novinarstvo s potpisom

Drago Cmuk
Što zajedničko imaju Papa Leo, Bernie Sanders i Dario Amodei?
Pa… čini se da ću ipak morati napisati tri odvojene kolumne.
Krenimo od najmlađeg.
Dario Amodei napustio je OpenAI krajem 2020. godine, velikim dijelom zbog neslaganja oko toga koliko se ozbiljno shvaća sigurnost umjetne inteligencije. Otišao je, poveo sestru i grupu istomišljenika, i osnovao Anthropic. Većina je to tada čitala kao idealizam. Skupi hobi savjesti.
Pet godina kasnije, taj skupi hobi je iznjedrio najjači model na svijetu.
I tu počinje paradoks koji me ne pušta. Jer Amodei nije uspio unatoč razmišljanju o sigurnosti i ograničenjima. Uspio je zbog njega.
Njegova najveća inovacija zove se ustavni AI — Constitutional AI. Umjesto vojske ljudi koji ručno ocjenjuju odgovore modela (sporo, skupo, pristrano), Amodei je modelu dao “ustav”: skup načela o ljudskim pravima, privatnosti i etici, prema kojem model trenira sam sebe. Ograničenje kao arhitektura. I gle čuda — model nije postao gluplji. Postao je pouzdaniji, a razvoj brži.
Druga stvar: dok su se konkurenti natjecali u dosjetkama, Anthropic je među prvima shvatio što poslovnim korisnicima stvarno treba — da AI odjednom pročita cijelu knjigu, stotine stranica financijskih izvještaja, tisuće linija koda. Radikalno veći kontekstni prozor učinio je Claudea alatom za ozbiljan posao. A kao suautor “zakona skaliranja” još iz OpenAI dana, Amodei je znao da inteligencija raste s računalnom snagom — pa je osigurao milijarde i infrastrukturu kroz partnerstva s Amazonom i Googleom.
Ali moj najdraži potez je onaj s knjigama.
Anthropic je kupio više od dva milijuna fizičkih knjiga. Doslovno. Hidrauličnim rezačem odsijecali su im hrbat, skenirali stranicu po stranicu i na njima učili model. Za operaciju su doveli čovjeka koji je gradio Google Books. Obrazloženje jednog od suosnivača, prepričano iz sudskih zapisa: knjige uče model kako pisati dobro — umjesto da oponašaju mediokritetska internetska blebetanja.
Dok su drugi hranili modele beskrajnim internetom, netko je zaključio da je internet — premalo pametan. I kupio knjižnicu.
Velik broj AI profitera koje danas slušam tvrdi da će europski AI Act ograničiti razvoj europske umjetne inteligencije, usporiti nas i staviti na začelje. Možda. Ali Amodei je svojim potezima sustavno dokazivao suprotno: da dobre etičke ograde rade uslugu razvoju. Kao kad se švicarski urari ograniče na ručni rad i mehaničke satove — pa upravo zbog tog ograničenja postižu cijenu koju masovna proizvodnja nikad neće.
Ograničenja koja prihvatimo kao vrijednosni okvir često dovode do inovacija i slobode kakvu prije nismo mogli ni zamisliti. Veliki je to paradoks, ali i duboka istina.
Sloboda je zapravo u odabiru vlastitih okova.
A dosljednost u njihovoj primjeni? To je temelj povjerenja i utjecaja.
Ta dosljednost nedavno je došla na naplatu. Kad je Pentagon zatražio da Claude smije biti korišten za “sve zakonite svrhe” — uključujući potpuno autonomno oružje i masovni nadzor građana — Amodei je odbio. Cijena: predsjednička naredba svim saveznim agencijama da prestanu koristiti Anthropicovu tehnologiju, etiketa “rizika za lanac opskrbe”, zabrana rada s vojnim dobavljačima. Milijunske štete. Amodei je tužio državu — i sud je mjere blokirao, nazvavši ih orvelovskima.
Po repu je dobio i kad je sam upozorio na snagu vlastitog najnovijeg modela Fable i pozvao na regulativu i oprez. Zamislite: kažnjavaju čovjeka jer je previše oprezan s vlastitim proizvodom.
Koliko su ulozi veliki, a protivnici moćni, najbolje govore Amodeijevi potezi. Dok drugi moguli ulijevaju stotine milijuna u političke kampanje koje ruše svaku regulativu, on je dao dvadeset milijuna dolara opcijama koje je promoviraju. Sam protiv industrije koja regulaciju smatra sabotažom.
A kad ti protiv oligarha s neograničenim budžetima zatreba saveznik — trčiš instituciji s dvije tisuće godina iskustva u dugim bitkama. Anthropic je Vatikanu pružio ruku oko zagovaranja etičkog AI-a i prije nego što je itko slutio encikliku.
Kad tehnološki div traži zaštitu kod institucije koja nema nijedan data centar, znate da se ne bori protiv tehnologije.
Bori se protiv ljudi koji je posjeduju.
Ali zar bismo ikada trebali slijediti lidere koji za svoje vrijednosti nisu spremni izgubiti sve i krenuti ispočetka?
To što Anthropic danas ima najjači model ne treba nas čuditi. Prihod im je u dvije godine narastao s jedne na više od trideset milijardi dolara. Možemo samo podići šešir čovjeku kojega ni enormna moć ni enormni rast nisu doveli ni do ludila ni do odustajanja od temeljnih principa.
Ja sam taj drukčiji način razgovora osjetio već pri prvom korištenju, prije nekoliko godina kad je Claude izašao.
Ali prepoznali su ga i neki ljudi koje nikad ne bih očekivao u ovoj priči.
Ljudi u bijelom.
O tome — u sljedećoj kolumni.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

















































