Chelsea Manning – Cijena prokazivanja ratnih zločina (3)

Krajem[i] 2016. godine Chelsea Manning napisala je pismo u kojem se izravno obratila tadašnjem predsjedniku Baracku Obami s molbom za ublažavanje njezine kazne. Kako je američko Ministarstvo obrane odbilo proslijediti to pismo Ministarstvu pravosuđa, Manning je odlučila pokrenuti peticiju Bijeloj kući. Prema pravilima, bilo je potrebno sakupiti najmanje 100.000 potpisa u 30 dana kako bi se ispunile pretpostavke za službeni odgovor Bijele kuće. Peticija je uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa.

Samo tri dana prije isteka svojeg drugog mandata kao predsjednika SAD-a, Barack Obama iskoristio je 17. siječnja 2017. godine ovlast predsjednika da ublaži kaznu koju je Chelsea Manning u tom trenutku služila već gotovo sedam godina. Obama je sljedećeg dana održao svoju posljednju tiskovnu konferenciju kao predsjednik na kojoj je bio upitan je li zabrinut da će ublažavanje kazne Chelsea Manning poslati poruku grupama poput WikiLeaksa da otkrivanje klasificiranih materijala neće rezultirati teškom kaznom?

Obama je istaknuo kako mora biti jasno da je Chelsea Manning odslužila tešku zatvorsku kaznu i da zato prosječna osoba koja razmišlja o otkrivanju ključnih obavještajnih podataka ne može steći dojam da bi prošla nekažnjeno ukoliko bi to učinila. On je pojasnio kako je njegovo viđenje da je imalo smisla ublažiti kaznu koju je Manning služila iz sljedećih razloga; bilo joj je suđeno, proveden je pravični postupak, preuzela je odgovornost za svoj zločin, kazna koju je dobila bila je vrlo disproporcionalna u odnosu na one koje su drugi odavatelji podataka dobivali i već je bila odslužila značajnu količinu vremena.

Obama je nastavio: “Osjećam da je pravda zadovoljena i da je poslana poruka da, kada se radi o našoj nacionalnoj sigurnosti, ljudi koji možda imaju legitimne brige u vezi djelovanja vlade ili njihovih nadređenih ili agencija u kojima rade trebaju pokušati djelovati kroz utvrđene kanale i da se trebaju osloniti na postojeću zaštitu zviždača gdjegod je to moguće.”

On dodaje: “Ja shvaćam da neki ljudi smatraju da ta zaštita nije dovoljna. Mislim da se svi mi koji radimo u velikim institucijama ponekad nađemo u sukobu s postavljenim politikama, ali kada se radi o nacionalnoj sigurnosti, zviždanjem izvan zakonom utvrđenog postupka često se ugrožavaju životi ljudi na terenu ili sigurnost, sposobnost i mogućnost učinkovitog djelovanja naše vojske, obavještajnih timova i veleposlanstava. To se mora imati na umu!”

Manning nije odmah napustila zatvor, već je tamo bila zadržana još četiri mjeseca. Visoki član u vladi pojasnio je kako se tih 120 dana smatra standardnim, prijelaznim razdobljem prilagodbe proporcionalnim u odnosu na već odsluženo vrijeme čija je svrha da se poduzmu koraci poput pronalaska mjesta za život po otpuštanju iz zatvora.

Krajem Obaminog mandata Edward Snowden predsjedniku je uputio molbu za pomilovanje. Tadašnji glasnogovornik Bijele kuće, Josh Earnest, komentirao je “prilično veliku razliku” između molbe Chelsea Manning i one Edwarda Snowdena: “Iako su njihova kaznena djela slična, postoje neke važne razlike. Manning je prošla kroz vojni kazneni postupak,… proglašena je krivom, osuđena je za svoje zločine i priznala je svoja nedjela. Gospodin Snowden pobjegao je u ruke protivnika i tražio je utočište u zemlji koja je nedavno poduzela usklađene napore u podrivanju povjerenja u našu demokraciju.”

Nadalje, Earnest je istaknuo kako su, doduše, dokumenti koje je Manning povjerila Wikileaksu bili “štetni za nacionalnu sigurnost”, ali da su oni koje je Snowden otkrio bili “daleko ozbiljniji i opasniji”.

Kada je Manning u intervjuu bila upitana što ju je navelo da poduzme taj krajnji korak otkrivanja podataka odgovorila je: “Mislim da se sve svodi na nevjerojatnu diskrepanciju i kognitivnu disonancu između onoga čemu smo kao javnost imali pristup u odnosu na ono što sam doživjela na terenu i onoga što smo kao kolektiv (vojska) viđali i doživljavali na terenu svakoga dana.” Manning nastavlja: “Čini mi se da je većinu vojnika bilo baš briga za civile i da su ih promatrali prije kao smetnju nego kao nekoga za koga bi se trebali brinuti.”

Na pitanje brine li ju činjenica da je neposredno po objavljivanju dokumenata od strane WikiLeaksa jedan od glasnogovornika talibana izjavio da će kazniti Afganistance koji rade za SAD, a čija se imena u tim dokumentima spominju Manning izjavljuje: “Kako smo kasnije saznali, nije bilo imena doušnika. To je bila samo pretpostavka Radne skupine za reviziju informacija koja je izjavila da bi curenje informacija moglo ljude dovesti u opasnost, međutim, bila sam vrlo oprezna da se u tim dokumentima ne otkrije ono što se naziva podacima koji identificiraju izvor. Ti podaci pokriveni su vrlo različitom klasifikacijom[ii] i sustavom protokola.”

Konačno, Manning je upitana kakav savjet ima za one koji bi potencijalno mogli biti zviždači jer vjeruju da se u okviru institucije kojoj pripadaju događa nešto nepravedno ili pogrešno: “Ne mogu ljudima davati specifične savjete. Ono što mogu reći jest da mnogo ljudi koji su u takvom položaju i rade za vladu već znaju da ne postoje sigurni kanali kroz koje mogu djelovati. Ljudi koji krenu propisanim kanalima suočavaju se s progonom i mogućnošću da postanu meta. Kada god izrazite zabrinutost automatski dolazite na listu programa unutrašnje prijetnje gdje ste zavedeni kao potencijalna prijetnja i stavljeni pod nadzor koji može biti elektronički ili vršen od strane vašeg nadglednika. Ne postoje sigurni kanali. Morate sami odlučiti što ćete činiti. To je moj savjet.”

U svojoj knjizi Manning iznosi: “Ono što sam učinila bio je čin pobune, otpora i građanskog neposluha. Sve to u našoj (američkoj) povijesti čini važnu tradiciju stremljenja prema napretku… Dokumenti koje sam učinila dostupnima razotkrivaju koliko malo smo znali o onome što se toliko godina činilo u naše ime. Sada smo svi prepušteni tome da se uhvatimo u koštac s našom prošlošću.

__________________________________

[i] Tekst je izvorno napisan kao dio diplomskog rada ”Građanska hrabrost i poslušnost u kontekstu prijavitelja nepravilnosti – Pravni i filozofski aspekti” pod točkom 4.3. ”Slučaj Chelsea Manning”. Rad je dostupan na: https://zir.nsk.hr/object/pravo:7180, posljednji posjet stranici 2. ožujka 2026. godine.

[ii] Otkriveni podaci bili su “samo” u kategoriji tajno (secret). Podaci o imenima spadali bi u kategoriju vrlo tajno (top secret).

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Chelsea Manning – Cijena prokazivanja ratnih zločina (2)
    •  Chelsea Manning – Cijena prokazivanja ratnih zločina (1)
    •  Katharine Gun – Zviždanjem protiv agresije na Irak
    •  Edward Snowden – Zviždanjem protiv masovnog nadzora
    •  U razgovoru s Herbertom Marcuseom (5)
    •  U razgovoru s Herbertom Marcuseom (4)
    •  U razgovoru s Herbertom Marcuseom (3)
    •  U razgovoru s Herbertom Marcuseom (2)
    •  U razgovoru s Herbertom Marcuseom (1)
    •  Daddio – Razgovori koje ne vodimo

> Svi tekstovi ovog autora