Biskup Košić ne shvaća radost Adventa i građanskog Božića

Gospodin biskup Košić je sisačkim domaćinima očitao lekciju – od vjeronauka u vrtićima preko HAVC-a i branitelja do problema s ”antifašistima”, od katastrofalne administracije do nezaposlenosti i odlaska mladih. I o tome kako je netko ”nama” (katolicima) ”ukrao Božić” u ime komercijalizacije i zabave zagrmio je biskup izazvan tim novim poganstvom.

Užasnut je zbog toga što je Advent, po vjerskom shvaćanju razdoblje tihe i sabrane pripreme svakog kršćanina/kršćanke za Božić, dobrodošla prilika trgovcima i event-menadžerima (čestitka zagrebačkoj menadžerici zato što je ”Advent u Zagrebu” ponovo osvojio laskavu ocjenu za raznolikost sadržaja i raspoloženje). S tišinom i sabranošću ”Advent u Zagrebu” dakako nema veze – s tim ugođajem velikog vašara i zabavom za svačiji ukus i novčanik.

Propovijedi o ”izdaji” biblijsko-vjerske istine o Božiću i osuda komercijalizacije Adventa i Božića spadaju u već uobičajnu kakofoniju, a ljudi sa svojim brigama i nevoljama posežu za svakom slamčicom da bi se opustili, uživali, radovali se svečanom ugođaju u gradovima i selima, bogatstvu ponude u izlozima, primamljivim mirisima – Zagrepčani su po tome slični našim Bečanima: ne pitaju mnogo što slavimo i svjetkujemo, glavno da svjetkujemo (austrijski satiričar Biedermeiera Johann Nestroy ”uhvatio” je bečku žudnju za zabavom: ”Es is alles Chimaere, aber uns unterhalt’s” (Nije važno je li stvarnost ili privid, ali nas zabavlja).

Nisu nam Božić ”ukrali”, kako misli biskup Košić. Ta, nisu ni svi vjernici rođeni asketi i stvoreni za kontemplativni život: Zbog potrebe da se opuste i ostave za sobom svakodnevnu užurbanost i vjernici se odaju uživanju u svečano ukrašenim i osvijetlenim trgovinama i ulicama, u mirisima Božića i melodijama božićnih pjesama – tradicionalnima kao i u novima, uvezenim iz globaliziranog svijeta.

Propovijedi o ”izdaji” biblijsko-vjerske istine o Božiću i osuda komercijalizacije Adventa i Božića spadaju u već uobičajnu kakofoniju, a ljudi sa svojim brigama i nevoljama posežu za svakom slamčicom da bi se opustili, uživali, radovali se svečanom ugođaju u gradovima i selima, bogatstvu ponude u izlozima, primamljivim mirisima

Domaće i strane pjesme, anđeli iz dječjih Biblija, sobovi i Djeda Mraz na sanjkama iz Laponije, jasle, adventski vjenčići i pravi božićni borovi dočaravaju i Advent i Božić istovremeno i pokazuju kako ih obilježavaju drugi u mješavini različitih kultura.

Biskup Košić (i zacijelo ne samo on) vjerojatno smatra da takav sinkretizam potiskuje ne samo vjerski sadržaj Adventa i Božića nego i domaću i domorodnu kulturu. Nije sasvim u zabludi kad je zabrinut zbog ogoljelog shvaćanja Božića, kao samo dva zakonski regulirana neradna dana s obiteljskim druženjem uz bogat stol.

Advent i Božić bez sadržaja predstavljaju gubitak dijela naše tradicije, gubitak vrijednosti s kojima se identificiramo te slabljenje osjećaja za ritam godine i vremena.

Biskupu je zacijelo nepojmljivo kako se Advent i Božić uopće može slaviti a da niste vjernik/ca, te činjenicu da ga slave i nevjernici, trgovci, ugostitelji, pa čak i (njemu osobito mrski) komunisti ne može si drugačije protumačiti nego kao drzak pokušaj ”krađe Božića vjernicima” i pretvaranje tog dana u bezdušni vašar i zabavu ne bi li nastavili odnarođivati pobožni puk.

No, bez brige. Nisu ni trebali ukrasti tu svetkovinu – sama je izašla iz crkvi, na gradske i seoske trgove. Vjernici je nisu napustili, nevjernici su je prihvatili i usvojili. S ”krađama” duhovnih vrijednosti je kao s dijeljenjem – ne smanjuju se, nego se povećavaju i produbljuju.

Advent i Božić proživljavali su promjene i pretvorbe, ali ostali su u biti nepromijenjeni. Svojatanje u cilju trogvine i zabave ih nije uništilo. Gradovi i sela mijenjaju svoj izgled, pretvore se u svjetlosne krajolike i u šume borova kroz koje prodiru božićne melodije.

Osvijestivši skandal siromaštva, osvijeste i da je prvi Božić, presveta noć Isusova rođenja – bio u siromaštvu. Tko svoju duhovnu domovinu ne pronalazi u crkvama, možda je pronalazi u saznanju da svijet, unatoč svojim ljepotama, (još) nije bez mane i posve dobar. I tako se može doživljavati Božić – i radovati se njegovim ljepotama

U domovima gore svijeće, grančice ukrašavaju vrata i prozore. Sjaj Božića prožima život, nikad tijekom cijele godine nema toliko sjaja i blještavila, toliko ukrasa i svjetla.

I to sve nije samo puki konzumerizam i kolektivna opijenost trošenjem – nikad ljudi nisu spremniji darivati i potrebitima, sudjelovati u humanitarnim akcijama, pa ne treba instrumentalizirati grižnje savjesti.

Ipak, ljudi se sjete kako ovaj naš svijet nije samo blještavilo, sjaj, glazba i miris, nego i mjesto ljudskih patnji, nepravedno raspoređenih dobara Zemlje, siromaštvo i bijeda.

Osvijestivši skandal siromaštva, osvijeste i da je prvi Božić, presveta noć Isusova rođenja – bio u siromaštvu. Tko svoju duhovnu domovinu ne pronalazi u crkvama, možda je pronalazi u saznanju da svijet, unatoč svojim ljepotama, (još) nije bez mane i posve dobar. I tako se može doživljavati Božić – i radovati se njegovim ljepotama.

Ni darivanje nije izdaja Isusova rođenja u siromaštvu, niti je to svečano kićenje javnih i privatnih prostora. Priznajemo li da je Isusovo rođenje dar svijetu koji mu treba donijeti ”veliku radost”, najaviti mir, obećati da će slijepi progledati, nijemi progovoriti, hromi prohodati – pomislimo da se svi ti darovi zrcale u darivanju i primanju darova.

Božić je obiteljski blagdan par excellence naše kulture. Nikad se inače ne sastaju članovi obitelji i patchwork-obitelji.  To je običaj, tradicija kojoj ”robuju” i članovi koji se inače baš ne trpe. Pojam ”obitelj” u vezi s Božićem obuhvaća i bliske i udaljenje, one koji se vole i poštuju, ali i druge s kojima se više ne komunicira ili se to čini samo rijetko i nevoljko

Božić je obiteljski blagdan par excellence naše kulture. Nikad se inače ne sastaju članovi obitelji i patchwork-obitelji.  To je običaj, tradicija kojoj ”robuju” i članovi koji se inače baš ne trpe. Pojam ”obitelj” u vezi s Božićem obuhvaća i bliske i udaljenje, one koji se vole i poštuju, ali i druge s kojima se više ne komunicira ili se to čini samo rijetko i nevoljko.

Obiteljski Božić ponekad djeluje kao dinamit na klimave međuljudske odnose – uz godišnje odmore društveni pritisak na Božić može prouzročiti obiteljske tragedije i razvode. Ta ni Sveta obitelj nije živjelja tako idilično kao što to pobožni propovjednici, dajući oduška svojoj mašti, dočaravaju.

Umjesto toga mi doživljavamo božićni događaj kao natpovijesno iskustvo: svako novorođenče, pa tako i betlehemsko, i velika zvijezda koja je mudracima pokazivala put do njega, govori o nadi, o preporodu i uspješnom životnom putu. Biblijske pripovijetke su iskustvo i slike, a ne povijesni podaci. Pokazuju kako bi i ljudska zajednica mogla funkcionirati kao mjesto miroljubiva i pomirljiva suživota.

Način na koji danas svetkujemo Božić, kroz sve kulturne ”nadgradnje”, ipak ostaje uz svoj iskonski sadržaj. Svijet se mijenjao i promijenio, ali poruka Božića je promijenila Svijet.

    •  Homilija ostaje zabranjena laicima obaju spolova
    •  Papa na ''pristaništu sramote'' – Remigracija, da ili ne
    •  Papina opomena aktualnim neprijateljima mira
    •  40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.
    •  Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost
    •  Otpor redovnica crkvenim vlastima iz drugog kuta gledanja
    •  Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima
    •  San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator
    •  Katolička stranka je najavljena kao objava rata demokratima

> Svi tekstovi ovog autora