Vedrana Rudan – licemjerometar hrvatskog nacikatolibanstva

Brojna kopita i papci ustopotali su se i uskasali po kozjim stazama društvenih mreža i opskurnih portalčića ovih kasnih kolovoskih dana čuvši aviz kako je bolešću izmorena, najzad, preminula spisateljica i komentatorica svakojakih zbivanja oko nas – Vedrana Rudan.

Na tu vijest o jednoj smrti uslijedili su nadprosječno žučljivi i gnojno sočni proljevi mržnje i objeda po kanalizacijskim crijevima hrvatskih javnih auspuha. I, dakako, razlili su se uzduž i poprijeko po takvim mentalnim cjevovodima prispodobivim portalčićima i zaklamanim kartama što se lažno i samozvano nameću da su novine.

Skandalozno je da takvo desničarsko dnovinarstvo u Republici Hrvatskoj – očito, nekim fantomskim čudom Duha Svetoga, pored jasnog i nedvosmislenog Ustava RH! – i dalje slobodno izlazi i raspačava se na tržištu jedne zemlje što je punopravna članica Europske Unije kao, kobajagi, jedincati slučaj službeno verificiranog fašizma na djelu u suvremenoj ter modernoj Europi.

Takav stupanj diluvijalnih bujica nacifašističkih zala i himbi, otrovnih manipulacija i otvorenih laži moguće je naći još jedino u – Srbiji… Koja je, doduše, izvan članstva EU-a, ali to ne ometa pobratimstvo ustaštva i četništva u svemiru da se i u Hrvatskoj i u Srbiji njihove pseudožurnalističke muhoserine neometano pojavljuju na trafikama, ili, da pijano bazde svoje pogane tirade s internetskih domena.

U htijenju za isticanjem vulgarnosti Vedrane Rudan, tobože moralno zgroženi licemjeri uspjeli su je nadmašiti: u tri pizde materine…!  Dakle, nenadmašno!

Nego, koliko je ono registrirano katolika u Republici Hrvatskoj? Čini mi se da jedva prstohvat postotka nedostaje do nekih 90%, je l’ tako…? Je! E, a gotovo sam siguran kako u onim preponderantnim pljuskovima i valovima mržnje nema ama jednog jedinog bezbošca i agnostika, ateista ili antiteista koji su smješteni u manjinski sloj hrvatskoga društva i stiješteni u onaj soj od 10-ak postotaka vjersko-religijski indiferentne čeljadi?!

S druge strane, sva ona 100-postotna rigotina i pišota izlivena na lik i djelo, tijelo i kadaver pokojne Vedrane Rudan – ponavljam: pokojne Vedrane Rudan! – sasvim sam siguran da beziznimno dolazi iz vjerničkog bazena uredno deklariranog i krštenog (i mojom!) katoličkom vodom blagoslovnom. To je istinski poraz hrvatskoga kršćanstva, to je bolan posrtaj domaćeg nam katolištva…

Iz istog razloga zbog kojega rigidni hrvatski desničarski katolibani, i katolibanke, ne razaznaju i ne razumiju evanđeoske poruke Isukrstove izrečene lijepim riječima, ne razumiju niti razaznaju ni one greze i vulgarne rečenice koje je – približavajući ih i prilagođavajući ih upravo njihovom kvocijentu bezinteligencije – pisala Vedrana Rudan. A pretvaraju se, uvaženi katolibani i poštovane katolibanke, kako kapiraju jedno i da istodobno kuže i ono drugo. Prc Milojka, jadničari…

Sve što o njoj znaju, ili su igdje čuli, jer ništa njezino ukoričeno jamačno čitali nisu – kao što uopće ništa ili malo što literarnoga sorta takve žgadije uopće i čita – autohtoni i endemično čisti nacikatolibani među nama o Vedrani Rudan znaju iz jalovih fejsbučnih masturbacija, a što je revnom desničarskom povezanošću aktualno bivalo organizirano i distribuirano posredstvom vrlo aktivne mentalne šupčane vrpce.

Pa se onda neumorno prenosila ona njezina kontroverzna izjava kazana u jednoj televizijskoj emisiji kod srbijanskoga sijamskog blizanca Velimira Bujanca, jurodivog Milomira Marića, gdje Rudanova izriče želju da Hrvatska što prije nestane i da joj neka je, ma što to značilo – pizda materina!

Od svih knjiga koje je napisala, pored svih komentara koje je iznijela u svojim kolumnama, čedni i ubavi hrvatski katolici prate jedino budalasanja u studijskom koritu notornog Milomira Marića, gdje se prolijevaju bujične poplave srpskih televizijskih imbecila.

Mimogred, valja zapamtiti kako je zajednički nazivnik u brojniku i Bujanca i Marića jedan te isti gost, koji je kod obojice bivao dočekan s oduševljenjem, i, pred kojim su se imenovani pali anđeli zanata klanjali ničice u posvemašnjoj prostraciji spram tako stvorene dijabolične ekskluzivnosti… Pogađate: bio je to ljigavi četnički vojvoda i osuđeni ratni zločinac – Vojislav Šešelj.

Što je, nadalje, zajedničko radikalnim redikulima s ekstremne desnice u Republici Hrvatskoj u njihovim provalama i nasrtajima na medijsku scenu, a što oni zovu novinarstvom? Kakvi su, to, Hrvati?

To su Hrvati s greškom na zrnu graška, koji primijete kad umru Slavenka Drakulić ili Vedrana Rudan, Budimir Lončar ili čak papa Frane, natječući se pri komentiranju u žongliranju s pogrdnim kvalifikativima na krilima ispuhanog mišičja svoje obestalentiranosti, pa manjak darovitosti nadomještaju viškom vulgarnosti i primitivizma: ne spoznajući kako je ona vulgarnost kod Rudanove i njezin vokabular primitivizma, eo ipso, upravo njima upućeno pismo napisano tintom isisanoj baš iz njihova poganoga krvožilja.

Veliki Hrvati poput nadrinovinara što se, kao, štite ovojnicom novinarske struke i uz nešto, doduše izbušene, elokvencije vješto manipuliraju naivčinama i jadnicima iz desničarskog stada kojima je mržnja mrsna proteinska hrana – a takvi su pseudožurnalisti filoustaški trbuhozborci bard Ivica Marijačić i rečeni mislilac Bujanec, uz novokomponovanog desničarskog jurišnika bildera Marina Vlahovića, koji svakih sat vremena u dokolici na Fejsu iskreće prikolicu svojih umnih dovinuća na sve i sva, vješto okrećući pilu naopako i donekle uspješnom kreativnom podlošću podmećući laži pod baldahin istine – neće ni riječi napisati, primjerice, o velebnoj hrvatskoj poetesi Andrijani Škunca, također taman preminuloj u kalendaru između Drakulićke i Rudanove, stanovnici svih antologija naše poezije što su se objavljivale nakon što je ona počela tiskati vlastite knjige.

Nećete ni u onoj tjednoj zaklamanoj karti četvrtkom na kiosku ni u bujičnim poplavama na lokalnim televizijicama čitati portrete i gledati priloge o obljetnicama rođenja ili smrti velikih hrvatskih pjesnika i spisateljica, kipara i slikarica, lingvista ili arhitektica, pa čak ni o dičnim crkvenim ocima ili vrsnim povjesničarima…

Ne, ne: tamo ćete moći čitati isključivo o izrodima koji su se također pogonili na mržnji ili himbi, gradeći svoje hrvatstvo ne prema vlastitim učincima ili humanizmu, već akonto otvorenog animoziteta prema Srbima i svemu što iole ima veze s našim istočnim susjedima.

Premda, valja i to istaknuti, najbliže veze između Hrvata i Srba tiču se šavovima i varovima one najgore bagre i klateži među nama: skutrene unutar oblaka ovaj put pobratimstva sijamski blizanačke istosti u vidu adoranata i zaljubljenika u četništvo i ustaštvo.

Dva su to oka u istoj, retardiranoj glavi, i, iz te sljepačke duplje ispražnjene od svakoga morala i pravednosti svakodnevno čitamo gnusne iscjetke u kojekakvim informerima i tjednikčićima ter gledamo u studijima svih tih milomira bujaneca i inih korifeja mudroserja koji misle kako nabildana mišićna vlakna mogu nadomjestiti kognitivni rad moždanih vijuga…

Sačuvaj nas, o dobri Bože, takvih i Hrvata i katolika koji, eto, jedino u čemu nam mogu makar malo poslužiti, jest za biti zrcalo u kojem možemo ugledati kreaturu od koje se ima bježati što dalje i koja nikome ni na koji način ne može služiti kao orijentir i svjetlo.

Nisu čitali Vedranu Rudan ni ti falši duhovnici ni njihova publika koja, izjutra, nedjeljom na misi priginje koljena, pričešćuje se i blebeće ustima kao pogani i farizeji, a onda, svečera i preko cijelog tjedna, riga vatru i sije mržnju i nenavidnost oko sebe, relativizirajući pritom ili čak otvoreno promovirajući najgadnije razdoblje hrvatske povijesti: ono za trajanja izdajničke i krvave, genocidne i totalitarne nacifašističke marionetske Nezavisne Države Hrvatske.

O Vedrani Rudan mislit ćemo i govoriti što nas je volja, zgražavat ćemo se nada njom ili ćemo joj se diviti, ali neće joj se moći osporiti da je bila i ostala licemjerometar hrvatskog katolibanstva, i, da je u književnosti s dominacijom šutljivih muških eunuhâ imala muda duža od uda.

Vedrana Rudan bila je žena s jezikom na dlaci, škorpionka s kliještima od riječi.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dvorac Kerestinec i vojvoda Dražen Keleminec u njemu
    •  Za koju državu ostavljaju srce na terenu naši Vatreni?
    •  Zdravo fra Mario, milosti budi pun, Gospodin s tobom!
    •  Preambulanta Ustava: kanonizacija terorizma
    •  Dolazak Hrvata in statu quo ante, Ante Pavelić
    •  Donaldov ''trumpulin'' za hrvatske desničarske skočimiševe
    •  Zdravka Krstulović veća je i od Torcide i ovakvoga Hajduka
    •  Thompsonova potvrda teze o Hrvatskoj kao ''slučajnoj državi''
    •  Igor Mandić i – Crkva
    •  Album splitskog neoustaškog i neustavnog – primativizma

> Svi tekstovi ovog autora