Do boga ne može se doći ako skrenete s puta ljudskosti

Božić je blagdan siromašnih. Bog se utjelovio zbog siromaha, želio je biti s njima – i to kao jedan od njih. Bog je utjelovljenjem doživio sudbinu svih onih koji, osim ljudskosti, ništa drugo nemaju jer im je sve ostalo svijet oduzeo i oteo.

Siromaštvo je prvenstveno etički a tek potom ekonomski problem. Na to je upozoravao papa Franjo, ustajao je protiv nemoralnih ekonomija koje produciraju siromaštvo i smrt. Ekonomija, ako nije vođena etičkim kriterijima, iza sebe ostavlja žrtve. Papa Franjo se borio protiv takve ekonomije, ta njegova borba je bila osuđena na neuspjeh. On je to znao, ali nije posustajao, neumorno se zalagao za da kršćanska istina ne potone u more pohlepe mnogih koji na kršćanstvu zarađuju.

Svi koji se istinski bore protiv siromaštva i ekonomije nepravde, doživjet će neuspjeh, ali njihova borba ovaj svijet čini boljim, ona čuva moralnu dimenziju.

Mnogim kršćanima, uključujući i afektirane kršćane u Hrvatskoj, papa Franjo išao je na živce. Njima kršćanstvo služi za bogaćenje i nasilje. No, ne treba se previše zamarati s onima koji se, zbog dobro znanih razloga, predstavljaju kao kršćani, iako to nisu. Ako odredimo tko sve nije kršćanin i što sve nije kršćanstvo, ne postižemo puno. Kršćanstvo se izjednačuje s utjelovljenjem i uskrsnućem.

Utjelovljenjem je izrečena istina o Božiću, dok je Kristovim uskrsnućem, izrečena istina vjere.

Budući da se bog utjelovio kako bi mogao biti vidljiva, djelatna ljubav i podrška, to isto trebaju činiti i kršćani. Kršćani su dužni ljubiti i pomagati svima koji se nalaze u teškim životnim okolnostima.

Kršćani ne biraju koga će voljeti i kome će pomagati, a ako biraju, onda zasigurno nije riječ o kršćanima. U povijesti je, a vidimo da se isto i danas zbiva od Amerike do Rusije i Hrvatske, uvijek previše onih kojima je pozivanje na kršćanstvo služi u svrhu ubijanja, pljačkanja, osvajanja teritorija, ponižavanja ljudi i demonstriranja najbrutalnije moći. To nije kršćanstvo i to znaju svi koji uistinu jesu kršćani – znali su to u povijesti, znaju to i danas.

Isus Krist je živio životom siromašnih – bio je od svijeta i vlasti (svjetovnih i sakralnih) proganjan, mučen, izrugivan, ostavljen i na smrt osuđen.

Siromaštvo nastaje kao posljedica nepravde, nebrige i odbijanja da se etikom obuzda požuda. Filozofi su, puno prije nastanka kršćanstva, upozoravali kako je požudu potrebno ograničiti s krepošću umjerenosti, a ako se to ne napravi, jedni će se bogatiti, drugi će biti sve siromašniji, a društvo će biti sve nepravednije.

Utjelovljenje ima sve karakteristike kardinalnih kreposti, to nije samo događaj ulaska boga u ljudsko tijelo, već savršeno združivanje mudrosti, hrabrosti, pravednosti i umjerenosti s ljudskom naravi. Zato me uistinu ni najmanje, to je valjda posljedica starenja, ne zanimaju generičke priče o značenju Božića. Ove godine sam odlučio da neću pročitati niti jednu božićnu poruku naših biskupa – unaprijed znam tko će o čemu pričati i koliko istine i iskrenosti će biti prisutno u njihovim pričama: nimalo!

Ne zanimaju me priče, fokusiran sam na govor i razgovor. Da nema mogućnosti govora, čovjek ne bi bio društveno biće. Razgovor nam služi da bismo sebe očitovali drugima, ali i da bismo upoznali stvarnost bića koja stoje pred nama.

Razgovor nas čini ravnopravnima, priča nam oduzima ravnopravnost. Razgovorom istina dolazi na vidjelo, pričom se istina zamagljuje.

Istina Božića neodvojiva je od siromašnih, marginaliziranih, prognanih, ostavljenih, izigranih, nasilju izvrgnutih  i ubijenih. Bog se nije utjelovio da bi širio židovstvo ili kršćanstvo, religije ga nisu zanimale – jedna ga nije prihvatila, druga ga je izdala. Govor o Božiću je potresan, priča nije, ona je sladunjava. Govor o sudbini boga u svijetu izaziva egzistencijalnu mučninu, priča o jaslicama, životinjama i kraljevima umiruje i otvara apetit.  

Priče se, bez prevelike elaboracije, razlikuju od razgovara u epistemološkom i antropološkom smislu. Razgovor smjera prema istini i uvažavanju sugovornika, priča nema te karakteristike.

Nadbiskup Uzinić će poslati poruku razgovora, ostali nadbiskupi i biskupi će se prepustiti pričama. Ništa novo i ništa neobično se neće dogoditi.

Čovjek je nedefinirano biće koje se treba definirati. Na početku života drugi nas definiraju pričama o sebi – te priče sadrže, u najboljem slučaju, natruhe istine. Roditelji, rodbina i odgajatelji nam prilaze u formi odmaknutosti od stvarnosti, oni nam se nude kao uzori, a da bi to mogli biti, vlastiti život propuštaju kroz filtar romantiziranih laži – lažu nam o sebi kako bi nas mogli biti dostojni.

Ne osuđujem romantiziranu laž, ta znam da su ljudi slabi i jadni, lakše im je krenuti putevima laži negoli da započnu s projektom stvaranja samih sebe. Svatko ima pravo biti laž o sebi.

Tuđi životi me u načelu ne zanimaju, na djelovanje me potiče samo borba protiv nasilja. Ako je netko marginaliziran i proganjan, ako je netko izložen nasilju, u meni će pronaći sugovornika i suborca, bez želje da ga definiram. Uostalom, budući da ne smatram da, kao ljudi, možemo doći do apsolutne istine, svjestan sam toga da je moja istina isključivo istina za mene, kao i toga da drugi imaju istinu koja je istina za njih, te se, stoga, zalažem za slobodno društvo u kojem će se svatko moći definirati kako želi.

Bitno mi je da postoji sloboda i nenasilje, a kakvim će stilom života netko živjeti, živo mi se fućka.

Ne umišljam da mi je priroda dodijelila božanske prerogative i da je moja uloga da druge ljude spasim tako da im objavljuje što je istina, u što trebaju vjerovati i kako će sebe odrediti. Egzistencijalno definiranje se odvija u samoći.

Božić je događaj božjeg definiranja samoga sebe. On je utjelovljenjem sebe definirao kao čovjeka, a to, nadalje, znači da niti jedan kršćanin do boga ne može doći ako skrene s puta ljudskosti.

Ne zanima me ni to koliko kršćani shvaćaju, i shvaćaju li uopće, bit utjelovljenja. To je zadatak svakog pojedinog kršćanina – o odgovoru na pitanje o tome što je kršćanstvo, ovisi kakvim životom će živjeti.

Bog je rekao da želi živjeti kao čovjek, a ako i kršćani žele živjeti kao ljudi, utjelovit će se tamo gdje je nepravda, kako bi se protiv nepravde borili, a ako to nisu u stanju, uvijek im ostaje priča o jaslicama, štalici, životinjama i kraljevima.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Hrvatska perverzija nedozrelih kršćana bez kršćanstva
    •  Antifašistički prosvjed – pobjeda Zadra i Dalmacije
    •  Biskupi, osim jednog, šute o oživljavanju fašizma u RH
    •  U nedjelju u podne koračamo za antifašizam
    •  Važna poruka iz Škabrnje: Vjernici u živog boga opraštaju
    •  Nacionalizam je podmukla prevara, a nacionalisti su hulje
    •  Neki bi biskupi rado navukli fantomke i udrili na Srbe
    •  Revizionistička gadarija i produžetak duha Jasenovca
    •  Protumigrantski stavovi su protukršćanski stavovi
    •  Halidova mi je smrt održala pedagošku lekciju o dobroti

> Svi tekstovi ovog autora