Pedagoški pristup profesorke Edite Slunjski

Poslednjih sedmica, čini se više nego ikada, nanovo instant i po potrebi govorimo i o tome kako se danas odgajaju deca, tu mislimo najviše na komšijsku, ali ne i sopstvenu, te kako je takav način modernog roditeljstva ”kriv” (džaba nam vešala ako nikoga ne besimo) zašto nam je ovako kako je. A po svemu sudeći, ako je i po medijskom senzacionalizmu, nikako nam je.

U identičnim situacijama, kada se stvara klima društvenog hajpa, naša nacija u demografskom nestajanju postaje mesto zbrajanja logoreičnih ”stručnjaka” za aktuelne teme koje su još jedan u nizu veštačkih poligona podela.

Čini se da je tako i sa najezdom ili hordom (prava ”životinjska farma”) stručnjaka za vaspitanje i obrazovanje dece koji imaju stav o svemu (najviše onome šta ne znaju) i ne libe se da takvo mišljenje, bez da se zamisle ima li to sve smisla, sa nama i podele.

Upravo da bismo pored online zelota, onih koji ugibaju nestankom interneta ili struje, dali prostora za struku, koja je usled razornog ali pitkog populizma i podilazećih odgovora AI-ja na prekretnici, obratili smo se jednoj od naših najvećih stručnjakinja iz domene vaspitanja i obrazovanja dece, profesorki u redovnom zvanju Editi Slunjski sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

”U javnom prostoru rasprave o odgoju često se svode na uspoređivanje ‘nekadašnjeg’ i ‘današnjeg’ odgoja. Uočljivo je nostalgiziranje nad vremenima kada su djeca bila poslušna, tiša i ‘znala gdje im je mjesto’, što se zatim predstavlja kao dokaz kvalitetnijeg odgoja. Pritom se rijetko postavlja pitanje kakve je odrasle proizveo taj idealizirani odgojni model. Jer društvo koje danas gledamo obilježeno je nasiljem, emocionalnom nezrelošću, agresijom i zapanjujuće niskom tolerancijom na frustraciju. Čini se da to baš i nije osobito uvjerljiv dokaz razvojne superiornosti ‘nekadašnjeg’ odgoja temeljenog na strahu i poslušnosti”, odgovara nam profesorka Slunjski na pitanje postoje li razlike u vaspitanju dece nekad i danas.

”Također, to što neki roditelji danas propuštaju odgajati svoju djecu ne zove se ‘moderan odgoj’, nego neznanje, nebriga i nemar. Rezultat toga nisu ‘slobodna’ djeca i ‘moderni’ roditelji nego zanemarena djeca koja se ponašaju kako god stignu jer nisu imala sreću naučiti bolje. Strogi odgoj i odsustvo odgoja nisu suprotne strane odgoja nego ista strana – pogrešna. Prava formula odgoja je ljubav, informirano bavljenje djecom i inteligentna posvećenost djeci. Svejedno je maltretiraš li dijete silom ili nebrigom jer si u oba slučaja promašio. Jer odgoj nije pitanje snage nego pameti. Dakle, nije toliko pitanje stoljeća koliko tebe samog”, zaključuje profesorka Slunjski.

Svi se hvatamo za glavu i tvrdimo kako su današnja deca izložena medijskom sadržaju i tu se misli i na nezaobilazni i dostupni internet, koji kao da niko ne kontroliše, a koji je i rasadnik banalizacije nasilja, seksualne objektivizacije, ali i rastućeg konzumerizma. Pitali smo profesorku Slunjski kako decu od svega toga zaštititi i usmeriti na ono šta je ispravno.

”Mislim da je problem puno ozbiljniji tj. dublji od same izloženosti djece nasilju, seksualizaciji ili konzumerizmu. Problem je u tome što su mnogi od tih obrazaca postali potpuno normalizirani. Djeca danas od rane dobi odrastaju u kulturi u kojoj se agresivnost često predstavlja kao snaga, ponižavanje kao humor, površnost kao uspjeh, a ljudska vrijednost kao pitanje vidljivosti, tijela i dojma. I onda se ne treba čuditi što djeca postaju anksiozna, nesigurna, emocionalno dezorijentirana ili opsjednuta vanjskom potvrdom.

Na to odrasli, dakako u dobroj namjeri, često reagiraju zabranama, sankcijama ili moraliziranjem nad ‘današnjom djecom’. A problem je puno dublji od jednog videa, influencera ili društvene mreže. Djeca ne odrastaju samo uz ono što im govorimo, nego uz ono što svakodnevno žive i što vide da društvo nagrađuje. Ako živimo u kulturi u kojoj je važnije biti vidljiv nego kvalitetan, nije realno očekivati da će djeca sama od sebe razviti kriterije u fokusu kojih će biti kvaliteta”, smatra profesorka Slunjski.

Ukoliko smo složni, valjda, da su empatija i solidarnost vrednosti koje i naše društvo želi te im se i dalje nada, kako da to razvijamo kod dece koja su izložena antiherojima koji su sve suprotno od onoga šta bismo želeli da nas krasi?

”Empatija se danas često pokušava razvijati deklarativno, gotovo kao školski sadržaj, dok djeca istovremeno odrastaju u kulturi koja nagrađuje upravo suprotne obrasce ponašanja. Djeca i mladi danas svakodnevno gledaju kako agresivnost donosi vidljivost, ponižavanje popularnost, a bahatost status. Treba li se čuditi što djeca spontano ne razvijaju toleranciju, empatiju i odgovornost prema drugima?” svima nam postavlja pitanje profesorka Slunjski.

”Takve se sposobnosti i kvalitete ne razvijaju moraliziranjem, nego iskustvom življenja u kontekstu u kojeg su empatija i tolerancija utkani. Djeca koja odrastaju uz odrasle koji ih ponižavaju, ismijavaju ili emocionalno ignoriraju teško će razviti empatiju. Jednako tako, djeca koja odrastaju u kulturi stalnog natjecanja, uspoređivanja i vanjskog vrednovanja teško mogu spontano razviti duboko poštovanje prema drugima. Teško je razvijati humanost u kulturi koja često nagrađuje dehumanizaciju”, nastavlja Edita Slunjski.

Po svemu sudeći empatija, a to je ono šta mnogi od nas i to većinski u društvu imaju u sebi, uz emocionalnu stabilnost i odgovornost prema drugima, ključevi su uspeha za neko bolje danas i neizvesno sutra.

”Ukratko, empatija i tolerancija se razvijaju kroz iskustvo da si viđen, poštovan i ozbiljno shvaćen koliko god bio star (mlad). Za odgoj empatične i tolerantne djece potrebni su empatični, samorefleksivni i emocionalno zreli odrasli. Zato bi, u razvoju tih kvaliteta kod djece, mnogi odrasli trebali krenuti od sebe samih”, zaključuje naša vredna profesorka Edita Slunjski kojoj se zahvaljujemo na razgovoru.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Ponos Hrvatske'' Sanja Bijonda
    •  17. maj – IDAHOT
    •  Nezavisno novinarstvo osnovni je preduslov za razvoj kritike
    •  Edukacije o prevenciji nasilja nad ženama i LGBTIQ+ osobama
    •  Civilizacija protiv Mađarske
    •  Evropsko pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu
    •  ''Окречите Београд!''
    •  24. Queer Zagreb
    •  Oksimoron Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa
    •  Zagrepčanka godine - Neva Tölle

> Svi tekstovi ovog autora