novinarstvo s potpisom

Milan Rakovac
Što je, dovraga, i gdje je taj Balkan, taj opasni Balkanski poluotok? Balkan, zapadnjački falsifikat, kojim je prije dvaju stoljeća ”znanost” izolirala kao novodobnu barbariju narode i zemlje od Crnog mora do Alpa. A onda u ovdašnjim ratovima, od 1991. do 1999. godine, izumila još jedan termin-falsifikat: Zapadni Balkan.
Makedonska etnologinja i književnica Kica Kolbe, koja živi i radi u Njemačkoj, preporuča da bi balkanski narodi i zemlje trebali kritički preispitati svoju ideju o Europskoj uniji kao ”EUtopiji”. Trebali bi se prestati ponašati po ”balkanskom” stereotipu. Trebali bi prestati čekati da postanu članice EU-a da bi se počeli ponašati europski. Čini se da ne samo političari, nego i građani Makedonije vjeruju u magičnu moć Unije. Postoje riječi za čiju upotrebu sinonimi nisu beznačajni. Pogotovo kada je jedna riječ povijesno ”opterećena” mnogim negativnim stereotipima.
Riječ Balkan je takva riječ. To je skraćenica za Balkanski poluotok. Ovaj je izraz prvi upotrijebio njemački geograf Johann August Zoyne 1808. godine. Pošao je od zablude da se balkanski planinski lanac proteže od Crnog mora do Alpa. Tako je nastala slika o Balkanu kao ”granici” Europe ili kao mostu prema Orijentu.
Ubrzo nakon toga Zoynea je porazio Austrijanac Johann Georg von Hahn, koji je predložio naziv Jugoistočna Europa. Pojam Balkan još uvijek ima izrazito negativno značenje. Nasuprot tome, pojam Jugoistočna Europa je neutralan. Jer nije krcat ružnim povijesnim slikama i asocijacijama poput riječi Balkan.
Granice mu nisu strogo definirane, a danas se pod tim pojmom (često kroz geopolitički pojam Zapadni Balkan) obuhvaćaju zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije te Albanija (uz povremeno uključivanje Bugarske, Rumunjske i Grčke).
Velika znanstvenica, etnologinja Dunja Rihtman Auguštin (1926.-2002.), rođena je na Sušaku, a živjela je u Zagrebu, temeljito je obradila ovu non storia u knjizi ”Ulice moga grada”, beogradska Biblioteka XX VEK:
”Zašto i otkad se grozimo Balkana? Nakon pada socijalizma, u euforiji preutemeljenja kulture i preimenovanja prošlosti nova je vlast u Hrvatskoj, poput onih u svim bivšim socijalističkim državama, mijenjala imena ulica i trgova, javnih institucija, tvornica i gostionica i svega što bi moglo podsjetiti na nedavnu prošlost. Tada je u Zagrebu gotovo nezapaženo prošlo prekrštavanje glavnog, uglednog kinematografa. Kino moje mladosti: Balkan – sada se ponosno zove Europa!”
Bugarska etnologinja Marija Todorova održala je 1996. godine u Zagrebu predavanje Imagining the Balkans, u kojem dokazuje da je Balkan kao pojam plod osmanske baštine.
Dunja Rihtman-Auguštin: ”U bîti, po mišljenju mnogih hrvatskih građana, izlazak iz Jugoslavije Hrvatskoj i njima sâmima znači definitivno odvajanje od Balkana. A baš to nacionalnu ideologiju i odgovarajuću politiku često spašava od odgovornosti za sve počinjene greške. Jer, naravno, oni tvrde da je njihova politika prvenstveno zaslužna za toliko željeno odvajanje.
Zato je jedna od najglasnijih parola Hrvatske demokratske zajednice na izborima 1995. glasila ‘Tuđman, a ne Balkan’. Suvremeni politički diskurs u Hrvatskoj obilježen je stavovima protiv Balkana, a zazor od Balkana, čini se, ukorijenjen je čak u slojevima građana koji baš ne mare za politiku niti se bave visokoumnim intelektualnim razglabanjima…
Oslanjajući se još uvijek na postavke patera Schmidta i Koppersa, ali donekle korigirajući antropogeografiju Jovana Cvijića, ta je etnologija između dvaju ratova percipirala različite kulturne areale, ali i kulturno povijesne slojeve u jugoistočnoj Europi. Pritom je dinarsko područje imalo status središta. S obzirom na to narodna kultura u jadransko/sredozemnoj, jednako kao i ona u alpskoj ili pak panonskoj regiji tretirana je kao rubna, marginalna.”
U vijesti državne agencije Hine ”Balkan kao geto” (Novi list, 14. lipnja 1996.) bitna je izjava makedonskog predsjednika Kire Gligorova: ”Ne slažem se s idejama po kojima bi se Balkan trebao držati u getu kako bi se civilizirao, a zatim se vidjelo što s njim”.
Dunja Rihtman Auguštin: ”Prevladati tragičnu prošlost Europe u svim njezinim dijelovima, mirnom vizijom. Mali balkanski narodi ‘zaraženi’ su snom o ‘velikim državama’, oponašajući velike europske države”.
Mislim da su ovdašnji zoomeri, a rastu i alfe, već vrlo samoeuropeizirani. I Balkan postaje tek zapadnjačka floskula…
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.


















































