene okolnosti koje bi mogle utjecati na političku ili stručnu procjenu predloženih kandidata.

Konkretno, usporedio sam svoje novinarske članke o aferama sa kandidaturama i izborima/imenovanjima redom:

“Afera Mirta Matić: OECD-u unatoč umrežavanje sudstva” Autograf, 14. 05. 2026., te “Javna kaznena prijava protiv Z. Milanovića i G. Jandrokovića” Autograf, 21. 05. 2026., “Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnji DORH-u i USKOK-u”, Autograf, 08. 02. 2024., “Nemoralan, neetičan i sramotni izbor Šeparovića i Sesse u Saboru”, Autograf, 17. 10. 2017.

Analizom ChatGPT-ija novinarskih napisa o tri kandidature i izbora/imenovanja Matić, Turudić i Šeparović, posloženih u vremenski niz od 9 godina, otvorena su puno ozbiljnija ustavnopravna i politička pitanja od onih kaznenopravnih i ostalih građanskopravnih o kojima se dosad raspravljalo povodom izbora sutkinje Matić za predsjednicu Vrhovnog suda.

U analizi ChatGPT-ija se naglašuje:

“Pojedini kontroverzni slučajevi mogu se pravno osporavati ili tumačiti na različite načine, ali kada se slični slučajevi slože u vremenski niz, postaje vidljivo da se doista može raditi o ponavljajućem institucionalnom obrascu nedopuštenog političkog utjecanja na neovisne državne institucije, Ustavni sud, Vrhovni sud i cjelokupno sudstvo, DORH/USKOK kao i na sva ostala nadzorna državna tijela”.

Tim analitičkim zaključkom ChatGPT-ija ukazuje se na sve vidljivije (ne)transparentnosti, (ne)savjesna obavljanja dužnosti i sukobe javnih interesa, osobito u aktivnostima predsjednika republike i parlamenta, te premijera i ostalih najviših državnih dužnosnika u aktivnostima i djelatnostima usmjerenim osobito prema sudstvu.

Pitanje je dokle sežu ustavne ovlasti, a gdje sve postaje nedopušteno utjecanje na sudstvo i ostale (nezavisne?) državne institucije?

Zanimljivo je još i da je Županijski sud u Zagrebu, kao najveći u Hrvatskoj, u dva od tri uspoređena spomenuta kandidiranja i izbora bio izložen nedopuštenom političkom utjecanju, što ukazuje da je riječ o praksi, a ne o pojedinačnim ispadima dužnosnika izvršnih i zakonodavnih vlasti.

Da podsjetim;

Vrhovni sud je 2018. godine (rješenjem br: II-4 Kr 92/2018-3) izuzeo Županijski sud u Zagrebu i “izmjestio” predmet u rad “drugom stvarno nadležnom Županijskom sudu  u Puli-Poli” (pogledati: “Šeparović, Sessa i Turudić razbijači akademske čestitosti”, Autograf, 20. 05. 2019.), a Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu u postupku Kov-Us 53/2025 (u kojemu je trebala svjedočiti sutkinja Matić) izdvojilo je kao nezakonito pribavljene sve dokaze i time nepravomoćno “srušilo” optužnicu USKOK-a.

Prvo, Ivan Turudić kao tadašnji predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, po mojem novinarskom mišljenju, pasivno prihvaća rješenje Vrhovnog suda br: II-4 Kr 92/2018-3, potiho “gradeći” svoju kandidaturu za predsjednika Visokog kaznenog suda, te 2024., za izbor za državnog odvjetnika.

I drugo, nakon odluke Optužnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu da “obustavi” suđenje u postupku Kov-Us 53/2025, USKOK je 8. svibnja 2026., predao žalbu na odluku Optužnog vijeća o nezakonito pribavljenim dokazima, i prema neslužbenim informacijama zasad od žalbe ne odustaje.

Ustraje li USKOK dosad neuobičajeno odolijevati pritiscima u provođenju suđenja u postupku Kov-Us 53/2025, nužno će se morati otvoriti i javna rasprava o prekidu 35-godišnje političke prakse u kojoj vladajući neometano podređuju pravosuđe i sva ostala (neovisna?) državna nadzorna tijela.

U novinarskom članku iz 2017. godine objavljenom dan uoči glasanja u Saboru o ishitrenom izboru Miroslava Šeparovića za suca i predsjednika Ustavnog suda (Autograf, 3. listopada 2017. “Izborom Šeparovića u Ustavni sud Sabor ‘gazi’ Odbor za etiku”) upozoravalo se na nedovršeni postupak etičkog preispitivanja kandidiranog Šeparovića na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.  

Pritom su u spomenutom novinarskom članku iz 2017. godine institucionalno precizirani razlozi za odgodu glasanja u Saboru za kandidiranog Šeparovića:

Hrvatski sabor je imenovao Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju kao izvanparlamentarno neovisno tijelo;

pred tim tijelom nije bio dovršen postupak ocjene etičke odgovornosti kandidata Miroslava Šeparovića;

istodobno je, međutim, Hrvatski sabor trebao odlučivati o izboru kandidata Miroslava Šeparovića za Ustavni sud Republike Hrvatske, što je dovelo u pitanje legitimitet žurbe s izborom prije nego što tijelo koje je Sabor sam imenovao dovrši postupak ocjene etičke odgovornosti kandidata Šeparovića;

i nakon ishitrenog izglasavanja Miroslava Šeparovića za suca i predsjednika Ustavnog suda Odbor za etiku utvrđuje da je Miroslav Šeparović prekršio Etički kodeks u smislu nepotpunog i nepreglednog navođenja izvora korištenih u svojoj disertaciji;

naknadno se Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju “izbacuje” iz zakona i više ne postoji ni ne djeluje kao izvanparlamentarno neovisno tijelo koje imenuje Sabor.

Kod Miroslava Šeparovića, prema analizi ChatGPT-ija, središnje pitanje nije bilo postojanje samo postupka protiv njega pred saborskim Odborom za etiku, nego i dugogodišnje javne kontroverze vezane uz političke veze, ranije funkcije i percepciju sudske neovisnosti.

Nakon ostavke Ivice Crnića kao ministra pravosuđa, a u mandatu Miroslava Šeparovića kao Ministra pravosuđa ostvareno je najveće premrežavanje sudstva poslušnim sutkinjama i sucima (Poslovni tjednik “Lider”: 17. veljače 2006., “VRUĆI RESOR PRAVOSUĐA: U 15 godina čak 11 ministara”).

Da podsjetim, Ivica Crnić je podnio ostavku i u dnevnom listu “Vjesnik” javnosti objasnio da se ne može složiti da bude “fikus ministar”, a da se suce u Vrhovni sud bira i imenuje “ispod stola” prema prijedlozima Vladimira Šeksa, Milana Vukovića, Ante Potrebice i istomišljenika iz HDZ-a, a ne prema rezultatima dugotrajnog izjašnjavanja svih (do)tadašnjih sudaca u Hrvatskoj.

Nakon ostavke ministra pravosuđa Ivice Crnića novi pravosudni ministar Miroslav Šeparović objavljuje da “Hrvatskoj nedostaje 555 sudaca”.

Kao novi suci su nakon čistke “komunističkih sudaca” za nove suce regrutirani mladi pravnici, uglavnom iz raznih ministarstava, osobito iz Hrvatskog ureda pri promatračkoj misiji u EU-u i kasnije osnovanog Ministarstva europskih integracija koje je napokon bilo pripojeno Ministarstvu vanjskih poslova. Radilo se isključivo o kadrovima provjereno lojalnim HDZ-u, a ne očekivanim neovisnim mladim pravnicima koji će nepristrano rješavati sudske sporove.

U takvom sudstvu, odnosno pravosudnom sustavu, građani Hrvatske u sporu s “državom” zbog sudske pristranosti praktično nemaju izgleda da će svoje pravne interese riješavati učinkovito i pravedno.

Prema istraživanja Eurobarometra o percepciji neovisnosti sudova i sudaca, koje je Europska komisija objavila (uz 2025. izdanje EU Justice Scoreboarda) ocjena neovisnosti sudova i sudaca u Hr vatskoj: 

vrlo dobra 6 posto,

prilično dobra 21 posto,

prilično loša 37 posto,

vrlo loša 28 posto.

Drugim riječima, samo 27 % građana ocjenjuje neovisnost hrvatskog pravosuđa pozitivno, dok 65 % ocjenjuje negativno. Hrvatska je prema tom pokazatelju bila pretposljednja u Europskoj uniji, ispred samo Poljske. 

Bivši predsjednik republike Stipe Mesić je često govorio da se moramo malo “strpiti dok ne zaživi pravna država”.

Pitanje je i dokle sežu granice građanske strpljivosti u očekivanju vladavine prava?

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Javna kaznena prijava: rasprava o granicama političke moći
    •  Javna kaznena prijava protiv Z. Milanovića i G. Jandrokovića
    •  Afera Mirta Matić: OECD-u unatoč umrežavanje sudstva
    •  Nema hrvatske kolektivne krivnje zbog ustaškog holokausta
    •  Brisanje Društva slobodnih novinara
    •  Kritikom sudbenih vlasti u “kibernetičku stigmatizaciju”
    •  Ni OECD neće zaustaviti korupciju u domaćem sudstvu
    •  Stanje dekadencije
    •  Nije to Vjesnikov neboder – to je neboder Vlade RH
    •  Opet olako obećani bankarski krediti

> Svi tekstovi ovog autora