autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Ka generalnoj koruptivnosti najprije vodi ljudsko neznanje

AUTOR: Aleksandar Miljković / 22.05.2025.

Aleksandar Miljković

Prva stvar koja vodi ka korupciji i generalnoj koruptivnosti je ljudsko neznanje. Neimanje blagog pojma o najbazičnijim stvarima – ali nažalost i više od toga. Jer oni koji malo znaju (za razliku od Sokrata), nisu te činjenice čak niti najmanje svjesni. Naprotiv, često se osjećaju pozvanima da sude, ocjenjuju i javno (često i glasno) zaključuju. A to njihovo generalno i specifično neznanje neumitno vodi u nedosljednost… A kako drugačije bi i moglo?

Neznanje uvijek pojednostavljuje do vulgarnosti i negira dubinu i kompleksnost fenomena, jer time prikriva plitkost i hrani svoju razbuktalu gordost. Prirodno, u tom očajničkom pokušaju uvijek ulijeće u očigledne kontradikcije, i sve nedosljednosti počinju “nezgodno” isplivavati na površinu. To je bolan proces za natečeni ego neznalica, što ih vodi konačno i do trećeg “stupnja” koruptivnosti – nedobronamjernost (3N, rekao bi naš Brane).

Odbrana od svima uočljive nedosljednosti je uvijek i isključivo – agresivni diskurs ignoramusa. Najtragičnije od svega je to što ovakva destruktivna dijalektika neprimjećeno promiče onima koji su uhvaćeni u njenom vrtlogu tako da vrlo često oni isti koji ne znaju – imaju sve pogodnosti da prodaju sami sebe kao neupitne autoritete. Beskrajno samopouzdanje kao bestidni produkt narcističkog samouzdizanja.

Zanimljivo bi bilo promotriti i Kristov život kroz prizmu borbe protiv korupcije. Svakako, teološki gledano, sama Inkarnacija je Božji blagi odgovor na pragrijeh Adama i Eve – ontološke korupcije koja privremeno mijenja (ali nikad ne briše u potpunosti) prirodu i viši smisao kozmičkog Bitka.

Isus se bori protiv koruptivnog svjetonazora tadašnjeg društva, najviše se koncentrirajući upravo na vjerske institucije i one (farizejski pobožne) pojedince koji si uzimaju za pravo da govore u njihovo ime – a takvih je mnogo! Ironično, često vidimo i kroz reakcije samih apostola na Njegove parabole, podučavanja, intervencije i molitve; da ni blizina živoga Boga ne može rastjerati tamu predrasuda i privrženost lažnim idolima tako lako. Krist se tako kroz njih direktno obraća i tebi i meni… bacajući svoju spasonosnu udicu daleko u budućnost svijeta.

Mada je fokus uvijek na pojedinačnoj Osobi, mi ipak možemo (kroz Evandjelje) stvoriti jasnu sliku o posvemašnjoj sustavnoj korumpiranosti raznih povlaštenih grupa – počevši od onih vladajućih (Herod i obitelj), koje Ivan Krstitelj nedvosmisleno proziva i za to plaća svojom glavom, doslovno. Sinedrij (Sanhedrin) je također imao svoju neslavnu ulogu u cijeloj epizodi Kristovog hapšenja, pa i suđenja – iako moramo biti veoma oprezni da ga ne poistovjetimo s cijelim židovskim narodom, čemu neki kršćani znaju biti skloni u svome neznanju.

Korumpiranost je dakle i više od same ljudske grješnost, jer ona samodopadno i temeljito nagriza samu svetu osnovu zajedničkog trajanja u ovom svijetu – i to kroz destrukciju impulsa solidarnosti i negaciju mogućnosti novog početka. Ti isti razlozi tvore tvrdokornost institucionalnih zastranjivanja i u današnje doba. Zato nam razne nedobronamjerne neznalice mogu “poturati” svoje nedosljednosti, ako imaju moćnu zaštitu institucija. A to je sama definicija svega koruptivnog i korumpirajućeg.

A primjeri? Svuda su oko nas, treba se samo osvrnuti. Od sablažnjivog ispada kruševačkog vladike Davida, koji je nazvao protestirajuće studente “srpskim ustašama” (nakon intervencije javnog mijenja episkop se polu-ispričao, tvrdeći da je došlo do nesporazuma) i time pokazao svoje neznanje, jer takva je kovanica (povijesno i lingvistički) sama po sebi apsurdna, jednako koliko je i zlonamjerna. Uredništvo zadarskog Hrvatskog tjednika proziva pokojnog papu Franju (borca za obespravljene), i to zbog njegovog navodnog licemjerja u ophođenju s ne-katolicima (preferirajući njih u odnosu na “svoje stado”).

Ovi samozvani čuvari nacionalnog identiteta ne razumiju da biti katolikom upravo znači biti osobom Univerzalnosti – otvorenim za izazov susreta s drugačijim, čak i kad taj Drugi nije sasvim uklopljen u naše sebične projekte i projekcije.

Mora se naći moralne snage da se saslušaju i njegovi argumenti. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila ostaju (u ovom slučaju) jedino mrtvo slovo na papiru, jer se oni pak tiču nekog “idealnog svijeta” a dušobrižnici-realisti trebaju se jedino povoditi za pravom jačega i logikom krda.

Iz svega toga proizlazi da su koruptivne prakse u punom zamahu i treba im se jasno, uporno i argumentirano suprotstaviti. Za kršćane (svih denominacija) Sveto Pismo je najočigledniji “manual” kako se to radi. Problem je kad (a Isus nas na to i upućuje) koruptivnosti počinju dominirati onim “elitama” koje sebi daju za pravo da nam autoritativno tumače ono o čemu nemaju dovoljno znanja – a naizgled ima veze s vjerskim pogledom na stvarnost. Tada je iznimno važno da budemo “mudri kao zmije a bezazleni k’o golubovi”, jer inače i sami možemo pasti u zamku nedosljednosti, koja proizlazi iz lijenosti duha, tromosti uma i još nesavladanog straha od Slobode.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: