novinarstvo s potpisom

Ivica Grčar
Čitatelj je (podaci u redakciji) javio da je kao žrtva hrvatskog pravosuđa i predstavnik jedne nevladine udruge 28. veljače 2026. godine posebnoj radnoj skupini OECD-a kao dokaz priložio, između ostalih i moj novinarski tekst ”Reforme kao HDZ-ove prisile na sudstvo”, (ovdje objavljen 24. svibnja 2016. godine).
OECD formalno ispituje korupciju u hrvatskom pravosuđu u okviru postupka za prijem Republike Hrvatske u svoje članstvo. Čitatelj očekuje da će nakon sadašnjeg OECD-ova ispitivanja korumpiranosti hrvatskog sudstva morati uslijediti značajne promjene na bolje u domaćem pravosudnom sustavu.
Nemam ništa protiv prilaganja spomenutog novinarskog članka ”Reforme kao HDZ-ove prisile na sudstvo”.
No, pritom sam skeptičan prema očekivanjima čitatelja da će OECD-ova ispitivanja korumpiranosti hrvatskog sudstva puno promijeniti (do)sadašnje stanje u hrvatskom sudstvu u koje više od 80 posto građana nema povjerenja.
O korupciji i premreženosti hrvatskog sudstva stranački pristranim sucima, osobito HDZ-ovima, objavljivao sam novinarske priloge još prije 20-tak i više godina.
Osobito pamtim napise ”Bankari optužuju dio sudstva za korupciju” (Večernji list, 22. prosinca 1999., str: 37) te reagiranje na taj novinarski članak naslovljeno: ”Tajni postupci Visokog trgovačkog suda” (Večernji list, 5. siječnja 2000. str: 26), kao i napis: ”Pravosudni reket težak najmanje 150 milijuna DEM” (Večernji list, 7. veljače 2001. str: 23).
Pamtim te medijske članke po odgovoru na novinarsko pitanje Ivana Turudića, tada pomoćnika ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića, s obzirom na to da su ministar Šeparović i njegova ekipa (uključujući i Turudića) nakon ostavke Ivice Crnića, prethodnog ministra pravosuđa, premrežili hrvatsko sudstvo imenujući tada oko 500 novih sudaca, uglavnom HDZ-ovih kadrova.
A u tekstu ”Pravosudni reket težak najmanje 150 milijuna DEM”, naveo sam i da je tada: ”Prema istraživanjima Svjetske banke indeks korumpiranosti hrvatskog sudstva (JCI) lošiji od prosjeka drugih tranzicijskih zemalja”.
Postavlja se pitanje što to u vezi s ”korumpiranosti hrvatskog sudstva (indeksom JCI)” danas nakon 20 godina istražuje ili provjerava radna skupina OECD-a?
Skeptičan sam i s obzirom na iskustva s ranije već ispričanom pričom o Poglavlju 23, pod nazivom “Pravosuđe i temeljna prava” u pregovorima Hrvatske tada za članstvo u Europskoj uniji.
Podsjetimo, u skladu s onom izrekom da ”jaki čine ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju”, da su jaki (izvan EU) odlučili da Hrvatska mora hitno u NATO i EU, neovisno o ”Poglavlju 23”. Stoga su najteži kao posljednji naglo zatvoreni pregovori o poglavlju 23, s time da neke uvjete Hrvatska ispuni naknadno ”u hodu” nakon pristupanja u članstvo u Europskoj uniji.
Pitanje je, nije li možda i kod prijedloga o pristupu Hrvatske u članstvo u OECD-u već odlučeno na razini ”jakih koji čine što hoće”, pa sada ”slabi trpe ono što moraju” i ubrzano realiziraju odluku ”jakih”, slično kao i kod pristupnih pregovora o ”Poglavlju 23” o članstvu Hrvatske u NATO i EU?
Spomenuti tekst ”Reforme kao HDZ-ove prisile na sudstvo”, samo je jedan od mnoštva priloženih dokaza OECD-u da hrvatsko sudstvo nije neovisno i da je premreženo kadrovima lojalnim stranci na vlasti.
Svi ti dokazi dostavljeni su Williamu Loo, višem pravnom analitičaru Odjela za borbu protiv korupcije OECD-a kao ujedno i voditelju radne skupine koja priprema izvještaj za OECD o tome ispunjava li Republika Hrvatska i antikorupcijske i ostale uvjete za članstvo u toj međunarodnoj organizaciji.
Williamu Loo je u telefonskom razgovoru čitatelju, navodno, rekao da će sve to ”staviti u službeni izvještaj”.
A ”trakavica” s imenovanjima i izborima sudskih dužnosnika po HDZ-ovoj mjeri neometano se nastavlja s aktuelnim izborima sudaca Ustavnog suda, predsjednika Vrhovnog suda, naravno, dok OECD ispituje korupciju u hrvatskom pravosuđu.
Štoviše, u proteklih 20-tak godina premrežen je HDZ-ovim kadrovima i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu. I nakon toga padaju standardi suđenja i u međunarodnom sudstvu eliminiranjem u pred postupku (bez suđenja) tužbi iz Hrvatske (i bez pisane i obrazložene odluke suda).
I o tome što sve umreženi hrvatski kadrovi rade u Sudu u Strasbourgu sam objavljivao niz novinarskih priloga i publikacija.
Nada umire zadnja, rekao bih čitatelju i svima koji puno očekuju od promjena u domaćem i međunarodnom sudstvu nakon prijema Hrvatske u OECD.
Nitko iz inozemstva neće promijeniti na bolje stanje u hrvatskom sudstvu u koje više od 80 posto građana nema povjerenje. To promijeniti mogu samo građani Hrvatske, ali tek nakon što zaključe da im je dosta biti građanima ”drugoga reda” u EU bez osnovnih ljudskih prava na nepristranu sudsku zaštitu.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
















































