novinarstvo s potpisom
Zdravka Govedarica
Lubanja kao u nakovnju stoji
A sve na meni izgleda dobro
I kao da me baš ništa ne boli
A od boli bi trebalo biti modro
Tjednima s glave se ne miče
Taj nevidljivi obruč koji steže
Svaku večer mislim bit će bolje
A svako jutro postaje sve teže
Ne pomaže više ni ludilo moje
Koje pribjegne triku il nekoj šali
Govoreć’ da se po zvuku čuje
Tek kad se kucne po mojoj glavi
Da nema tu ničeg za neke boljke
Možda tek kakav oblak u njoj stoji
A opet tko zna što je i njemu prišlo
Pa se taj oblak sad za sebe boji
Kakva ga je to čudna sudba stigla
Da sijeva munje bez ikakvog zvuka
Ne mogu smirit tu bešćutnu oluju
Za to je nemoćan moj duh i ruka
I sad sam tek teren za čudnu bitku
Tko koga gura, lomi ili samo stišće
Oblak bi samo da ga se pusti mirno
Pa da rime slaže tko kad pada lišće
Al’ rime nekim čudom i dalje stižu
Unatoč boli koja glavu stišće i melje
Ne dolazi rima po narudžbi uma
Već zbog svoje potrebe i svoje želje
I sve se to događa po nekom planu
Rađamo se i odlazimo po tuđoj volji
Tako i stihovi krenu da na papir stignu
Premda mi mislili da su mogli bit’ i bolji
Stvore se takvi negdje na izvoru nekom
Pa se spuste do delte na zapešću ruke
A prsti sami krenu da ih u slova pretvore
Bez obzira na sve naše boli i naše muke
***
Voljela bih
U rano jutro
Ljubiti tvoj osmijeh
Ja ni ne znam
Kako se smiješ
Ali pomno
Slušam ptice
I čekam
Da mi prenesu
Taj zvuk
Vješte su u tome
Ali smo ih protjerali
Pa je čekanje dugo
I sebe smo protjerali
Gdje ne pripadamo
Kazu “teška vremena”
Sirovine dolaze
Oskudno il skupo
Za sve što se stvara
A mi bi ljubav
Da dođe lako
Kao u vrijeme mladosti
Jer dolazi proljeće
Zamisli
Proljeće ‘dolazi
Pro bono
I na vrijeme
Hoće li i tvoj osmijeh
Tako stići
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.