Dražen Kutleša sponzorira cenzuru koja hrabri neoustaše

U ponedjeljak 20. travnja sam poslao pismo zagrebačkom nadbiskupu, mons. Draženu Kutleši. Potvrđeno mi je u njegovom uredu da je dobio to pismo. Pismo je kratko. Da je riječ o korektnom čovjeku, ova bi kolumna bila napisana drugačije, ali Kutleša se oglušio i na pismo i na molbu na kraju istoga. Citiram pismo:

“Poštovani gospodine nadbiskupe,

kada smo se prije nekoliko tjedana mimoišli i pozdravili na letu Split-Zagreb nakanio sam vas ovo zamoliti ali mi se činilo da nije u redu da vas prvi puta u životu vidim lice u lice i da vas odmah zagnjavim, ali eto, sutra je 21. travnja, godišnjica smrti pape Franje, i mi organiziramo tribinu u tom povodu.

Budući IKA NIKADA ne objavljuje bilo što vezano uz moju malenkost, ta pouzdano znam da sam na njihovoj crnoj listi, molim vas, gospodine nadbiskupe, da učinite nešto da ta cenzura prestane i da se objave najave i eventualno izvještaje s tribine portala Ekumena.

Evo poziva i veliko vam hvala na pažnji i možebitnoj pomoći.

Drago Pilsel

U povodu prve godišnjice smrti pape Franje, portal Ekumena i knjižnica Bogdana Ogrizovića priređuju još jednu tribinu iz serije “Laboratorij za dijalog”, a koja će se održati na samu godišnjicu, u utorak 21. travnja s početkom u 18 sati u knjižnici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb. Na tribini će govoriti teologinje dr. sc. Ana Raffai i dr. sc. Jadranka Brnčić. Moderira urednik portala, Drago Pilsel.”

Dakle, kako sam napisao, Dražen Kutleša se nije javio, cenzura se nastavlja i, što je najgore, ona zahvaća i vrlo važne poteze drugih biskupa. Da, hoću reći, mons. Dražen Kutleša sponzorira crne liste u Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, on sponzorira i cenzuru i to ne bilo kakvu cenzuru već i onu koja hrani neoustaške ispade i nedjela.

Naime, 8. svibnja 2026. smo mogli saznati za Priopćenje Požeške biskupije povodom oskvrnuća spomen-ploče u Sloboštini i drugim mjestima, naime, na stranici biskupije, ali ne i od strane IKA-e.

Navodim priopćenje: “Požeška biskupija na čelu s biskupom Ivom Martinovićem izražava žaljenje zbog primljene vijesti o oskvrnuću spomen-ploče u Sloboštini i drugim mjestima koja čuvaju uspomenu na nevine žrtve stradanja. Čini vandalizma i nepoštovanja prema pokojnicima su uvijek teška povreda ljudskog dostojanstva, vrijeđaju osjećaje obitelji stradalih, narušavaju duh međusobnog poštovanja i zajedništva. Požeška biskupija najoštrije osuđuje svaki oblik mržnje, nasilja i oskvrnuća mjesta pijeteta te poziva sve odgovorne i cijelo društvo na zauzimanje u očuvanju dostojanstva svake ljudske žrtve i kulture sjećanja.”

IKA ovo ne preuzima jer biskup Martinović ovdje osuđuje razbijanje ploče posvećene žrtvama ustaškog terora. I to, ponovimo, “u Sloboštini i drugim mjestima koja čuvaju uspomenu na nevine žrtve stradanja”.

IKA ovo prešućuje, možebitno i zato što je ustaški pukovnik Ivan Stier, djed europarlamentarca HDZ-a Davora Ive Stiera, zapovijedao jedinicama koje su počinile masovne zločine nad Srbima iz Slavonije. Pripadnici njegove bojne 1942. ubili su 229 mještana Dereze, od čega 75 djece, a oko još 300 otjerali u logore. Kao jedan od glavnih ustaških operativaca Stier je odgovoran i za pljačku židovske imovine i hapšenje Srba iz Osijeka.

Bojnik Stier je 1942. vršio ulogu zapovjednika cijelog područja, zbog čega uz Maksa Luburića snosi najveću komandnu odgovornost za ratne zločine na području Pakraca. Na osnovu jednog njegovog izvještaja znamo da su pripadnici 13. bojne zajedno s pripadnicima Ustaškog odbrambeng zdruga iz Lipika 4. avgusta 1942. iselili cjelokupno pučanstvo sela Dereza. Zapravo, toga dana su ustaše pod Stierovom višom komandom upali u Derezu, ubili 229 mještana (od čega 75 djece), a oko 300 mještana (od čega 133 djece) otjerali u logore, odakle se većina nije vratila. Prema jednom drugom izvoru, pripadnici 13. bojne su 10. avgusta iste godine pohvatali stanovništvo sela Japaga. Ustaše su u selu ubili 118 stanovnika, a 98 mještana otjerali u logore, pri čemu polovina interniranih nije preživjela rat. Tko hoće saznati više o zločinima o kojima Davor Ivo Stier javno ne progovara neka pogleda cijeli članak povjesničara Milana Radanovića u Novostima.

Elem, IKA postaje oružje u službi zla, Kutleša, koji je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (a IKA je mediji HBK), očito, nema problema s ovime i sam se promiče u sponzora crnog mraka neoustaštva, osim što, indirektno, šamara brata u episkopatu, biskupa Martinovića.

Policija traga za nepoznatim počiniteljem ili više njih koji su u Sloboštini, mjestu u blizini Požege, razbili ploču koja je postavljena u spomen na 1368 žrtava fašizma koje su ubijene u okolici.

“Najoštrije osuđujemo ovaj anticivilizacijski i divljački čin potaknut retorikom šire društvene i političke zajednice, relativizacijom stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu i nedoličnim odnosom države da zaštiti ova mjesta posebnog pijeteta”, objavilo je Vijeće srpske nacionalne manjine Požeško-slavonske županije.

Iako spomenici u Sloboštini nikada nisu obnovljeni, ondje je u spomen na žrtve 1959. postavljena spomen-ploča koja je, nakon što je 1991. uništena, obnovljena 2014. godine.

“Ovdje je sahranjeno 1368 žrtava fašističkog terora koje su augusta 1942. ustaše poubijali i bacili u zdence ovog sela. Od toga je 1165 iz Kozare, a 203 iz okoline Požege. Ustaške zvijeri nisu poštedjele ni malu dječicu i među ovim žrtvama je 50 djece od 6 mjeseci do 14 godina. Neka je vječna slava žrtvama okrutnog fašizma”, pisalo je na razbijenoj ploči.

To je, napominju iz Vijeća, bio završetak krvavog kolovoškog ciklusa stradanja na području Pakraca i Požege.

“Zločin je dodatno stravičan jer su žrtve isključivo bile žene i djeca. Vjeruje se da je ostatak žrtava stradao u okolnim selima i kasnije prenesen na grobište izvan sela”, navode iz Vijeća.

Počinitelji su nakon razbijanja ploče na betonskom bloku ostavili poruku: “Križari SS U”. Križari su, podsjetimo, bili pripadnici ustaške gerilske skupine koji su i nakon poraza NDH-a nastavili s borbom.

Iako je, prema navodima policije, spomenik uništen u razdoblju od 1. do 4. svibnja, odnosno tijekom produženog vikenda za Praznik rada, policija je vijest o tome objavila kasnije priopćenje.

“Policijski službenici tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela Oštećenje tuđe stvari”, stoji u priopćenju Policijske uprave požeško-slavonske.

Naime, gotovo tjedan dana nakon što je tjednik Novosti objavio da je uništena spomen-ploča kraj mjesta Sloboština pored Požege, javila se i policija. Iz PU požeško-slavonske objavili su da “tragaju za nepoznatim počiniteljem protiv kojeg slijedi kaznena prijava zbog počinjenog kaznenog djela Oštećenje tuđe stvari”.

Rezimirajmo: kraj Sloboštine je razbijena spomen ploča na mjestu gdje su ustaše 16. kolovoza 1942. pobili preko 1.300 ljudi. Na lokaciji gdje je nekad stajao prvobitni spomenik, ploču su svojevremeno postavili članova udruženja antifašista uz pomoć Srpskog narodnog vijeća.

Počinitelji su nakon razbijanja ploče na betonskom bloku ostavili užasnu poruku: “Križari SS U”.

“Najoštrije osuđujem ovaj čin i smatram da bi se nakon svih spomenika srušenih u posljednjih nekoliko mjeseci, policija s više elana trebala uključiti u otkrivanje počinilaca. S obzirom da se zločini nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, ali i u ratu 90-ih prešućuju, dužnost je svih nas da očuvamo uspomenu na žrtve, da im podižemo i održavamo spomen obilježja. Ali u tome nažalost nemamo podršku općina, gradova i županija”, izjavio je Nikola Ivanović, vijećnik SDSS-a u Skupštini Požeško-slavonske županije.

Žrtve su pobijene u blizini tamošnje srušene pravoslavne crkve, da bi kasnije njihovi ostaci bili ekshumirani i sahranjeni na izlazu iz sela. Tamo je bio podignut spomenik u obliku više mramornih stupova s natpisima koji je početkom 1990-ih miniran, a nestao je i spomenik majke s djetetom koji je stajao uz crkvu.

Početkom godine, u svega nekoliko dana, bila su također oštećena ili uništena najmanje četiri spomenika na ovom području. Snimke krađa i uništavanja na svom Facebook-profilu objavio je izvjesni Ivo Šošić iz “Narodnih reportera”.

U Budićima je ukradena ploča podignuta u čast 12. slavonske proleterske udarne brigade te je na spomeniku izbijena crvena zvijezda.

U Crljencima kraj Sloboštine ukradena je mramorna ploča s imenima žrtava.

U mjestu Gornji Grahovljani, s vrha spomen-obilježja uklonjena je metalna crvena zvijezda, a u Derezi je ukradena spomen-ploča stanovnicima nestalima od 1991. do 1995. godine, ispisana na ćirilici.

Rekosmo, policija koje je u sva četiri slučaja napravila uviđaj i dalje traga za nepoznatim počiniocima

Sve ovo je od velike važnosti za biskupa Ivu Martinovića koji, naglasimo, gaji odlične odnose s epikopom slavonsko-pakračkim Jovanom Čulibrkom i sam rodbinski vezan za ubijene iz Kozare.

Ali ovo ne zanima ni IKU ni mons. Dražena Kutlešu.

Pa nije za čuditi se što ne odgovara ni na moje malo i skromno pismo.

A trebalo bi ga zanimati, ta puna su mu usta nekakvog humanizma. Zašto nije kadar podržati kolegu Martinovića, nije mi jasno, Kutleša ustaša, koliko mogu zaključiti, nije. Od Martinovića i od mene ne može biti ugrožen. Doduše, biskup Martinović pokazuje zrelost koju Kutleša možda ne posjeduje jer kaže, ponovimo, i podcrtajmo:

“čini vandalizma i nepoštovanja prema pokojnicima su uvijek teška povreda ljudskog dostojanstva, vrijeđaju osjećaje obitelji stradalih, narušavaju duh međusobnog poštovanja i zajedništva. Požeška biskupija najoštrije osuđuje svaki oblik mržnje, nasilja i oskvrnuća mjesta pijeteta te poziva sve odgovorne i cijelo društvo na zauzimanje u očuvanju dostojanstva svake ljudske žrtve i kulture sjećanja.”

Zamislite da je tom novinarskom logikom IKA cenzurirala prebacivanje ostataka poratnih žrtava iz Slovenije u Hrvatsku? Ne, to je nemoguće zamisliti. Budući sam konzekventna osoba i profesionalni novinar, novinar koji NE CENZURIRA, donosim vijest toga važnog događaja.

Na graničnom prijelazu Macelj u srijedu, 13. svibnja, Republika Hrvatska preuzela je od Republike Slovenije posmrtne ostatke 500 hrvatskih žrtava Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja. Tom prigodom vojni biskup Jure Bogdan predvodio je molitvu odrješenja za pokojne te blagoslovio lijesove s posmrtnim ostacima žrtava, objavio je Vojni ordinarijat u RH.

Posmrtni ostaci hrvatskih žrtava prevezeni su iz Spomen-parka Dobrava kod Maribora, gdje je prethodno održan službeni dio primopredaje. U Spomen-parku Dobrava kod Maribora, molitvu nakon odavanja počasti predvodio je slovenski vojni vikar vlč. Matej Jakopič. On je, nakon simboličnog prijenosa lijesa iz kosturnice u pogrebno vozilo, blagoslovio i vozila s posmrtnim ostacima hrvatskih žrtava, prije njihova polaska prema graničnom prijelazu Gruškovje – Macelj. Po dolasku kolone vozila na hrvatsku stranu, na granični prijelaz Macelj, vojni biskup Bogdan predvodio je molitvu za pokojne, povjeravajući ih Božjem milosrđu i kršćanskoj nadi u uskrsnuće.

U molitvi odrješenja Crkva je, pred posmrtnim ostacima žrtava koje su desetljećima čekale dostojanstven ukop, izrekla svoju trajnu vjeru da ljudski život, pa ni onda kada je nasilno prekinut i povijesno prešućen, ne nestaje iz Božjega spomena. Molitveni čin na Macelju bio je stoga važan trenutak crkvene pratnje povratka hrvatskih žrtava u domovinu, navode iz Vojnog ordinarijata.

Riječ je o posmrtnim ostacima žrtava ekshumiranih iz četiriju masovnih grobnica na području Republike Slovenije: Trebče, Podstenice odnosno Rugarski klanci, Košnica pri Celju i Cerklje ob Krki.

Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja, posmrtni ostaci pripadaju hrvatskim žrtvama iz poslijeratnog razdoblja Drugoga svjetskog rata, a njihova je povezanost s hrvatskim stradalnicima utvrđena na temelju provedenih istraživanja, forenzičko-antropološke obrade i pronađenih predmetnih nalaza.

Primopredaja je ostvarena u organizaciji Ministarstva hrvatskih branitelja, u suradnji s nadležnim tijelima Republike Slovenije. U službenom dijelu programa sudjelovao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, koji je u Spomen-parku Dobrava kod Maribora položio vijenac i zapalio svijeću te, zajedno s predstavnicima slovenske strane, sudjelovao u potpisivanju zapisnika o predaji posmrtnih ostataka Republici Hrvatskoj.

Nakon dolaska na Macelj i molitve koju je predvodio vojni biskup Bogdan, kolona s posmrtnim ostacima hrvatskih žrtava nastavila je put prema vojarni “Pukovnik Marko Živković” u Velikoj Gorici.

Još i ovo: ministar branitelja Tomo Medved je kazao da su žrtve ekshumirane iz četiri masovne grobnice na lokacijama s trase Križnog puta hrvatskih skupina od svibnja do jeseni 1945. Deset žrtava ekshumirano je u mjestu Trebče, 22 na lokaciji Podstenice/Rugarski klanci, 307 u Košnici pri Celju i 161 žrtva u Cerklju ob Krka.

Radi se isključivo o muškarcima, ubijenima pretežno u dobi od 18 do 40 godina, ali među njima ima i maloljetnika. Vidljivi su tragovi nasilne smrti odnosno prostrjelne rane i slomljene kosti, a za sve njih je na temelju osobnih, vjerskih predmeta i odjeće nedvojbeno utvrđeno da se radi o Hrvatima.

“Posmrtne ostatke ovih žrtava ekshumirali su slovenske kolege od 2013. do 2017. i do sada su bili pohranjeni u kosturnici na mariborskom groblju Dobrova”, kazao je ministar te napomenuo da je preliminarno utvrđeno kako individualna identifikacija neće biti moguća zbog fragmentacije posmrtnih ostataka nastale protokom vremena. Najavio je da slijedi detaljna antropološka obrada posmrtnih ostataka, a potom i organizacija dostojanstvenog ukopa, premda nije rečeno gdje.

Možete li zamisliti da ovo ovdje navedeno nije vijest za Katoličku Crkvu u Hrvatskoj? Ne, to nije moguće zamisliti.

A zašto onda briga Požeške biskupije i sućut biskupa Martinovića za žrtve ustaškog terora na teritoriju njegove biskupije nisu vijest za Kutešinu IKA-u?

Nije li ovdje vidljivo da Crkva ima dvostruke aršine, što je neprofesionalna, nemoralna i grešna pojava?

Nije li ovo sasvim dovoljno da se Dražen Kutleša zamisli, u tajnosti svog srca pokaje i odluči prestati s praksom crnih lista i zabranjenih tema?

Za sam kraj, najava naše nove tribine koju bi IKA opet cenzurirala:

Portal Ekumena i knjižnjica Bogdana Ogrizovića pozivaju na tribinu iz serije “Laboratorij za dijalog” koja će se održati u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu u ponedjeljak 18. svibnja u 19:30 sati, a posvećena je položaju i pozivu žena redovnica. Govore: č.s. Meri Muše, članica zajednice Službenice milosrđa (ili ančele) te monahinja Paraskeva Srpske pravoslavne crkve.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Jesmo li sposobni za potreban kongres kulturnih radnika?
    •  Kardinal Vinko Puljić u kolu s mrziteljima islama
    •  Jasenovac i pitanje hrvatske krivnje
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje
    •  Osuđujem nacionalizam vođa udruge veterana 4. brigade
    •  Što želim za Uskrs? Hrvatsku bez laži, korupcije i nepravdi
    •  Samozvani arhiepiskop Aleksandar krenuo pljačkati SPC
    •  Kako žive agnostici i ateisti, odnosno ireligiozne osobe?
    •  Čemu 35 godina mog novinarskog rada u Hrvatskoj?
    •  Bliži se kraj, Kuba ovo neće moći preživjeti

> Svi tekstovi ovog autora