novinarstvo s potpisom
Preuzimanjem oko 5500 neprodanih stanova od banaka da bi ih dala u najam, po modelu sličnom onome koji je primijenjen u naselju Sopnica-Jelkovec, sa stanovima koji su preuzeti od Grada Zagreba, država bi mogla unijeti zanimljivu dinamiku na tržište najma te potaknuti bolje uređenje tog tržišta. Već nakon Sopnice, naime, u agencijama koje se bave nekretninama primijetili su da su skuplji iznajmljivači zabilježili manju potražnju, odnosno porastao je broj stanova koji se iznajmljuju preko agencija, što za iznajmljivače znači – jeftinije i uz obveznu prijavu najma te obvezno plaćanje poreza.
Većina podstanara međutim i dalje plaća visoku cijenu najma, koji najčešće nije pokriven ugovorom (trenutno je prijavljeno oko 55.000 stanova koji se iznajmljuju, a procjene idu za tim da ih je barem tri puta toliko), što za njih znači nesigurnost te nikakva prava u slučaju otkaza ugovora, dok najmodavci na taj način izbjegavaju plaćanje obveza državi.
Iako detalji projekta još nisu poznati, pretpostavlja se da će model biti sličan onome u Jelkovcu, gdje cijena najma iznosi 20 kuna po četvornom metru, što za stan od 50 četvornih metara, zajedno s režijama, iznosi između 1500 i 2000 kuna. Takav stan na tržištu plaćao se i do 400 eura, pa je jasno da se time ide na ruku i građanima koji po postojećim uvjetima na tržištu nikad ne bi mogli ući u najam, a kamoli za relativno malu cijenu osigurati trosoban stambeni prostor.
Ostane li dio projekta i ideja da se podstanarima ti stanovi ponude za otkup, uz povoljniju cijenu i priznanje najma koji su do tada platili, to bi doista mogao biti značajan vjetar u leđa i građevinarima koji su zbog trenutne situacije na tržištu doslovno potonuli i objašnjava zbog čega je država istodobno najavila mogućnost ukidanja poticaja na stambenu štednju, koja se nije uvijek koristila za rješavanje stambenog pitanja. U tom paketu postoji i mogućnost da država, u narednih desetak godina, naplati dugove za PDV od građevinara, slijedom čega bi se njihove bilance malo ”oslobodile”.
No, kako se još uvijek ne zna tko će biti vlasnik stanova u najmu, ostaju otvorena još neka pitanja. Za banke bi mogućnost da ih država otkupi zasigurno bio optimalan scenarij, ali je teško vjerovati da će se ići na to, s obzirom da nema novca u proračunu. Također, teško je procijeniti koliko će najmoprimaca naknadno ući u otkup stana, odnosno koliko bi se novca time naplatilo, pa ulaganje temeljem kojeg bi država postala vlasnik stanova u konačnici ne bi imalo smisla.
Osim toga, pitanje je zbog čega banke i građevinari, još u vrijeme kad su problemi s prodajom stanova započeli, nisu reagirali smanjenjem cijena ili povoljnijim kreditnim proizvodima, odnosno možda i sami ušli u sličan projekt najma, koji bi jamčio barem to da stanovi u međuvremenu ne propadaju. U tom kontekstu zanimljiva je i ponuda bankara da država otkupljuje stanove građana koji završe pod ovrhom – dakle, opet pokušaj da skinut teret rizičnih ulaganja sa sebe – koju je Ministarstvo financija odbacilo.