Demografija i medicina: imaju li poveznicu?

Otkako je pandemija jenjavala svi smo se na neki način pokušavali vratiti u normalu, vrlo brzo uvidjevši da će to ipak biti novo normalno jer povratka na staro nema. Štoviše, iako u nas stvarnog pridržavanja strogih mjera nije bilo od kraja zime 2021/22., cijela atmosfera stvorena na globalnoj razini ostavila je različite posljedice, a one vezane uz mentalno zdravlje tek se počinju očitovati.

Istodobno, što zbog pandemije, što zbog potresa, u nas su u jeku pandemije i mjera, odjednom široko otvorene granice za strane radnike iz udaljenih zemalja pod izgovorom da nema naše radne snage te da osobito nedostaje radnika u građevini. I zaista, tko god je dogovarao poslove vezano uz obnovu nakon potresa, susreo se s teškoćama naših firmi koje se time bave. Jadikovali su da ne mogu, ni uz pristojnu plaću, dobiti radnike ne samo iz Hrvatske nego BiH, Kosova ili čak Makedonije.

Istodobno smo oko sebe znali mnoge naše domaće građane, koji imaju teškoće dobiti pristojno plaćen posao, jer su poslodavci zamislili da žele jako brzo doći do velikog profita, što je značilo bijedne plaće radnicima. I to takve plaće s kojima nije moguće platiti ni najam najmanjeg stana, a kamo li uzdržavati obitelji.

Događa se to još uvijek i sa visoko školovanim građanima kao npr. profesorima mnogih predmeta u osnovnim i srednjim školama. Mnogi su poslodavci mjere zatvaranja koristili za dalje snižavanje cijene rada, dok su neki govorili da ih radnici pri samom uvozu koštaju oko 3000 eura te da na kraju dobiju osobu koja niti zna Hrvatski ni engleski jezik, ali ne zna ni posao.

Uz to su za neke govorili da ti radnici imaju problema zbog naše klime ili da su slabi pa ne mogu raditi poslove u građevini koji zahtijevaju snagu. I od tada se počelo javljati sve više demografskih stručnjaka koji su kritizirali prošlu dugoročnu politiku i nonšalantnost prema činjenici da je zemlju u prvom desetljeću napustilo oko 500.000 građana.

Ako se pažljivo izračuna da je veći dio njih bio u fertilnim godinama, onda je gubitak u odnosu na danas oko 700.000 građana, od kojih barem 200.000 djece! Koja bi sada bila u dobi da imaju svoju djecu. Ovdje u Hrvatskoj. Isto to dogodilo se i u Srbiji, tako da se za emigraciju ne može kriviti ni rat niti izravne posljedice rata.

Također do nas stižu razne informacije o tome kako neki uvezeni radnici imaju dodatne beneficije koje naši mladi nemaju poput plaćanje troškova stanovanja, zatim besplatnog učenja stranog jezika (u ovom slučaju hrvatskog), a nerijetko neki imaju i veću plaću nego naši radnici za isti posao.

Uz to nisu imali obavezu liječničkih pregleda, potvrda o cijepljenju itd. što međutim, može dovesti do pogoršanja nekih naših dobrih pokazatelja zdravlja, kao npr. niska pojavnost tuberkuloze.

S druge strane drugi dio radnika uopće ne žive niti će živjeti obiteljski život, ne uče naš jezik, žive u zajedničkim stanovima ili kućama, krevetima na kat, gdje može doći i do širenja nekih bolesti među njima. Uz to, ako oni ovdje ne žive obiteljski život, jer, dovoze ih i odvoze na posao, jedu ono što im poslodavac pripremi te eventualno potroše nešto da sami skuhaju za večeru, ostatak novca šalju obiteljima u državu iz koje potječu, to znači da će od zarađenog minimalno vraćati kroz pdv.

Oni vjerojatno imaju daleko više prava kao radnici ovdje nego u svojim državama, ali u biti ne žive ovdje život dostojan čovjeka kakav bi ovdje trebalo živjeti.

Većinu naših građana oko pravdanja imigracije jako smeta što postoji nekoliko stotina tisuća naših građana koji nisu registrirani da žive od rada, ali, čini se, niti od kapitala, pa smatraju da je neistina kako nemamo radne snage.

Poslodavci nisu imali obavezu posao prvo ponuditi domaćem stanovništvu, pa tek onda pokrenuti postupak uvoza radnika, no nakon pritisaka i analiza, sada se zakon o strancima mijenja pa se očekuje bolji nadzor nad svime.

Istina je vjerojatno ta da naši mladi ne žele do kraja života raditi kao čistači, sobarice, raznosači brze hrane ili slične poslove. No, čuli smo da nedostaje poštara, vozača autobusa i tramvaja i brojnih drugih struka, a o zdravstvu da ne govorimo.

Njihove plaće su većinom jako zaostale za nekim minimumom dovoljnim za život i sve te promjene su se zbile upravo u periodu između završetka pandemije, vraćanja aktivnosti na novo normalno i uvođenja eura umjesto kune.

Znamo da je taj period praćen velikim porastom brojnih cijena kojega su pratile samo one veće plaće. Javna je tajna da su se na stihijskom uvozu radnika obogatile tzv. firme agregatora raznih agencija za koje uopće nije jasno zašto postoje kad postoji Hrvatski zavod za zapošljavanje s ispostavama i uvidom u potrebe.

Svjedoci smo da je gotovo svaki segment privrede načet teškoćama s radnom snagom ali i ogromnim brojem mladih koji rade često neke relativno neopipljive poslove dok istodobno nedostaju brojni obrtnici, frizeri, pedikeri i drugi poslovi s kojima nije nikada bilo moguće bogaćenje, ali je bio moguć pristojan život. Stoga se moramo složiti da je trenutno u većini gradova, ali i manjih mjesta nastala potpuna promjena, kako stanovništva tako i načina opstanka tih stanovnika.

Koja je veza demografije i medicine i zašto bi nas u zdravstvu trebala zanimati demografija? Svako preseljavanje velikog broja stanovnika i useljavanje drugih može imati mnoge utjecaje na zdravstveni sustav ali i sve druge sustave neke države. Počevši od toga koje obaveze ima netko prilikom ulaska u Hrvatsku (pregledi, potvrde o cijepljenju uz informaciju o vrsti cjepiva, znanje hrvatskog jezika, jamstvo da imaju stan gdje će stanovati i da ga mogu plaćati itd.), do toga da zdravstveno osoblje treba pružati zdravstvenu uslugu osobi s kojom se ne može sporazumijevati, o kojoj nema podatke koji su vrlo važni u procesu dijagnostike, i na kraju gdje bolesnici zbog svog zdravstvenog stanja mogu ugroziti zdravlje ostalih bolesnika oko njih i zdravstvenih radnika koji ih liječe ili njeguju.

Uz to, moguće je da je radnik prilikom dolaska imao i zatim dalje prenosi neke parazite ili druge mikroorganizme kojih uobičajeno nema u našem podneblju i koje liječnici ni ne očekuju pa nekada ni ne pomišljaju pri postavljanju dijagnoze.

Nadalje, ako npr. radnik ima HIV, za koji ni sam ne zna da je bolestan, trošak liječenja će pasti na naše obavezno zdravstveno osiguranje, pa će na kraju neki radnici biti mnogo skuplji nego da je poslodavac dao veću plaću domaćem radniku.

Naime, poznato je da smo država s niskom pojavnošću i pobolom od HIV-a pa bi bilo dobro da tako i ostane. Svi smo mi gledali dokumentarce o strogim graničnim zdravstvenim i drugim kontrolama u npr. Australiji koja se na taj način štiti od nepotrebnih epidemija ali i troškova.

I za kraj, o kolikim brojkama raspravljamo? Prema zadnjim dostupnim podacima HZZO je imao 4.022.764 osiguranih osoba, no taj se broj neprekidno mijenja kako se ljudi odjavljuju, prijavljuju, odsele ili dosele, a neki su i brisani jer je nedavno uvjetovano da se dio osiguranika mora javiti u lokalni HZZO ured.

Od tih oko 4 milijuna osiguranika samo oko 42% uplaćuje doprinose a za ostale je u nadležnosti države osiguranje sredstava.

Podaci o broju stranih radnika pokazuju da je izdano gotovo 180.000 radnih dozvola od čega je manje od 20.000 za sezonske poslove. Po zakonu bi se trebali svi radnici osigurati i plaćati 16,5% bruto plaće, a čini se da svi to ne plaćaju, odnosno plaćaju za njih oko 53%. Stoga je više nego jasno koliko je bitno da svima u zdravstvenom sustavu budu poznate sve okolnosti imigracija i emigracija kao i privremenih useljavanja, te da budu pravovremeno obaviješteni o mogućim utjecajima toga na zdravlje jer se radi o nečemu novome i relativno neplaniranom.

Jednako tako je važno da svi sustavi a ne samo zdravstveni budu upoznati s velikim brojem mogućih učinaka takvih procesa te pogotovo kako će to utjecati na demografiju u bliskoj budućnosti te očekuje li se ”miješanje” doseljenog i domaćeg stanovništva ili će oni s vremenom dovoditi žene iz domovine tijekom idućeg desetljeća te ovdje zasnivati obitelji.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Bez Svjetske zdravstvene organizacije doći će do kaosa
    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život
    •  Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani

> Svi tekstovi ovog autora