Vatikan, Franjo, Lav i sramota državnih i crkvenih vlasti

Hrvatska sramota, sinonim za našu diplomaciju, ponovila se prilikom mise zadušnice za papu Franju i inauguracijske mise pape Lava XIV. Od 9. ožujka 2021. Republika Hrvatska nema više akreditiranog veleposlanika (ili veleposlanicu) pri Svetoj Stolici. Milanoviću, Plenkoviću, Jandrokoviću i Grliću Radmanu su puna usta zahvalnosti Hrvatske Svetoj Stolici i dobrih želja novom rimskom biskupu ali, očito, boli ih neka stvar za to što nemamo popunjenu tu važnu svjetsku adresu.

Svaka čast Tei Zupičić, privremenoj otpravnici poslova i Marini Šutalo, savjetnici, ali to nije to. Ništa nije pomoglo da naši shvate: ni smrt Benedikta XVI., ni razne važne obljetnice (npr., 10 godina Hrvatske u EU u crkvi Svete Marije Milosne pri Teutonskom zavodu u Vatikanu, u neposrednoj blizini Bazilike svetog Petra. Povijest kompleksa Teutonskog zavoda seže od doba Karla Velikog, ”Oca Europe”. Karlo Veliki je 796. godine, uz dopuštenje pape Lava III., na zemljištu uz to mjesto osnovao hospicij za hodočasnike. Iz tog razloga ta se crkva smatra crkvom Europske unije u Rimu i Vatikanu), ni dolazak u Zagreb Vatikanskog tajnika za odnose s državama i međunarodnim organizacijama mons. Paula Richarda Gallaghera koji je lani pohodio našu zemlju te se 31. svibnja susreo s predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem.

Naši su šampioni licemjerja: izrazivši dobrodošlicu, predsjednik Vlade zahvalio je nadbiskupu Gallagheru na dolasku u Zagreb povodom proslave blagdana Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice grada Zagreba. Plenković je zahvalio nadbiskupu Gallagheru i na njegovoj nazočnosti i slavljenju mise u crkvi svetog Jeronima u Rimu 28. svibnja, povodom obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske. Ni na jednom ni na drugom događaju, naravno, takva je katastrofalna hrvatska diplomacija, našeg veleposlanika (ili veleposlanica) akreditiranog pri Svetoj Stolici nije bilo jer ga, naprosto, nema!

Elem, došao je k nama kardinal Parolin i nismo imali veleposlanika. Sahranjen je papa emeritus, opet bez hrvatskog veleposlanika, Gallagher u svetom Jeronimu i u Zagrebu, i opet ništa.

U pitanju je totalni hrvatski šlamperaj, jer svađa Milanovića i Plenkovića, a zbog čega nemamo popunjene niz diplomatskih adresa, počevši od vatikanske, nije drugo nego hrvatski šlamperaj.

Hrvatska je inače bila ozbiljna. Podsjetimo, nakon prijelaznog veleposlanika Ivice Maštruka, RH za svog prvog predstavnika u Vatikanu imenuje Ivu Livljanića: 11. 3. 1992. – 31. 8. 1998. Njega će sutra dan naslijediti Marijan Šunjić, 1. 9. 1998. – 31. 10. 2000. Bez dana zakašnjenja tamo stiže i Franjo Zenko: 1. 11. 2000. – 31. 10. 2004. Isto se događa i s Emiliom Marinom: 1. 11. 2004. – 28. 2. 2011. Brzo je stigao i Filip Vučak: 1. 3. 2011. – 31. 10. 2015. Naš posljednji veleposlanik u Svetoj Stolici, Neven Pelicarić (koji je ove nedjelje bio u Vatikanu kao izaslanik predsjednika Milanovića), isto k’o vurica: 1. 11. 2015. – 8. 3. 2021. I tada kreće show: natezanje konopa s jedne i druge strane provalije u međunarodnu sramotu između dva odrešita i ne baš osobito mudra čovjeka: Zokija i Plenkija. Da se barem trguje, kao u dobra stara vremena, ali ne, oni su se fakat natezali. Pokojni papa Franjo s vremena na vrijeme je pitao svog Državnog tajnika, kardinala Pietra Parolina, da li možda zna kada će stići čovjek iz Zagreba a ovaj mu je govorio: Vaša Svetosti, žao mi ne, ne znamo, pitali smo ali nam ih njihova Ministarstva vanjskih poslova nitko nije odgovorio.

Ipak, ni s crkvene strane nije bilo sve bajno. Hrvatska biskupska konferencija (HBK) i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (BK BiH) nisu nikoga poslale na misu zadušnicu za papu Franju. Sramota, neviđena sramota: ne samo što se nisu trudili oko ad limina pohoda, ne samo što su izbjegli pozvati Franju u Hrvatskoj, ignorirali su ga i kod smrti. A Dražen Kutleša je, recimo, sve dobio od pape Franje. Toliko je bilo važno da HBK i BK BiH pokažu prezir prema Franji, premda je sramota za BK BiH nešto veća jer je papa Franjo ipak pohodio Sarajevo (6. lipnja 2015.). Doduše, umirovljeni zagrebački nadbiskup Josip Bozanić je bio na ispraćaju Franje, ali kao kardinal koji će pristupiti konklavi i želi biti na konferencijama (bilo ih je 12) prije iste. Kardinal Vinko Puljić je stigao u Rim uoči konklave i ostao je do inauguracijske mise pape Lava XIV. Bozanić nije, pokupio se radi, valjda, važnijeg posla.

Važan je poslao imao i predsjednik BK BiH, vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić koji u Rim nije pošao ni na ustoličenje pape Lava, bilo mu je važnije služiti misu na vojnom hodočašću u Lourdesu.

Govorio je Franjo svim diplomatima u Sikstinskoj kapeli, naravno, tamo nije bilo hrvatskog veleposlanika. Govorio je ovih dana Lav XIV, opet diplomatima, badava. Meni se samo čini da bi ovom sramotom trebalo završiti. Čim prije.

Tea Zupičić, kao i Milanović, Plenković, Jandroković, Grlić Radman su papagajski ponavljali ”da je Hrvatska zahvalna Svetoj Stolici što ju je oduvijek smatrala dijelom europske obitelji”. Zahvalna? Doista? A kako to pokazuje? Akreditiranim veleposlanikom?

Što se Milanovića i Plenkovića tiče, tako biva, možemo bez ambasadora u Vatikanu nastaviti i u nedogled. To je valjda, hrvatsko “Hvala!” Svetoj Stolici što je odigrala onu važnu ulogu u priznanju Hrvatske na koju se farizejski poziva HDZ.

Evo kako, inače, funkcionira ta hrvatska sramota: rečeno je, dakle, da je mons. Gallagher lani zapravo bio gost zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše kako bi predvodio euharistijsko slavlje u povodu blagdana Majke Božje od Kamenitih vrata. Gallagher je možda donio lijepi poklon: vijest da se pokreće postupak beatifikacije nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića. “Nakon što smo zatražili od Dikasterija za kauze svetaca informacije o tome postoji li prepreka od Svete Stolice za proces beatifikacije i kanonizacije kardinala Franje Kuharića, spomenuti Dikasterij nam je ovih dana odgovorio da nakon poduzetih izvida s obzirom na Svetu Stolicu nema nikakvih prepreka za pokretanje kauze za beatifikaciju i kanonizaciju Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića”, kazao je Kutleša.

A onda, salama s pekmezom, čokoladom i senfom: izuzetno je važno i da je veliki svećenik iz redova farizeja i pismoznanaca, mons. Plenković, “blagoslovio” događaj jer je sutradan, 1. lipnja, u Požegi, kazao: “Ako bi to na kraju rezultiralo beatifikacijom kardinala Franje Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa, koji je s predsjednikom Tuđmanom u razdoblju 1989., 1990. i devedesetih godina predstavljao onaj ključni dvojac renesanse hrvatskog naroda u vremenu stvaranja suvremene samostalne i slobodne hrvatske države, onda mislim da je to jedna sjajna poruka…”. Sve sjajno, sve super, samo da nije one “sitnice”: kada će, k vragu, Hrvatska dobiti/imenovati veleposlanika/cu pred papom?

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Partija ubila strica i uzela mami kuću, ipak slavim partizane
    •  Lav XIV, što to donosi prvi papa iz SAD?
    •  Danijela Marković: Sebe vidim kao učenicu Škole osjetljivosti
    •  Isus u konklavi: upute za izbor novog pape
    •  Franjo, dobri, učitelju vjere, moli za nas!
    •  Papa Franjo: Pontifikat služenja, blizine i milosrđa
    •  Želim da uskrsne i jedna bolja Hrvatska
    •  Nasušna je potreba da nastavimo slaviti Uskrs istodobno
    •  SAD: Kraj suradnje s vladom u zbrinjavanju izbjeglica
    •  30 godina vjernosti, ali i prema drugima u potrebi

> Svi tekstovi ovog autora