autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Politike bijede u Lici ili kako se postaje ”jadnik”

AUTOR: Josip Ćapin / 20.08.2026.

Josip Ćapin

Veličanstveni roman Victora Hugoa ”Jadnici”, objavljen 1862. godine, opisuje težak život potlačenih i siromašnih ljudi u Francuskoj u 19. stoljeću. Njime je Hugo želio dati glas onima koji su na rubu egzistencije, koji trpe nepravdu, koje sustav proganja i zanemaruje. U njemu je sadržan, kako realistični opis onih koji se bore za goli život, tako i snažna kritika sustava koji dodatno gazi one već potlačene, a istovremeno štiti moćne i bogate.

No, poruka koju nam govori Hugo ne zastaje samo na kontekstu Francuske 19. stoljeća. Ona je univerzalna i odnosi se na svaki sustav koji stvara ”jadnike”. Ono o čemu govori Hugo je bijeda, bijeda kao strukturni fenomen kojeg proizvodi često korumpirani sustav usmjeren protiv nemoćnih.

Iz tog razloga, kroz prizmu Hugoova romana se može pristupiti ekocidu u Lici.

Već je gotovo poslovično poznato da je Lika jedan od najdepopuliranijih dijelova Hrvatske, da je gospodarski značajno oslabljena, kao i to da se ionako slaba moć lokalne zajednice lako slomi pred lobijima i kapitalom. Riječ je o gotovo sistemskoj nebrizi, pogotovo jer taj kraj glasa po volji najjačih političkih struktura, pa ni nema neke prevelike političke volje da se stanje promijeni.

Upravo je iz tog razloga Lika idealno mjesto za ovakve kriminalne radnje. Otpor je gotovo nepostojeći, građana je malo i glasaju kako bi, iz perspektive političke moći, trebali, a praznog prostora je puno.

Uz to, riječ je o jednoj od najsiromašnijih Hrvatskih regija. Lika je i ekonomska i politička i demografska periferija, daleko od očiju javnosti. Kao takva ona je idealno mjesto za razvoj bijede, gdje će građani, uz sve probleme koji ih prate, lako dobiti i one opasne po život, jer je u Lici, kao i u Hugoovom romanu, prema ”jadnicima” na snazi bila i ostala politika bijede i sustavnog zapostavljanja.

U romanu Hugo vješto portretira i lik krčmara Thenardiera te njegove supruge, ”mecena” djevojčice Cosette, onih koji su se o njoj ”brinuli” na način da su djetetu od kada je prohodalo davali da radi teške fizičke poslove, živi u nemogućim uvjetima i često prema njoj bili nasilni. Lik Thenadiera u Hugoovom romanu simbolizira oportunizam kojim se iskorištava tuđa bespomoćnost i za najmanji profit. Kod takvih likova uzaludno se nadati bilo kakvoj moralnoj, a često i kaznenoj odgovornosti.

Likovi poput Thernadiera su se okupili u Lici u vidu aktera koji na najbezočnije načine profitiraju od politika sustavnog zapostavljanja i marginalizacije.

Nerijetko su oni na površini ”ugledni” i ”sposobni” građani, a ispod površine se kriju pohlepa, korupcija i zločini.

Oni su produžena ruka politika bijede.

Oni su njeni sukreatori i uništavači onih koji bi iz bijede htjeli izaći.

Oni iskorištavaju svaku priliku da se na ”jadnicima” na bilo koji način obogate.

Ovaj put je otkriveno da je to bio opasni otpad. Tko zna što će se još otkriti i kojim sredstvima će se ovakvi karakterni jadnici, potpomognuti političkim jadnicima, poslužiti da pokušaju utažiti svoju pohlepu.

Politika sustavnog zapostavljanja nije nešto što brzo prolazi. Problem je generacijski. U kratkom roku nije moguće popraviti štetu koja je nastala. Breme bijede koju je na Liku stavio ovaj politički sustav će nositi i buduće generacije, one generacije koje nisu ni sudjelovale u odlukama koje su dovele do takvog stanja.

U romanu sličnu ulogu ima već spomenuti lik Cosette, siročeta na koje su se od rođenja sručile sve nevolje svijeta, a za što ona nije ni mogla biti kriva. Buduće generacije će biti Hugoovi ”jadnici” do onoga trenutka u kojem će jedna generacija biti dovoljno odlučna za radikalnu promjenu.

Pokušaj političke promjene u romanu je krvavo ugušen na barikadama. Pobunu su predvodili studenti, a ugušena je jer je izostala podrška širokih društvenih slojeva. Jasno je da karakterne i političke jadnike nije lako poraziti. Opravdano je sumnjati da će se politikama kreiranja bijede uspješno suprotstaviti politike života.

To, međutim, ne znači da se treba predati. Lika i njeni građani su u ovoj priči simbol cijele Hrvatske, a svi mi, u želji za očuvanjem dostojanstva, istine i života, u ovoj borbi moramo biti građani Like.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Američki crveni karton za međunarodno pravo
• Izraelsko-američki rat protiv Irana je idiot plot
• Otrovno lice radikalnog tribalizma
• Operacija epski bijes je postala epski fijasko
• ''Epski bijes'' prijeti postati epski fijasko
• Slučaj Epstein: Nemoćni, moćni i anarhična moć
• Pojmovi domoljub i antifašist su, u demokraciji, sinonimi
• Trumpov ego i umjeće pregovaranja
• Gaza i banalnost zla
• Partitokracija je ubojica demokracije

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: SIZIFOVE POSLANICE
Oznake: bijeda, jadnik, Josip Ćapin, korupcija, Lika, pohlepa, Sizifove poslanice, Victor Hugo, zločin

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako sluÄ�ajno, na 250. godiÅ¡njicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju Å¾ivot prelaskom Mediterana. Lav je, inaÄ�e, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".