Mafijaši i njihovi barjaktari: s desna na lijevo

Rasplet priče oko sanacije toksičnog otpada u Gospiću, i prateća  politička prepucavanja o tome tko je donio sporan zakon i jesu li Šinceki uredno poslovali i s Poznanovcem, (jesu) gdje je uredno na vlasti oporbeni SDP, dočekala sam na otoku, odavno porobljenom sumnjivim projektima i devastiranom ogromnim zgradurinama koje grade, kao u Gajcu, čudne firme bez zaposlenika i sa bonitetom koji je jedva na pozitivnoj nuli.

Odvelo me to desetljećima unatrag, u sjećanje na pokušaj zaustavljanja šlepera s lažnom deklaracijom biootpada za kompost, koji je trebao ući iz Austrije u Sloveniju, te poslije ulaskom u naš prostor, razbiti teret na manje prijevoznike i razbacati po Hrvatskoj.

Bilo je to u vrijeme druge Vlade RH, i mandata Bože Udovičića kao ministra energetike, industrije i okoliša (koliko me sjećanje služi, ta su tri sektora bila u nazivu tadašnjeg Ministarstva), ja tada u ulozi tajnice Zelene akcije Zagreb, tek osnovane. Mlada, na početku dvadesetih, studentica i gorljivo zaljubljena u prirodu i divne hrvatske krajolike.

Službeni dopis navedenom Ministarstvu, te Ministarstvu vanjskih poslova s podacima, registracijom kamiona i deklaracijom tereta i zahtjevom da se šleper zaustavi i izvrši kontrola tereta.

Prvo bez odgovora, zatim zvanje telefonom, da bi uslijedili izgovori koji su upravo anegdotalni – od prvog ”A tko će platiti šleperu auto-dan za stajanje na granici?”, do onog ”Znate, mi smo malo neoperativni, selimo u novi prostor, sve nam je u kutijama”.

Od tada do danas, u Hrvatsku je ušlo stotine tisuća tona otpada bez kontrole. I radi političkog poštenja, treba reći da su svi koji su ikad obnašali vlast u tome sudjelovali, jer to nije moguće bez sudjelovanja institucija.

Istina, SDP je u vrijeme obnašanja vlasti donio zakon koji je omogućio privatnicima zbrinjavanje otpada bez ikakve kontrole, isto kao što je UNESCOV poziv iz 2011 da se cjelokupni dinarski krš od Trsta do Albanije upiše u listu svjetske nematerijalne baštine zbog iznimnog bogatstva biljnih i životinjskih vrsta i bioraznolikosti te se  zaštiti kao područje za krško stočarstvo i ruralni razvoj.

Taj je poziv sustavno ignoriran od svih osim Italije i Slovenije, a novinar Hine je, kako piše na fb stranici Hrvatskih krških pašnjaka, sustavno onemogućavan u pristupu informacijama i ignoriran ne samo od institucija RH nego i BiH i Srbije.

Od bivših jugoslavenskih republika, samo je Slovenija zaštitila svoj dinarski krš.

Hrvatska je, znamo, prepustila svoje dinarsko područje naftnim kompanijama za frakiranje, zabrana ispaše koza je na snazi, a ”pošumljavanje” invazivnim neautohtonim vrstama poput alepskog i crnog bora da bi se drugi kvalitetni trupci mogli sjeći po Hrvatskoj, i lažiranjem dokumentacije izvoziti, danas, pored zapuštenih polja obraslih makijom, djeluje kao bure baruta u sezoni požara.

Ovo pišem na Pagu, u malom mjestu Povljani, najplodnijem dijelu otoka, poznatom prije 30-40 godina po svojim poljima i vinogradima i brojnim stadima ovaca. Početkom osamdesetih, kad sam došla na otok, ovce su bile svuda, bilo je blizu sedamdeset stada. Pedeset metara od mora bio je obalni pojas, na kojem nije bila dozvoljena gradnja.

Ovce smo čuli sa njihovim blejanjem i zvončićima ujutro kad su išle na ispašu i gledali navečer kako se vraćaju. Tad smo tek počeli graditi kuću u zoni koja je predviđena kao vikend zona obiteljskih kuća. Ssamo jedan kat je bio dozvoljen.

Planirao se razvijati seoski turizam, uz berbu u poljima i vinogradima, radionice pomaganja u proizvodnji paškog sira. Onda, prva, pa druga vlada RH i načelnik općine koji se održao 22 godine dok ga nije maknuo Uskok.

Pretvorba zemljišta iz poljoprivrednog u građevinsko, ogromne zgrade s apartmanima, neke i četverokatnice prevelike za Trešnjevku. Investitori, kako rekoh, ranije tvrtke koje imaju očiti monopol na gradnju na tom području, iako nije jasno odakle im po bonitetu, novac za tolike investicije.

Na državne blagdane na njima prve osvanu zastave, ponosno vijore barjaci na grdosijama niknulim iz opranog novca: na Dan pobjede, pa i za Velu Gospu. Mafijaškim barjaktarima, važno je zahvaljivati i domovini Hrvatskoj, a i Gospi, za nesmetano poslovanje.

Potomci pastira, rasprodali su pašnjake, pomamili se za rentijerstvom, preostalih nekoliko stada imaju ljudi u šezdesetim i sedamdesetim godinama. Poslije njih, nestat će ovaca u devastiranoj Povljani, kako je nestalo i svake autohtonosti krajolika.

U Vodnjanu, upravo čitam, (u kraju u kojem tradicionalno vlada SDP) obrazac je nelegalne gradnje na državnom zemljištu, koja se kasnije od strane Grada legalizira, a RH, navodno, kao vlasnik zemljišta da bi pravno postupala, mora tužiti samu sebe. Istraživaču te priče koji traži odgovore, iz gradske administracije rečeno je da se ti projekti ne diraju jer je riječ o ”opasnim ljudima”.

Isto tako, Danica.hr je 2022. pisala o tome kako je talijansko antimafijaško tužiteljstvo skupa s Europolom obavijestilo DORH i institucije RH prilikom razbijanja milanske grane Ndraghete, koja se bavi kao temeljnom djelatnošću izvozom opasnog otpada. Locirana je Hrvatska kao ciljana lokacija Ndhargete za odlaganje i poslovanje s otpadom.

Od onda do otkrića Gospića, pa Kosnice, Dikla, Poznanovca i ostalih lokacija slušamo političko prepucavanje tko je donio sporni zakon, pa imbecilne izjave tipa Šinceki su poslovali i u Zagorju gdje je na vlasti SDP, zašto se tematizira samo Gospić, i naravno, gledamo oporbno izbjegavanje teme Kosnice i Poznanovca.

A istina je vrlo jednostavna – gospodo, svi ste imali i imate prste u mafijaško-klijentelističkom pekmezu, svi koji ste obnašali vlast na lokalnoj i nacionalnoj razini.

Možemo li se onda, od sada oporbenog SDP-a i njegovih partnera, nadati na parlamentarnim izborima nekakvom preokretu? Pitanje je, naravno, retoričko.

No svjesni smo i, da je SDP na vlasti, a da je otkriveno zagađivanje ovakvih razmjera, uz sve ostalo što se otkriva (uz naravno, prethodnu konstataciju da ni SDP nije nevin u cijeloj priči oko otpada i sumnjivih dozvola za uvoz kojem je svojim zakonom otvorio vrata), javna retorika bi bila prepuna agresivnog govora o komunjarama-trovačima, mrziteljima svega Hrvatskog, možda bi se digle i braniteljske udruge koje sada šute, jer znamo da su na proračunskoj sisi HDZ-a, pa dižu glas kad dobiju signal.  

Kontrolirana stvarnost kvazi-domoljublja, koje one koji prozivaju, traže odgovore i političku odgovornost naziva političkim piromanima, pa skoro i državnim neprijateljima.

Kažu, u uređenim zemljama zbog ovog bi pala vlada. Bi. No, pitanje je imamo li mi mentalne i etičke postavke za uređenu zemlju? Jer, nisu se ovi koji su u ovim desetljećima obnašali vlast birali sami. Biralo ih je biračko tijelo koje, kako mi moje iskustvo iz aktivne politike govori, nije baš politički pismeno, niti ga zanima nešto što ne odgovara narativu ”đe sam ja tuteka”, odnosno što tu ima za mene, tko će mi legalizirati bespravni kat na kući, dati da proširim terasu kafića itd.

Za one koji nemaju osobni interes tu su ustaše i partizani i vječita igra dvostrukih konotacija, pa i glasanje po ključu tako se u našem kraju ”oduvijek glasalo”.

Ljudi koji su svjesni da demokracija nije uspostavljena, da je ovo tek njen privid, i koji znaju vidjeti izvan nametnutih političkih tema, u biračkom tijelu vrlo je mali postotak, kao i onih koji gledaju opće dobro i cjelinu a ne svoje vlastito.

U oporbi pak, previše vlastitog ega i strančarenja za vlastitu korist da bi se moga formirati ”sanitarni kordon” od centra na lijevo i desno koji bi iznjedrio tehničku vladu ili neku vrst vlade nacionalnog jedinstva s jednim jedinim zadatkom – osloboditi institucije klijentelističko-mafijaškog stiska, napraviti sustav i strategiju, i potom raspisati nove izbore.

Šanse za to u HR su gotovo nikakve.

Moram se stoga složiti sa Srđanom Dvornikom – od 11. stoljeća Hrvatska u politici nije imala kompetentne ljude, nego manje-više diletante, od kojih su neki benigniji i pošteniji, drugi maligniji no svi skupa su – diletanti.

Ali svima skupa, sline su curile na slast koju donosi obnašanje vlasti i politička karijera. Stoga, još će dugo, čini mi se, institucije države držati u ”kravati” mafijaši i njihovi barjaktari.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sveti Benedikt i svetost gostoprimstva
    •  Kad dođeš, pričat ćemo o Slavenki
    •  Matoš i žilavi barbarizam u Hrvata
    •  Thompson kao ideološka ''Vegeta''
    •  Sindikalno proljeće na Europskom trgu
    •  Kako Vlada lažira socijalni dijalog
    •  Slučaj Sandra Vukovića: novinarstvo kao politički aktivizam
    •  Božić u ugljenim zjenama
    •  Zbogom, zagrebački Lever House
    •  Da glasam u Mentonu svoj glas dala bih mladom Sarkozyu

> Svi tekstovi ovog autora