autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Pojmovi domoljub i antifašist su, u demokraciji, sinonimi

AUTOR: Josip Ćapin / 04.12.2025.

Josip Ćapin

Od hipodromskog koncerta Marka Perkovića Thompsona ideološke tenzije u hrvatskom društvu nikako ne popuštaju. Optuživanje i konflikti često znaju otići predaleko što dovede do potencijalnog, a nekada i ozbiljenog nasilja.

Ova tenzična i shizofrena situacija odgovara svima onima koji bi na temelju površne prosudbe i slabe, kako kreativne, tako i moralne snage vlastitog karaktera, pokušali uhvatiti koji pozitivan bod u društvenoj grupi koja ih okružuje i bodri.

S jedne strane stoji ”antifašistički” narativ o civilizacijskim dosezima borbe protiv fašizma, nacizma i svake druge radikalne ideologije s desna, koji u taj tabor nerijetko trpa svaku ideološku i političku poziciju s kojom se ne slaže.

S druge strane stoji ”domoljubni” narativ koji na svaki spomen antifašizma, kako bi se narodski reklo, ”skače na sve četiri”, i traži sve raspoložive alate da bi ukazali na pogrešnost komunizma, staljinizma, titoizma, jugoslavenizma, socijalizma i bilo kakav oblik i spomen antifašizma.

Situaciji ne potpomaže ni stav vlasti. Za njihovu poziciju se može, opet zdravonarodski, reći ”selo gori, a baba se češlja”, a požar se širi. Pasivnost, mlake osude, lažna uviđajnost i tolerancija, dvostruke konotacije i različiti konteksti, pomoću kojih vlast pokušava objasniti i opravdati ono što se događa, omogućili su radikalima i jedne i druge strane prostor za djelovanje.

Nakon nedavnih antifašističkih prosvjeda vladajući su otišli i korak dalje. Upleli su se u najprostiji, opasni i duboko nedemokratski diskurs koji, ne samo da se nekontrolirano širi i neodgovorno upotrebljava u društvu, već povećava tenzije, potiče na nasilje te kreira kvazipolitički i populistički sadržaj.

Eklatantan primjer su izjave premijera Plenkovića, ministra Anušića i nekih saborskih zastupnika koji jedan dio građana direktno optužuju za neprijateljsko djelovanje protiv države, ističući sebe kao faktor stabilnosti i čuvare demokracije pod naletima totalitarnih jugonostalgičnih hordi.

Osim što je takva retorika trivijalna, jer da je država doista ugrožena, policija, vojska i tajna služba bi na tome radile, takva retorika je i opasna jer, direktno stavljajući metu, omogućuje spiralu nasilja.

Vlast je, kao i određeni broj građana, upala u prostor koji je nastao zbog pasivnosti, neznanja, kratkoročne koristi, ali i (ne)namjernog zamagljivanja značenja samih pojmova. Taj prostor se obilno koristi kako bi se i jedna i druga strana međusobno optuživale i sukobljavale.

Filozof Ludwig Wittgenstein rekao je: ”Granice mog jezika su granice moga svijeta”. U ovom kontekstu to znači da, ako su nam pojmovi fašizam, domoljublje, desnica, ljevica, antifašizam, socijalizam i sl. shvaćeni na određeni način, to znači da će i naše djelovanje, naša svijest i moralni sudovi, naš odnos prema njima, biti u skladu s tim shvaćanjem. Ti pojmovi tako postaju dio našeg svijeta.

Ono što se događa je nedostatak znanja i kritičke prosudbe samih pojmova koji stvara konfuziju i mogućnost za laganu manipulaciju. Iz toga proizlazi da se u tim svjetovima ”domoljublje” izjednačava s nostalgijom za NDH i ustaštvom, a ”antifašizam” s jugonostalgijom i komunizmom.

Za jedne je Domovinskim ratom Hrvatska oslobođena, za druge je oslobođena Drugim svjetskim ratom. Za jedne je komunistička Jugoslavija bila zločinački zatvor, a za druge je NDH bila zločinačka tvorevina. Pri tome se ne treba zavaravati. U njihovom svijetu stvari funkcioniraju na taj način.

Problem je što i jedni i drugi ostaju u preddemokratskom svijetu. Posljedica je to upravo takvog korištenja jezika. Osakaćeni jezik znači osakaćeni svijet.

Jedino ispravno shvaćanje tih pojmova danas u demokratskoj Republici Hrvatskoj je njihovo shvaćanje u kontekstu demokracije kao svijeta.

Demokracija je jedini sustav koji je dijametralno suprotan svakom obliku totalitarnih i autoritarnih političkih režima. Svako pravo ”domoljublje”, kao i svaki pravi ”antifašizam” to moraju imati kao zajedničko. Domoljub koji zagovara autoritarne i totalitarne režime nije domoljub, kao što ni antifašist koji zagovara isto, nije antifašist. Dom se ne ljubi ljubavlju prema totalitarizmu, kao ni što se protiv jednog totalitarizma bori zagovorom drugog.

Domoljub je u demokraciji onaj koji ljubi slobodu svoje države, svoje zajednice, svoga sugrađanina. Antifašist je u demokraciji onaj koji se svojom slobodom i borbom za slobodu drugoga opire svakom totalitarizmu.

Tek u tom kontekstu postoji svijet slobode i uključivosti, svijet tolerancije i nenasilja, svijet dijaloga i suradnje.

Pojmovi ”domoljub” i ”antifašist” su u kontekstu demokracije sinonimi. Njihovo temeljno značenje je vezano uz borbu protiv totalitarizma i autoritarizma. Samo tako shvaćeni, oni pomažu očuvanju i izgradnji demokracije kao svijeta.

U protivnom, taj svijet se dokida i za sobom ostavlja nasilje i totalitarne relikte, koje, poput zastava s prvim bijelim poljem ili zastava sa zvijezdom petokrakom, treba ostaviti u povijesti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: