novinarstvo s potpisom

Anna Maria Grünfelder
Homilija znači izlaganje teksta evanđeoske perikope, izlaganje perikopa s položaja koje je za to predviđen, a to jest ambo(n), poseban stalak pored oltara. Uz oltar, ambo(n) je drugo najvažnije mjesto u Katoličkoj Crkvi.
Zabranjena je – do sada bila s nekim izuzecima – i dalje. Homiliju smiju izlagati samo zaređeni svećenici i, s dopuštenjem, i đakoni. To uključuje da zabrana vrijedi također za žene, jer žene načelno ne mogu primiti sakrament zaređenja.
Obrazloženje: homilija je u euharistijskom slavlju neraskidiv dio slavlja, jer sakramentalna žrtva i riječi sačinjavaju jedinstvo – jedinstvo žrtve i riječi.
Od pontifikata pape Ivana Pavla II. Sveta je Stolica opetovano upozoravala da su samo zaređene osobe ovlaštene u euharistijskom slavlju održati homiliju (usp. can. 767 § 1 CIC), i da ni jedan mjesni biskup ne može odobravati nepoštivanje ovoga kanona. Sada je Sveta Stolica ponovila ovu zabranu, odbijajući molbu novog predsjednika Njemačke biskupske konferencije, za izuzetkom od zabrane.
Sveta Stolica podsjeća da je presudni argument za takvu odluku ”jedinstvo riječi i euharistije”, jedinstvo koje simbolizira ”stol riječi”, ”ambon” i stol euharistije, odnosno oltar.
Papa Lav XIV. u generalnoj audijenciji 24. lipnja 2026. godine citirao je iz koncilske konstitucije o liturgiji II. Vatikanskog sabora (SC 56), po kojoj službu riječi i službu euharistije sačinjava toliko tijesno jedinstvo da obje službe zajedno sačinjavaju jedan jedini čin.
Pored biskupa i svećenika i đakoni, koji se također zaređuju, imaju sakramentalni udio u Kristovu velesvećenstvu (Lumen gentium, LG 41), no đakonima ne pripada svećenička služba, koja je preduvjet za euharistijsko slavlje. Treba li đakon držati homiliju, mora od svećenika dobiti poseban blagoslov – to vrijedi i kad ”samo” čita i nagoviješta Evanđelje. A ovlaštenje đakona treba ostati iznimka.
U prilog molbi da se i laicima u euharistijskom slavlju dopusti i homilija, obrazlaže se jednakom zajedničkom i istom teološkom formacijom svećenika, kao i laika koji se imenuju za pastoralnu službu.
No Sveta Stolica upozorava na nedopustivo funkcionalno shvaćanje euharistije – svećenici nisu tek ”ovlašteni službenici”, zaređenje nije samo ovlast za određenu funkciju, nego sakrament. Ni pomanjkanje svećeničkih zvanja u svjetskoj crkvi ne može biti argument za ”zaređenje laika”.
Još 1997. godine, nakon godina i godina, kad su žene u euharistijskom slavlju smjele čitati Evanđelje i održati homiliju, Rim je povukao ovo odobrenje. Tada su teologinje prosvjedovale protiv shvaćanja svećeničke službe, kao da zrcale više hijerarhijsko-dvorski duh, a malo kršćanske karizme.
Argument pomanjkanja svećeničkih zvanja kojim se opravdava odstupanje od tradicije, ne treba uopće više rabiti u vezi sa svećeničkom karizmom. ”Tko među vama želi biti velik, neka vam bude sluga” (Mt 10,43). Središnjice moći ne snalaze se s takvim kršćanstvom.
Što, dakle, sada treba učiniti? Pomiriti se sa zabranom – ili, bolje, ”proročansko protivljenje i neumorno kopanje tvrde zemlje”. Proročanski – znači ukazivati na opetovane promjene u shvaćanju službe, već u ranom kršćanstvu i na mnoge diskontinuitete u crkvenoj povijesti. Sam Isus bio je i učitelj i učenik, koji je stalno prihvaćao nove ljude, nove stilove i nove krajeve.
Dakle – ne posustati u argumentiranju i u nastojanju pronalaženja sve jačih i jačih argumenata za inovacije.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
















































