Aiaiai noi altri vieci-stari

Vieci-stari, kažu naši Istrioti iz Rovinja, kakav samo primjer suživota, zar nije?!

Prekopavam po laptopu, tražeći nešto povijesnoga (recimo), za Autograf, a bome i nalazim.

Je li dovoljno biti nasmiješeni eurobalkanski erudit-poliglot balkanski, e da bi Europa odahnula i povjerovala kako smo se mi ovdje konačno posložili u duhu bontona, dobrih manira ukrašenih vječnim smiješkom?

Europa (čitaj: EU) ohrabruje nove ljude Balkana i okolice, ali je ipak shvatila da ne može vjerovati iskrenosti i kompetenciji lokalnih lidera (ni slovenskih, ni hrvatskih, ni srpskih, ni svih ostalih), kao ni onih iz najbližega susjedstva (talijanskih, austrijskih, mađarskih) koji bi kanda imali biti u misijama dobre volje prilikom buduće ubrzane euro-pacifikacije Balkana.

Najprije je Slovenija godinama uvjeravala Zapad da je ona najbolji tumač za ex-YU ujedno se trseći sebe samu prikazati kao zapadnjačku zemlju koja nema veze s Balkanom.

Zatim to potonjih desetak godina pokušava Hrvatska, od vremena Ivice Račana kada se govorilo o ”lokomotivi Balkana”, ali kao i Slovenija tvrdokorno dokazujući da ona sama nije balkanska zemlja, nego dio Zapada.

Zapad je djelomično pristajao na te igrarije, ali je i upravo postavljao pred te samozvane interpretatore Balkana za EU i interpretatore EU-a na Balkanu (jednako samozvane!) logičan preduvjet: djelovanje na Balkanu, to jest sudjelovanje sa susjedima.

Zanimljivo je ovo natjecanje među državama nastalim nakon raspada ex-YU; sada se kanda razvija novi pozitivni rivalitet između Hrvatske i Srbije tko će biti korektniji, liberalniji, demokratskiji, mirotvorniji, europskiji… Hrvatska ili Srbija, Hrvati ili Srbi, odnosno tko je šarmantniji, demokratičniji, poliglotskiji… Zapad je malo odahnuo, a i mi smo… Možda…

Je li to dovoljno? Naravno da nije.

Balkan, the backyard of Europe, kao da se budi iz te nemarne, sukrivničke, uvredljive pozicije u koju se sam srozao, a i Europa se budi pamteći vlastitu sramotnu ulogu u balkanskim ratovima od 1991. do 1999. godine.

Europa koja je skrštenih ruku gledala razaranje Vukovara i Sarajeva i genocid u Srebrenici, treba biti spremna suočiti se s ovim svojim dijelom, na koji je frktala nosom, dok su u Beču plesali na dvorskim balovima, a Balkanci ginuli kao Antemurale Christianitatis. Ili to Europa želi od Balkana opet napraviti Antemurale, u odnosu na Rusiju i Islam?

Bosna je, dakako, ključ Balkana, ali u Bosni nema politički relevantnih korpusa koji bi mogli povući naprijed, tamo i danas dominiraju nacionalne strukture (a ne samo stranke), i Zapad je (možda!) shvatio da su jedini snažni ”vratari” Bosne i Hercegovine – Hrvatska i Srbija.

Hrvatska i Srbija pomalo shvaćaju suštinu problema pomirenja na Balkanu – ako nema Bosne i Hercegovine, nego je ona samo inter-space između ovih dviju država, onda je ugrožen strategijski i njihov opstanak. Inače, B&H ostaje jabuka razdora, cilj nekih mogućih novih conquista.

U cijelom procesu, nakon što je EU (možda?) shvatila da bez ovdašnjih struktura Balkan nikada neće biti sređen, niti pak EU može postojati s ovakvim Balkanom (u Uniji ili izvan nje, posve svejedno!); bitno je uspostavljati dobre (napose poslovne – što se i čini!) veze između susjednih zemalja, e da bi Balkan konačno postao zona mira, interkontinentalna zona Europe prema vlastitom Istoku (Ukrajina, Rusija, Kavkaz) i prema Aziji i Africi.

Ma, se noi altri vieci-stari propio no molemo, e tegnimo le redini (ossia el telecomando, by Arbore), xe oramai una over-populated-power, alora ghe volessi eliminarla? Si o no?

Krasan je i tipično istarski jezični istriotski, romansko-slavenski: vieci-stari. Vrlo precizno rečeno, potvrđeno u dva jezika, tako da ne bi bilo neke zabune: La nostra multi-kulti situassion istriana aparte!

Svojedobno se svijet zgražao nad sovjetskom gerontokracijom. Ali, i mi smo nekad doslovno imali doživotnog predsjednika, a Ronald Reagan glumio je mladog glumca (što je nekad bio) kao predsjednik USA u dubokoj starosti…

Ali se ta ”moda” širi posvuda, ex-president Stjepan Mesić stalno negdje ”aparira”. Doduše, nitko od potonjih sebe ne smatra starcem, naravno, što je pak rezultat prihvaćanja budalastog američkog way-of-life, po kojem uvijek moraš biti mlad i nasmiješen, što i nije problem, pogledajte samo kako izgleda Sofia Loren!

Ako je sve skupa kombinirano s estetskom kirurgijom, vježbanjem barem u studiju za pilates, tamnim naočalama, tijelom utegnutim pa odjevenim u potpisana odijela, zatim teve-kamere koje te snimaju sa sto metara udaljenosti, a objektiv prekriješ najlon-čarapom (što su nekad činili na TV-Zagreb, za jednu estradnu damu), ma možeš imati sto godina i izgledati kao da ti je pedeset!

Ne sjećam se više točno, ali čini mi se da je Bette Davis bila rekla: Kad vam netko veli da život tek počinje u šezdesetoj, recite mu you bloody bastard! No kako sam šezdesetu prošao prije dvadesetšest godina, ne sjećam se više kako je to izgledalo imati šezdeset, ali dobro znam kako je poslije…

Che idea: uccidere i giovani, pisao je Umberto Eco: I vecchi sono sempre più numerosi e invadenti, al timone di molte istituzioni. E per evitare di cedere il potere alle generazioni successive, finiranno per scatenare guerre sanguinose to. U prijevodu: Starci će, da se održe, započeti krvave ratove!

Blistavi Umberto Eco, kako je samo bilo lako održati zdravi duh, pored ovakvih ljudi! Ali Eco nije više tu…

Ali, navodno, Tony Blair imao je bolju ideju: ukidanje penzija, doživotni radni vijek, koji ne garantira zaposlenost, a kamoli plaću. I onda? I onda kopaš po kontejnerima i zapjevaš za koru kruha onu Sinatrinu: When I was 25, it was a very good year…

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Humanizacija vs. bestijalizacija
    •  ''Vaše more – naše more'': Svoje more
    •  Bosna kao Gaza???
    •  Dobri čovjek Fulvio Tomizza (uz 90. godišnjicu rođenja)
    •  Kulturtreger
    •  Dan pobjede – Vae victis
    •  Srebrenica – svijest naših savjesti
    •  Dobri čovjek Fulvio Tomizza
    •  Grda, o grda bo smrt Europe
    •  Annus horribilis

> Svi tekstovi ovog autora