autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Kad riječ zastane, naše srce ne bi smjelo

AUTOR: Aziz Alili / 27.10.2026.

Aziz Alili

(Opaska uredništva: Meditacija kazana u emisji Duhovna misao – Hrvatskog radija).

Postoje ljudi kojima je potrebno tek nekoliko sekundi da izgovore rečenicu, a mi im ponekad ne damo ni toliko. Dovršavamo njihove riječi, požurujemo ih, skrećemo pogled ili, još gore, oponašamo njihov govor, nesvjesni da ono što je nama trenutak nestrpljenja njima može biti izvor nelagode i boli.

Povodom Dana svjesnosti o mucanju, koji se obilježava 22. listopada, vrijedi se podsjetiti da govor nije samo sposobnost oblikovanja riječi. On je i način na koji čovjek izražava svoje misli, osjećaje, strahove i nade.

Islam nas uči da vrijednost čovjeka ne mjerimo onim što mu je priroda podarila niti onim što mu je uskratila, nego njegovim karakterom, djelima i odnosom prema drugima.

U Kur’anu stoji: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali.” (El-Isra, 70.)

To dostojanstvo pripada svakom čovjeku, neovisno o njegovim sposobnostima, zdravstvenom stanju ili načinu na koji komunicira s drugima.

Kur’an nas također podsjeća da je Allah ljudima dao različite jezike i boje, i da su u tome znakovi Njegove moći (Er-Rum, 22.). Različitost, dakle, nije razlog za ismijavanje i isključivanje, nego prilika da pokažemo koliko smo naučili o ljudskosti.

Posebno je snažna kur’anska priča o Musau a. s., ili Mojsiji, koji se u molitvi Gospodaru obraća riječima: “I razveži uzao s jezika moga da bi razumjeli govor moj.” (Ta-Ha, 27–28.)

Musa, a. s., svjestan je svoje govorne teškoće i moli Allaha da mu olakša prenošenje poruke. Ne traži da bude vrjedniji od drugih, nego da ga ljudi razumiju.

Njegova priča podsjeća nas da teškoća u govoru ne znači siromaštvo misli, slabost duha ni manjak sposobnosti.

I sam Muhammed, a. s., pokazivao je posebnu pažnju prema ljudima, njihovim potrebama i osjećajima.

U njegovu životu nema mjesta ponižavanju čovjeka zbog njegova izgleda, slabosti ili različitosti.

Njegov odnos prema ljudima temeljio se na milosti, strpljenju i poštovanju.

Jedan od najljepših primjera Poslanikove, a. s., brige za dostojanstvo čovjeka nalazimo u predaji o čovjeku koji je mokrio (obavljao malu nuždu?) u džamiji.

Kada su ljudi burno reagirali, Poslanik, a. s., zaustavio ih je i postupio blago, vodeći računa o tome da se čovjek ne ponizi, nego pouči.

Taj događaj nije izravno vezan uz govorne teškoće, ali nam otkriva važnu Poslanikovu osobinu: čovjeka se ne poučava ponižavanjem, a pogreška ili različitost ne oduzimaju mu dostojanstvo.

Isto načelo vrijedi za osobe koje mucaju, slabije čuju, imaju teškoće u izgovoru ili se na drugi način teže izražavaju.

Koliko smo puta, iz najbolje namjere, nekome završili rečenicu, a da nismo razmislili je li mu naša pomoć uopće potrebna?

Koliko smo puta dijete koje muca upozorili da govori polako, da se smiri ili da udahne, ne razumijevajući da takvi savjeti mogu povećati njegovu napetost?

Ponekad je najveća pomoć upravo ono što nam se čini najmanjim: strpljivo saslušati, održavati prirodan kontakt očima, ne pokazivati nestrpljenje i ostaviti čovjeku vremena da kaže ono što želi.

Ne trebamo se praviti da teškoća ne postoji, ali ne smijemo dopustiti ni da ona postane jedino po čemu ćemo nekoga prepoznavati.

Poslanik, a. s., učio nas je da je musliman onaj od čijeg su jezika i ruku sigurni drugi ljudi. Jezik, prema tome, nije samo sredstvo govora nego i prostor naše moralne odgovornosti.

Njime možemo ohrabriti, utješiti i povezati ljude, ali možemo i raniti, ismijati i udaljiti jedne od drugih.

Posebnu odgovornost imamo prema djeci. Dijete koje muca ne treba odrastati uvjereno da mora govoriti savršeno kako bi bilo prihvaćeno.

Treba znati da ima pravo na svoje vrijeme, svoje riječi i svoje mjesto među vršnjacima. Naša je zadaća graditi okruženje u kojem se neće bojati javiti, postaviti pitanje, proučiti suru, izgovoriti svoje mišljenje ili upoznati nekoga novog.

Isto tako, osoba koja slabije čuje ne treba biti samo fizički prisutna u našem razgovoru, nego istinski uključena u njega. Govoriti razgovijetno, okrenuti se prema sugovorniku, provjeriti je li nas razumio i prilagoditi način komunikacije nisu znakovi posebne dobrote. To su izrazi obične ljudske obzirnosti.

Možda ne možemo ukloniti svaku teškoću s kojom se drugi ljudi susreću. Ne možemo svakome olakšati govor, vratiti sluh ili ukloniti strah od javnog nastupa.

Ali možemo ukloniti nešto što često dodatno otežava njihov život: našu nestrpljivost, predrasude i potrebu da sve što je drukčije odmah ispravljamo.

Zato bi nas ovaj dan trebao podsjetiti da ne slušamo samo koliko netko tečno govori, nego i što nam pokušava reći.

Da ne procjenjujemo čovjeka prema brzini njegovih riječi, nego prema dubini njegove misli i dobroti njegova srca.

Jer pred Bogom nije najveći onaj čije riječi najlakše teku, nego onaj čije srce najviše razumije. A naša se ljudskost ne pokazuje u tome koliko brzo govorimo, nego koliko smo spremni strpljivo saslušati drugoga.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Razmišljanja na kraju još jedne školske godine
• Zulum bez vidljivih rana: opasnost laži u digitalnom vremenu
• Razmišljanje u povodu Ramazana 2026.
• Individualna odgovornost prema Kur'anu časnom
• Učenje Kur'ana? Šta je to?
• Neka nas plemeniti Poslanik nadahne da budimo jedinstvo
• Cilj ramazana je da se razvija solidarnost
• Oplemenjivanje naše duše
• Marija u islamu je izvor zalaganja za dobro
• Solidarnost nakon poplava u BiH

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: SEL@M
Oznake: Allah, Aziz Alili, Duhovna misao, govor, hr, islam, Jezik, Kur’an, Mojsije, mucanje, Poslanik, Sel@m

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

14 Oct

Potpredsjednica saborskog Odbora za medije Urša Raukar zatražila je poništenje natječaja za glavnog ravnatelja HRT-a te da se novi natječaj raspiše nakon što Sabor usvoji novi Zakon o HRT-u koji će u potpunosti implementirati zaštitne mehanizme Europskog akta o slobodi medija.