autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Otišao je u vječnost naš veliki ”Šac”

AUTOR: Milan Rakovac / 08.09.2026.

Milan Rakovac

Teško mi pisati o Slobodanu Šnajderu, jer bili smo bliski, kao ljudi, glede života i književnosti i ovog našeg tragičnog dijela svijeta.

Dosljedni krležijanac, svjedoči ”Šac” o sebi i o svemu, u jednom od posljednjih intervjua:

”Pa tu sam negdje, horizontalno sam okomit. To bi jedno s drugim imalo dati križ, ali ja ne kanim ni uskrsnuti, pa ni spasiti svijet… Klub književnika. Ja se tamo upisao nisam, ne iz nekih posebnih političkih razloga, već zato što sam držao da je jedan Šnajder, hrvatski pjesnik Đuro Šnajder, kojeg je zapalo biti moj otac, tome Klubu, pače Društvu, dovoljan… Sjetimo se neovisnog časopisa Feral Tribune doduše vidljive mete njegove kritičnosti. Ali razlozi su većini Hrvata koja se ‘aranžirala’ bili nejasni: čemu ići glavom kroza zid? Zašto plivati protiv struje, kad te struja sama nosi i zanosi? Zapalimo Feralu svijeću. To zvuči redundantno, ali Feral više nije svjetiljka u kmici, već dušica, svijeća kakvu valja užgati za dušu pokojnika…

Stvar stoji tako da smo mi imali u glavama jednu posve drugačiju Hrvatsku. Koja je, možda, mogla biti epitom, primjer u malom, zajedno s republikama bivše zajedničke domovine, jedne bolje EU. Da je EU bila u stanju procjenjivati manje makijavelistički, da Zapadu nije bilo tako važno poraziti socijalizam do koljena, da je EU, kao što je htio Ante Marković, primila Jugoslaviju kao cjelinu za svoju članicu, s nama bi, još na ovom svijetu, danas živjelo onih 200.000 ljudi koji su otpisani kao trošak, plus što bi oko dva i pol milijuna koji su bez šila i ognjila ostalo u svom zavičaju. To je, recimo, taj golemi trošak jednog rasapa koji u ovome što je uslijedilo ne može naći iole suvislo opravdanje…

U svakom narodu, pa i najmanjem, nađe se i mislećih ljudi. Pa makar se radilo o statističkoj pogrešci… Ti misleći ljudi nisu uspjeli objasniti zasukanim nacionalistima jednu ključnu stvar. Da nacionalno čista država nije nikakav deziderat, nešto poželjno, već ruglo naprosto… Država naprosto kao sebi inherentni cilj, Aristotel bi rekao entelehija; početak i konac svega… Rat je proizveo nove kvazi-elite koje se tim praktikama ponose i koje danas na sav glas viču o svojim beskrajnim zaslugama. Danas mi se čini da je samopromocija rečenih kvazi-elita na svim trima stranama u sukobu, Slovenci su se tu mudro prvi izmakli i prošli s manjim troškovima, bio glavni razlog tog prokletog rata…”

Slobodan Šnajder rođen je u Zagrebu 1948. godine. Kao pisac popeo se do književnog Olimpa, imperije, pišući ispovjedno, bezobzirno kritički i samokritički. Već tek jedna drama ”Hrvatski Faust” i jedan roman ”Doba mjedi” uvrštavaju ga u vrh književnosti, domaće i inozemne. U brojnim djelima ponire u dubine povijesti, politike, identiteta, odnosa jedinke i društva, dubinski roneći kroz nacionalne mitove i traumatične stvarnosti europske i hrvatske povijesti.

Na međunarodnu scenu dolazi daleke već 1987. godine kad je Roberto Ciulli u Theateru ad Ruhr postavio njegovu dramu ”Hrvatski Faust”, odigravši je oko 100 puta u njemačkim zemljama, Europi i SAD-u. I velika predstava ”Bauhaus”, ZKM, režija Paolo Magelli, 1990. godine. A tada je i isključen iz hrvatskog kazališta političkom represijom i njegove drame nisu igrane do jeseni 1999. godine.

Ali baš u tom razdoblju mnogi njegovi tekstovi igrani su od Irske do Izraela: ”Hrvatski Faust” (1993. u bečkom Burgtheatru, režija Hans Hollmann); ”Zmijin svlak” (Tübingen, praizvedba koju je režirao Manfred Weber), Mülheim (Roberto Ciulli), Frankfurt/Main, Veroli/Rim (režija Petar Veček, na jeziku izvornika), Oslo, Kopenhagen, Beč, Varšava, Krakov, Dublin, Beograd; ”Utjeha sjevernih mora” (Frankfurt/Oder, praizvedba na njemačkom, režija Michael Funke; “Nevjesta od vjetra” (Bochum, na njemačkom, u režiji Wernera Schroetera).

Miloš Lazin postavio je Šnajderovu dramu ”Ines & Denise” u Sarajevu 1997. godine, a tada je imala francusku premijeru u Villeneuve-lès-Avignon…

Piše kolumne za Novi list i Glas Slavonije, te eseje, kritike, prozu… Za ”Doba mjedi” dobiva nagrade Meša Selimović, Radomir Konstantinović, Mirko Kovač… Zatim piše ”Anđeo nestajanja”, koja knjiga, mamma mia! I malo prije smrti završava novi roman o kojem ćemo tek pisati.

Ostaje nam voluminozno ”Šacovo” djelo, za vijeke vjekova…

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Yu prošlost koja ne prolazi
• Ah, taj grozni Balkan
• Slavenka Drakulić žena stoljeća
• Peking prijestolnica svijeta
• Jadran, Baltik, Crno more + Atlantik i Pacifik
• Kako su govorili Tolstoj i Bergoglio
• Giacomo Scotti – Mediteranac koji čvrsto drži timun bracere
• Demokraciji više ne treba narod
• Danke Dojčland – ''Sve ima cijenu, ali nema vrijednost''
• Histria hosteria

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: RUBNI ZAPISI
Oznake: Đuro Šnajder, EU, Hrvatski Faust, Krleža, Milan Rakovac, Rubni zapisi, Slobodan Šnajder

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

21 Aug

Vlada milijunaša: Trump je u svoju administraciju imenovao 57 osoba čije bogatstvo premašuje 100 milijuna dolara. Američki se predsjednik okružio investicijskim bankarima i poslovnim ljudima koji su stekli golemo bogatstvo. Čista plutokracija.