Plenković vrijeđa čovjekovu inteligenciju

Inteligencija čovjeka je prirodni dar i svaki čovjek je ima u mjeri da može razlikovati korektnost i poštenje od bezobraz-luka i zloćudnosti. Zašto hrvatski premijer cijelu javnost, domaću i stranu, pravi debilima?

U povodu 30. godišnjice Dejtonskog sporazuma održano je nekoliko konferencija u BiH i izvan. Nije ni čudo jer se radi o jubileju, visokom datumu unutar koga se trebalo normalizirati i stabilizirati poslijeratno društvo i izgraditi država BiH po slovu međunarodnog sporazuma.

Sporazum je propisao okvire te stabilizacije i utemeljio institucije koje to trebaju provesti. Na konferencijama se raspravljalo o funkcionalnosti Sporazuma, njegovim unutarnjim ograničenjima i istovremeno mogućnostima koje pruža. Okvirni sporazum za mir trebao je osigurati evropski put BiH, transformaciju dejtonske u briselsku državu, funkcionalnu, demokratsku i racionalnu.

Plenković je, kao premijer Hrvatske, sa svojim ministrima, zastupnicima i belosvetskim probisvijetima – lobistima, organizirao tri konferencije: jednu u Washingtonu, drugu u Bruxellesu, treću u Zagrebu. Sve su imale internacionalni karakter jer je očito cilj bio izgovoreno nadaleko čuti i uvažiti. Sve tri ove konferencije imale su istu strategiju: pokazati i dokazati da dejtonska BiH nije moguća, ali ni briselska s dejtonskom. Drugim riječima, trebalo je dokazati da formula dva entiteta i tri naroda ne funkcionira, te da s takvom strukturom nije moguće ući u EU.

Iz takve poželjne strategije jedini zaključak je izjednačiti broj entiteta s brojem naroda. Međutim, to je u suprotnosti s evropskim standardima jer u EU ne može ući država s tri adrese i tri različita interesa.

S druge strane, to je u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom. Ponuđena rješenja unutar ove strategije, kojima se ove anomalije otklanjaju, su uklanjanje Visokog predstavnika iz BiH i federalizacija federacije, to jest podjela federacije na dva entiteta. Pri tome srpski entitet se ne dira, ostaje u granicama 49% državne teritorije. S ovom strukturom, Plenkovićevi konferencijaši misle, moguće je ući u EU. Pri tome, oni su potpuno opredijeljeni za Dejtonski sporazum, za evropske vrijednosti i standarde. Uvjeravaju domaću i stranu javnost da snažno podupiru brzi napredak BiH ka euroatlanskim integracijama.

Sve ove kontradiktornosti brane se dejtonskom nefunkcionalnošću države i istovremeno podržava Dejtonski sporazum. U tome je samo višak Visoki predstavnik. Njega treba ukloniti i država bi profunkcionirala, bez obzira što je on postavljen kao osigurač i garancija te funkcionalnosti.

Može li se izreći veća kontradikcija od ove? Ne radi se o nerazumijevanju situacije niti o grešci, ne radi se o lošoj procjeni. To je stanje njihove svijesti i uvreda čovjekove inteligencije. To je spravljanje drvene peći u kojoj treba upaliti vatru nacionalizma i uvjeravati cijeli svijet da će peć izdržati.

Koje činjenice Plenković i njegovi konferencijaši ne žele vidjeti?

Prvo, Dejtonski sporazum je okvirni sporazum za mir. Unutar njega, bez obzira na anomalije, ostavljene su mogućnosti usavršavanja i promjena. Čak je moguće mijenjati entitetsku granicu ukoliko ima suglasnost oko toga.

Sve anekse, osim dva, moguće je mijenjati i predviđene su komisije koje to mogu raditi. Što se ne može mijenjati? Ne može se mijenjati Aneks 4. – Ustav BiH, bez parlamentarne procedure i kvalificirane većine, koju je uz postojeći odnos političkih snaga nemoguće postići. Drugo što se ne može mijenjati jeste visoki predstavnik koji je izvan ”bosanskih struktura”. Ovo su Holbrookove rijeći. On je znao da bez njega Sporazum nije sprovodiv. Tvrdio je da ”etničke stranke” neće sprovoditi Sporazum, da neće htjeti ”uskladiti strukture”, da neće biti u stanju otkloniti nepravde unesene u Sporazum, te da će ”proizvoditi kaos”.

Drugo, Dejtonski sporazum treba osigurati mir i stabilnost ne samo u BiH nego u cijelom regionu. On je predvidio međunarodne vojno-policijske snage koje čuvaju taj mir. Unutarnji mir ne čuvaju domaće snage jer nemaju taj kapacitet. Čak i one koje su predviđene za operativne radnje, pokazalo se da nisu sposobne za to, da nisu u stanju uhapsiti ni one za kojima su raspisane potjernice. Mir nije moguć bez suradnje susjednih država i bez njihove podrške Sporazumu koji je propisao obaveznu vojnu ravnotežu u regionu. To je davno prekršeno i narušeno.

Treće, Dejtonski sporazum je instalirao Visokog predstavnika koji jedini ima mandat proglasiti konačno dovršenje dejtonske BiH i njenu sposobnost za samoodržanje. To je trenutak kada BiH postaje članica EU. Međutim, ovu funkciju na sebe preuzima Plenković sa svojim konferencijašima. Oni traže ukidanje ureda Visokog predstavnika u Sarajevu i svu politiku vođenja zemlje prepustiti ”domaćim snagama”.  Ove ”snage” trebaju i mogu stabilizirati državu i društvo i uvesti BiH u EU.

Ono što Plenković svjesno izbjegava vidjeti jeste tridesetogodišnji neuspjeh ”domaćih snaga”. Etničke stranke u BiH, koje podržava Plenković i koje želi legitimirati u svjetskoj javnosti, trideset godina su potrošile a da ništa nisu uradile na onome što je propisao Dejtonski sporazum. Naprotiv, ”domaće snage” kontinuirano blokiraju državu i sprečavaju njen evropski put.

Sav napredak u ovom vremenu uradili su visoki predstavnici, neki više neki manje. Donijeli su preko 140 odluka i zakona koji su osiguravali kakvu takvu infuziju i transfuziju ratom uništenom društvu i razorenoj državi. Plenkovićeve ”domaće snage” nisu htjele ni zajedničke auto-tablice, čak ni zajednički novac, a kamo li zajedničku vojsku, zajedničke policijske i istražne agencije, zajedničke pravosudne institucije i tako dalje.

Godinama blokiraju tzv. evropsku agendu koristeći sve mogućnosti koje im nažalost omogućuje i Dejtonski sporazum. Međutim, njihova zadaća nije bila koristiti anomalije Sporazuma protiv Sporazuma nego otklanjati ih uz pomoć Visokog predstavnika.

Od kada se Plenković uključio u evropski proces BiH, zajedno s vrhom HDZ-a, i od kada je sebe proglasio liderom tog puta, od tada država BiH tapka u mjestu. On i njegovi izvršitelji su učinili sve da se blokiraju svi procesu koji te putove otvaraju. To rade i danas.

Njegova i Čovićeva izvršiteljica, Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, već godinu dana drži u blokadi izbor ministra sigurnosti BiH jer je njihov partner, bivši ministar, uhapšen zbog kriminala i korupcije. Njegova zamjena je trebao biti netko iz srpske opozicije tko bi deblokirao rad Vijeća ministara. Međutim, to bi narušilo čvrstu koaliciju Čovića i Dodika u Vijeću ministara.

Čović je otvoreno rekao da neće dozvoliti smjenu Dodikovih kadrova u državnoj vlasti. Bez ovog srpskog glasa Vijeće ministara ne može donijeti ni jednu odluku, čak ne može usvojiti ni dnevni red sjednice. Zapravo, Krišto je pravi blokator evropskog puta BiH. Ona je blokirala, zaobilazno, donošenje tri ključna zakona za otvaranje pristupnih pregovora s EU.   

Čović i njegovi konferencijaši ovakve jasne situacije, s jasnim blokatorima, uzimaju kao argument protiv Dejtonskog sporazuma i Visokog predstavnika.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Daytonski sporazum, 30 godina poslije
    •  Hrvati nisu dostojni slobode
    •  Odgovor na tekst Ante Nobila: Zašto branim Milorada Dodika
    •  Nobilov upad u BiH
    •  Dok je padao Vukovar slavila se zločinačka ”Herceg-Bosna”!
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a

> Svi tekstovi ovog autora