autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Značaj patnje u kaznenopravnom i društvenom kontekstu

AUTOR: Sunčana Roksandić / 13.01.2026.

”Živjeti znači patiti; preživjeti znači pronaći neki smisao u patnji” (Viktor Frankl) – rečenica je kojom se podsjeća da je život nerazdvojiv od patnje, a opstanak ljudske vrste ovisi o mogućnosti davanja smisla patnji.

Upravo ta misao pokazuje da je patnja višeslojna i teško obuhvatljiva kategorija. Ona zauzima važno mjesto ne samo u psihološkom, nego i u medicinskom i pravnom kontekstu, osobito u području kaznenog prava.

Iako patnju možemo definirati kao psihološki pojam koji označava subjektivno iskustvo prožeto različitim fizičkim, emocionalnim, psihološkim i socijalnim dimenzijama, njezino značenje je višeslojno i ne može se svesti samo na promatranja jedne znanstvene grane. Zbog njezine složene naravi i subjektivnosti, patnja može biti promatrana iz različitih perspektiva (istraživanje u postupku objave (2026) Roksandić, S., Arbanas G., Sutara N., Jurić Vukašin M. ”Patnja i počiniteljki kaznenih djela”).

U kaznenopravnom kontekstu, patnja se javlja kao posljedica kaznenog djela, kao element, odnosno dio bića pojedinih kaznenih djela, kao olakotna ili otegotna okolnost prilikom određivanja sankcija.

Može biti relevantna pri procjeni ličnosti počinitelja, utvrđenja njegove neubrojivosti ili bitno smanjenje ubrojivosti, može biti relevantna kao jedan od uzroka počinjenja djela.

Premda se najčešće promatra s viktimološkog aspekta, odnosno kao patnja žrtve kaznenog djela, ona se može sagledati i sa kriminološke strane, stavljajući u fokus počinitelja kaznenog djela.

U svakom slučaju, apsolutno je podzastupljeno istraživanje patnje kao fenomena u kaznenom pravu, bilo kada je riječ o elementu djela, uzroku ponašanja počinitelja, reakciji i posljedici za žrtvu.

Primjena kaznenog prava doista ne bi mogla u potpunosti ispuniti svoju svrhu bez uvažavanja emocionalnih aspekata, budući da su oni ključni za razumijevanje žrtvina položaja, ali i analizu čimbenika koji utječu na ponašanje počinitelja (tako i u članku, op. aut.).

Jednako tako, kada govorimo s pozicije osobe s duševnim smetnjama, u Hrvatskoj, zaštita osoba s duševnim smetnjama treba se ostvarivati: poštovanjem i zaštitom njihovih prava te unapređivanjem njihova zdravlja; primjenom odgovarajućega medicinskog postupka prema njima, njihovim uključivanjem u redovite obrazovne programe ili u posebne programe namijenjene osobama s duševnim smetnjama; njihovim uključivanjem u obiteljsku, radnu i društvenu sredinu, poticanjem rada udruga kojima je cilj ostvarivanje prava i interesa tih osoba te izobrazbom osoba koje se bave zaštitom prava i unapređivanjem zdravlja osoba s duševnim smetnjama.

Dostojanstvo osobe s duševnim smetnjama mora se štititi i poštovati u svim okolnostima te osoba s duševnim smetnjama ima pravo na zaštitu od svih oblika iskorištavanja, zlostavljanja te nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.

Nedavno je jedan događaj o kojem nema ni približno toliko analiza koliko je potrebno, upravo upozorio koliko je potrebno da osiguramo adekvatan pristup i pomoć djeci i osobama s poremećajem autističnog spektra, ali i osobama koje se brinu bilo o takvom lanu obitelji ili na bilo na drugi način sudjeluju u pružanju skrbi.

Ako je suditi po medijima, teško ubojstvo unutar obitelji tiče se okolnosti gdje je, ubijeni sin je, prema riječima mještana, imao poremećaj iz spektra autizma, a otac je bio taj koji je skrbio o njemu i s kojim su ga stalno viđali.

Ne znam druge okolnosti niti je li ovaj prikaz događaja istinit, ali u svakom slučaju znam da osobe s poremećajima iz spektra autizma, a i osobe koje se o njima brinu trebaju imati svu moguću pomoć, pogotovo u slučajevima kada takve osobe više ne mogu biti u domu i treba im institucijska skrb.

Vjerujem da Republika Hrvatska može osigurati adekvatan smještaj i skrb bilo djeci bili odraslim osobama u trenucima kada je nemoguće i nedovoljno da se o takvim osobama brine član obitelji.

Jednako tako, punu potporu trebali bi imati i članovi obitelji koji brinu i žive pomažući.

Je li tu riječ i o patnji koja je dovela do počinjenja djela? Ne znam, nemam podatke, ali znam da bi moglo biti riječ i o nedovoljno adresiranoj patnji koja zahtjeva širi odgovor društva koji prelazi granice kaznenog prava.

Drugi događaj koji govori o patnji onih koji ostaju, ali i o patnji koju je proživljavala žrtva, snažno je pismo sestre ubijene djevojke Romine, Lucije. Pismo sestre ubijene Romine: “Ne okrećite glavu. Ne relativizirajte nasilje. Ne šutite. Jer iza svake žrtve stoji cijeli svijet koji je zauvijek slomljen”. https://www.novilist.hr/rijeka-regija/rijeka/pismo-sestre-ubijene-romine-ne-okrecite-glavu-ne-relativizirajte-nasilje-ne-sutite-jer-iza-svake-zrtve-stoji-cijeli-svijet-koji-je-zauvijek-slomljen/

Oba događaja pokazuju kako kazneno pravo dolazi tek na kraju, ili ne može biti niti nekad doći u obzir jer, npr. počinitelja više nema. Ako želimo generalnu prevenciju, kao i specijalnu, moramo početi analizirati i ulogu patnje, njena obilježja i njene manifestacije kod počinitelja i žrtava u kaznenom pravu ne samo kada adresiramo osobe s duševnim smetnjama.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: