Dosegli smo dno dna neznanja i gubitka povjerenja u liječnike

Donedavno je web stranica SAD-ovog Centra za prevenciju bolesti (CDC) bila je jedan od glavnih izvora informacija o nadzoru i prevenciji bolesti i to ne samo zaraznih, nego i onih kroničnih koje opterećuju zdravstvo razvijenih država.

Na njihovim stranicama se moglo naći jako puno sadržaja o novim zaraznim bolestima, smjernicama postupanja i brojni drugi kojima smo informirali buduće liječnike i kolege drugih područja, kako bi mogli brzo dobiti provjerene, znanstveno utemeljene informacije.

U području praćenja populacijskog zdravlja uz CDC, vrlo su bitne neke druge institucije poput Europskog centra za prevenciju bolesti (engleska skraćenica ECDC) u čijem je djelokrugu gotovo isključivo epidemiologija zaraznih bolesti, zatim stranice Svjetske zdravstvene organizacije (skraćeno SZO), čiji je jedan od utemeljitelja bio prof. dr. med. Andrija Štampar (namjerno pišem dr. med. ispred imena, o čemu ću kasnije pisati), a kad je riječ o raku, vrlo važan izvor su publikacije i web stranice Međunarodne agencije za rak (engleski skraćeno IARC).

Sada, nakon otpuštanja zadnje voditeljice CDC-a mikrobiologinje i imunologinje, dr. sc. Susan Monarez, na stranicama CDC-a piše u prijevodu slijedeće: ”Trumpova administracija radi na ponovnom otvaranju vlade za američki narod. Ključne aktivnosti za misiju CDC-a nastavit će se tijekom gašenja rada po nalogu vlade, a pod vođenjem demokrata. Određene aktivnosti savezne vlade prestale su zbog nedostatka odgovarajućih sredstava. Tijekom obustave rada vlade, ažurirat će se samo web stranice koje podržavaju izuzete funkcije. Kao rezultat toga, informacije na ovoj web stranici možda neće biti ažurne i agencija možda neće moći odgovoriti na upite.”

Takvo nešto prestravilo je liječnike koji se bave populacijskim zdravljem u nas (epidemiologe), ali i druge koji su za ovo čuli ili saznali putem mreža. Štoviše, ovo nije sve jer, kad je u veljači preuzeo vodstvo ministarstva zdravstva i socijalnih usluga u Trumpovoj administraciji, Kennedy je napravio niz promjena koje su uznemirile zdravstvene stručnjake. U lipnju je otpustio sve članove odbora neovisnih stručnjaka za cjepiva koji izdaje preporuke za cijepljenje i postavio druge. Stručnjaci za javno zdravstvo izrazili su zabrinutost zbog kvalifikacija tih novih članova, od kojih su neki, uz to, kritičari cjepiva.

Moram utvrditi da sam primijetila kako je i u Hrvatskoj još davno prije pandemije, negdje iza 2005., a pogotovo 2012. godine, počeo izrazitiji utjecaj politike na zdravstvo i odlučivanje u zdravstvu. Često su se vrlo korisni obvezni programi cijepljenja te programi probira tri sijela raka, koristili za političke prozivke i međusobne borbe, što se ne bi smjelo ni u kom slučaju događati.

Populacijsko zdravlje je, naime, ono što smo nekada zvali narodno zdravlje (smatram da je taj izraz puno bliži narodu) i odluke koje se donose na razini dijela naroda ili cijelog naroda imaju daleko veće posljedice za zdravlje nego što se to događa u kliničkoj medicini koja je orijentirana više na liječenje, a vrlo malo na prevenciju bolesti i to pojedinca.

U nas su za populacijsko zdravlje licencirani samo epidemiolozi i specijalisti javnozdravstvene medicine te dijelom liječnici specijalisti školske i sveučilišne medicine.

Epidemiolozi, osim što imaju najviše edukacije u metodologiji istraživanja, razumijevanju, tumačenju statističke obrade podataka te posebnosti i zakonitosti koje vladaju prilikom širenja zaraznih bolesti, moraju odlično znati medicinu što znači prvenstveno infektologiju i internu medicinu, te moraju imati sposobnost povezivanja pojava, osobito prema geografskoj i drugoj grupiranosti oboljelih, odabrati intervenciju za sprječavanje nastanka i širenja bolesti te na kraju vrjednovati učinkovitost takvih intervencija.

Potrebno je da budu neka vrst detektiva koji istražuje uzroke pojave bolesti i provjerava stvarnu uzročno-poslijedičnu povezanost.

Specijalist javnozdravstvene medicine, koja je slijednica nekadašnje socijalne (društvene) medicine više se bave sociološkim utjecajima na zdravlje te često koristi znanja nekih drugih struka, poput kvalitativnih istraživanja kojima se koriste psiholozi i sociolozi.

Obje struke bi trebale još više surađivati s ostalim kliničarima nego što to sada čine, te bi trebali imati znatan utjecaj na donosioce odluka u zdravstvu.

Tijekom pandemije ali i inače, kao vodstvo raznih radnih skupina i povjerenstava koje odlučuju o zdravlju populacije i u nas se uglavnom postavljaju kliničari, od kojih tek poneki ima potrebna znanja o populacijskom zdravlju te kakvi mogu biti učinci njihovih odluka ili preporuka. To često stvara dodatne probleme u organizaciji, a i usporava cjelokupan proces.

Međutim, ovo što se sada događa u velikoj državi poput SAD koja uz to ima i materijalne i ostale utjecaje na druge zemlje, znatno je veći problem, jer utire put šarlatanstvu i nečemu što se mirne duše može nazvati pseudoznanost. Paradoksalno je da se stanovništvo i/ili narod uvjerava da su te aktivnosti usmjerene u njihovu korist.

Činjenica da u SAD postavljaju osobu koja je pravnik na čelo ministarstva zdravstva te da su imenovali O’Neilla za novog ravnatelja CDC-a, osobu bez ikakvog medicinskog znanja, ali i znanja o znanstvenim istraživanjima, otvara vrlo važno pitanje kvalifikacija političara koji se postavljaju na čela ministarstava.

Iako čelnik vodeće nacionalne agencije za javno zdravstvo obično ima medicinsko i/ili javnozdravstveno obrazovanje, O’Neill nema ni jedno ni drugo. Do sada je radio kao investitor u Silicijskoj dolini, od 2008. do 2019. bio je generalni direktor nekih fondova rizičnog kapitala. Također je bio izvršni direktor organizacije protiv starenja SENS Research Foundation, a trenutno je član upravnog odbora Advantage Therapeutics, koja razvija terapije za neurodegenerativna stanja s naglaskom na Alzheimerovu bolest.

Stoga, svjedočimo tomu da ekonomisti ili pravnici, političari i državnik daju medicinske savjete, tumače izmišljena istraživanja i u biti se olako usuđuju odlučivati o zdravlju na populacijskoj razini. Takvo nešto se ne sjećam da smo ikada vidjeli u novijoj povijesti. Doduše, npr. odluka da se u tadašnjoj Jugoslaviji sve procijepi protiv velikih boginja, bila je velikim dijelom politička. No, tada to nitko nije tako doživio jer se od nultog bolesnika zaraza prenijela na 175 ljudi, od kojih je 35 umrlo. Pogođena je bila beogradska bolnica, gdje se bolesnik javio kad se razbolio, a prvotno bolest nije bila prepoznata, što je čest slučaj kad se pojavi nova bolest u zemlji u kojoj još nije bilo oboljelih. Provedena je stroga karantena i u dva mjeseca je epidemija bila završena.

Danas, kad su velike boginje smatraju jednim od mogućih oružja za bioterorizam, smatra se da bi ovako drastični koraci mogli biti poduzeti u slučaju napada. Stručnjaci su  također istaknuli da bi SAD imao mnogo više problema s uspostavljanjem tako rigoroznih mjera nego tadašnja komunistička Jugoslavija. Naime, tada se očekivalo od vlasti da zaštiti narod te su slijedili sve odluke i savjete.

Istraživanja o pandemiji pokazuju kako su politički čimbenici značajno utjecali na javno zdravlje i ponašanje ljudi pa je tako, na primjer, istraživanje objavljeno u PLoS One pokazalo je da je kod konzervativnih Amerikanaca politička orijentacija bila povezana s manjim prihvaćanjem zdravstveno‑zaštitničkih ponašanja (npr. maska, socijalna distanca) tijekom COVID‑19, jer je percepcija rizika bila manja.

U analizi odgovorâ na epidemije Ebole i Zika bolesti, autori su zaključili da su političke i medijske elite utjecale na percepciju rizika i način reakcije javnosti na zdravstvene prijetnje.

Prema istraživanju Pew Research Center iz 2025., velik broj građana smatra da različiti akteri imaju pretjeran utjecaj na zdravstvenu politiku pa 69 % ispitanih smatra da osiguravajuće tvrtke imaju prevelik utjecaj na odluke.

Koliko je loše i opasno širenje dezinformacija i lažnih vijesti pokazuje nedavni primjer jer se zadnjih dana na mrežama širi dezinformacija za koju je već više puta ministarstvo zdravstva i vlada Singapura pisala da se radi o obmani. 

U objavi koja kruži društvenim mrežama, naime, pišu da se pokazalo da je ”bolest COVID-19 globalna prevara”. Navodi se da se singapurskim pacijentima, osim aspirina, daju i antibiotici, što ”ukazuje na to da se bolest može izliječiti” te da ”respiratori i jedinica za intenzivnu njegu nikada nisu bili potrebni”. Tvrde da je prvi puta učinjena obdukcija umrlog i da su nađeni ugrušci. Čini se da takve vijesti šire i vlasti u SAD jer ne znaju prepoznati lažne vijesti.

Čini se da smo došli do prekretnice u kojoj su političari shvatili snagu kontrole nad zdravstvenim politikama kao veliku moć manipuliranja ljudima i njihovim životima. To sve zajedno s ogromnom količinom dezinformacija i potpuno lažnih vijesti, pa čak i lažnih časopisa, predstavlja novi problem (ne izazov!) pred liječnike, osobito one s manje iskustva.

Bitno je građane ali i djecu u školama podučiti kako su izgledale i koje su posljedice imale bolesti koje više ne vidimo. Oni ne znaju kako izgledaju ”željezna pluća” u koja su bila smještana mala djeca oboljela od dječje paralize (poliomijelitisa), kako bi mogla disati.

Ne viđaju djecu s ortozama (pomagala koja učvršćuju nogu) i štakama zahvaljujući cjepivu koje ih štiti od te bolesti.

Upravo se medijima širi vijest da je u Beogradu sedmogodišnje dijete dobilo tetanus. Preporučam da pogledate slike kako izgleda oboljeli od tetanusa. Protiv tetanusa imamo učinkovito cjepivo koje su generacije od pedesetih na ovamo dobivale višekratno u okviru obaveznog programa cijepljenja.

Kolektivni imunitet ne postoji, jer se spore nalaze svuda oko nas desetljećima te moramo biti aktivno imuni za prevenciju tetanije.

Tijelo se nalazi u bolnom grču, izvijene kralježnice i glave zabačene maksimalno unatrag. Dosegli smo dno dna neznanja i bezumnog gubitka povjerenja u liječnike, njihovo znanje, kritičko rasuđivanje i humanost.

Na nama liječnicima, a osobito onima koji su profesori i nastavnici je velika odgovornost hitnog djelovanja i prosvjećivanja kako šteta po narodno zdravlje ne bi napredovala.

No, odgovornost je i na političarima koji moraju prestati zdravstvo i zdravstveni sustav zlorabiti u svojim kampanjama te prvenstveno za sve odluke moraju konzultirati liječnike koji su temelj zdravstvenog sustava.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Primalje su izuzetno važne, ali mjesto im je u bolnicama
    •  Velik dio bolesti zajednički je životinjama i ljudima
    •  Demografija i medicina: imaju li poveznicu?
    •  Bez Svjetske zdravstvene organizacije doći će do kaosa
    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku

> Svi tekstovi ovog autora