Papine snažne poruke za novi uzlet ujedinjene Europe

Posjet pape Lava XIV. Francuskoj od 25. do 28. rujna 2026. godine poseban je događaj, iznimno važan za Europu, a u obrnutom smislu i za Ameriku, neusporediv s većinom dosadašnjih papinskih pastoralnih putovanja. Taj posjet značajan je za Francusku, jer se papa Lav XIV. vrlo otvoreno obratio zemlji koja je ustavom dekretirane neutralnosti države od vjerskih zajednice, zemlji stroge i dosljedne laicité.

Franački kralj Klodvig I. je 496. ili 497. godine, a prema nekim izvorima tek 507. godine naše ere – s 3.000 pripadnika svoje sljedbe kršten u prethodnici čuvene katedrale u Reimsu. Prelaskom u Rimokatoličku Crkvu, a ne poput drugih germanskih plemena u arijansku zajednicu, Klodvig je Rimskoj Crkvi osigurao dominantan položaj, koji će kao ”savezništvo trona i oltara” obilježavati europski srednji vijek, a uz to još i integraciju germansko-franačkog gornjeg sloja i galo-rimskog puka.

Francuska si je zato dala počasni naslov ”najstarije kćeri svete Katoličke Crkve”. Rimski katolicizam u Europi služio je i pioniru europskog ujedinjenja Robertu Schumannu kao oslonac na koji bi se trebala oslanjati ujedinjena Europa. Papa Lav XIV. imao je na umu ovaj Schumannov model europske integracije.

U Parizu se Papa suočavao s pitanjem kako pomiriti laicité francuske države, ozakonjene nakon dugotrajnog sukoba između moćne Katoličke Crkve i laicistički-republikanskog poretka. Laicizam je i danas središnja značajka Francuske Republike i određuje mjesta vjerskim simbolima u javnom životu, definira ulogu Crkve u javnom prostoru, ali i položaj islama u društvu. Vjeroispovijest i vjerska praksa privatne su stvari svakog pojedinca, država osigurava vjersku slobodu svim vjeroispovijestima bez iznimke i bez povlastica.

Iza rimskih zidova i francuske Elizejske palače vođene su rasprave o tome kako spojiti laiciteé s Papinim moralnim porukama. Pročulo se da je sam Papa uljudno ali odlučno odbijao programske točke, jer ih je smatrao ”pokušajima predsjednika Emmanuela Macrona da prisvoji papinski autoritet”. To se odnosi na Macronov poziv Papi na gala večeru i dodjelu više počasnih članstava, poglavito članstvo u Legiji časti.

Predsjednik Macron i Papa razgovarali su uljuđeno, prema nekim komentarima, ”hladno korektno”. Papa se nije ustručavao opomenuti predsjednika Francuske zato što je na njegovo inzistiranje pravo na pobačaj uvršteno u ustavne zakone i zato što je 2024. godine liberaliziran zakon o potpomognutoj eutanaziji.

U svom govoru na početku službenog programa, Papa je Macronu dao do znanja da Crkva ne priznaje neograničenu državnu nadležnost nad ljudskim životom. U skladu sa svojim naukom, Crkva dosljedno naučava da početak i prirodni kraj ljudskog života nisu ”na raspolaganju” nikome, pa ni državi. Papa je naglasio da si Crkva uzima pravo uključiti se u društveno-političke rasprave, unatoč zakonski utemeljenoj odvojenosti države i Crkve. ”Nauku Crkve jest mjesto u javnome životu u Francuskoj. Bez obzira na to čuje li se ili ne čuje, Crkva će progovoriti proročanskim autoritetom.”

Papa je ”prekoračio granice neutralnosti”, komentirali su sekularni mediji, tako da se Macron smatrao prisiljenim obraniti se od sumnje da je dopustio povredu francuskog laiciteta. Naglasio je da ”laicistička Francuska ne odbija religiju, nego da štiti slobodu građana da vjeruju ili ne vjeruju”.

Novinarima ovo Macronovo tumačenje nije zvučalo odveć uvjerljivo – sumnjali su u to da se francuski predsjednik zbog papinih riječi ipak osjećao pogođenim, uvrijeđenim i da je zato propustio svečanu svetu misu u crkvi Notre Dame, navodno u ime laicité. Brojne ličnosti političkog života nazočili su misi, a i Macron je u brojnim papinskim misama prije to učinio, baš kao i njegovi prethodnici.

Pored ovog paradoksa, velikog odjeka papinih otvorenih riječi na račun francuske politike, Papa je doživio još jedan. Naime, odaziv stanovništva na susrete s Papom i snažna javna pozornost nadmašili su sva očekivanja i prijašnje posjete 2008. godine pape Benedikta XVI. kao i 1997. pape Ivana Pavla II. ”Francuska žeđa za duhovnošću”, okarakterizirao je kardinal François-Xavier Bustillo, biskup biskupije Ajaccia (Korzike), javno ozračje u Francuskoj uoči i tijekom papine posjete.

Papa Lav XIV. je u svojem govoru u sjedištu UNESCO-a u Parizu naglašeno podsjećao na kršćanske korijene i sadržaj projekta ujedinjene Europe. Vrbujući za mir i pomirbu u žarištima sukoba, Papa se dotaknuo i problema migranata i društveno marginaliziranih osoba, o kojima se s toliko žara zalagao njegov prethodnik papa Franjo. Od pape Franje, međutim, razlikuju se papa Prevost jer pokazuje solidariziranje ne samo s migrantima, nego i razumijevanje za zabrinutost zemalja prihvata.

Papa je svjestan da se i bogate zemlje suočavaju s granicama materijalne pomoći migrantima i s gnjevom domaćih korisnika socijalne pomoći, te sa zloporabom migranata koju nemilice provode desničarski ekstremisti. Solidarnost da, ali i sa strane migranata treba zavladati razumijevanje za to da solidarnost i društveni angažman ne smiju opterećivati socijalne sustave u prihvatnim zemljama. U istom smislu Papa je apelirao i u Lourdesu i u Metzu, te zahtijevao od Europe da u zemljama emigracije uspostave ”dostojanstvene uvjete života”.

Mediji su ukazali na činjenicu da je Papa ove poruke odaslao i s Place de la Concorde – treba znati da je tijekom Francuske revolucije upravo na tom trgu postavljena giljotina i odsječene glave kralju Ludvigu XVI. i kraljici Mariji Antoaneti, kao i mnogim bezimenim žrtvama revolucije. ”Tada je počela revolucija, a s njom i kaos – a danas se na tom trgu savjetujemo za svjedočenje o Bogu koji želi mir i svako dobro Čovjeku. Globalizacija bez bratstva i sestrinstva dovodi do samovolje i zloporabe moći.”

Papa je grad Metz, na tromeđi između Francuske, Njemačke i Luksemburga, nazvao ”gradom s mnogo granica i mnogo mostova”. U dvorani s imenom pionira europskog ujedinjenja Roberta Schumanna, Papa je održao govor ”o korijenima Europe za mir i jedinstvo”.

Papa, koji je proveo dvadesetak godina u Latinskoj Americi, pokazao je da je svjestan teških izazova, s kojima se suočava Europska unija. Ona se mora hrvati, zbog migracije, s desničarskim radikalima, koji u migrantskoj krizi ne prepoznaju vrijednosti susreta naroda i kultura, nego gledaju na migrante kao na opasnost po vlastitu socijalnu sigurnost, kao čimbenike troškova i ugroze života i sigurnosti građana u prihvatnim zemljama.

”U ime ljudskog dostojanstva migrantima treba pružiti legalne i sigurne puteve, spas i pomoć – i to naročito protiv trgovaca ljudima”. Podsjetimo se da je Papa već u izbjegličkom kampu na Lampedusi naglašavao da treba podizati životne uvjete u zemljama podrijetla migranata, kako se prihvatne zemlje ne bi preopterećivale. Nitko ne bi trebao biti prisiljen na emigraciju zbog siromaštva i neimaštine, svako bi u svome rodnom kraju morao živjeti u sigurnosti i dostojanstvenim socijalnim uvjetima – u tome Papa vidi glavni ”lijek” i današnje poslanje Europe.

Europa se mora angažirati, jer današnji odnosi među državama postaju sve barbarskiji, dane riječi se ne poštuju, državnici se još hvale zbog svojih laži i prevara. Papa nije ni najmanje pazio na svoje izgovorene riječi, nije ostavio nikakve sumnje u to na koga je time mislio. Europa je u stanju i mora zaustaviti ”kola koja se kotrljaju nizbrdo”. Europa je do sada upečatljivo dokazivala kako su susreti i dijalog umjesto ratova mogući.

Papa je skeptičan glede sadašnjeg žurnog naoružanja i sumnja u to da naoružanje navodno u svrhu samoobrane zaista služi toj svrsi i zaista promiče svjetski mir.

”Treba se čuvati iluzornih nada u naoružavanje – i u tome je Robert Schumann pravi uzor. Uz poštivanje međunarodnog prava i multilateralizma, koji promiču istinsku ravnopravnost država u svojim međusobnim odnosima, i odmažu težnje zavladati nad drugima, što je causa prima svakog sukoba. Europa je dosegla svoju snagu, veličinu i uspješnost, jer je uvažavala neotuđiva ljudska prava, te vrijednosti demokracije i pravne države – vrijednosti utvrđenih u preambuli europskog ugovora i baština Roberta Schumanna. Ovo je poruka s izvora europskog ujedinjenja.”

Religije – čuvari dostojanstva čovjeka i svjetskog mira, složili su se sudionici međureligijskog susreta. Vjerski diskurs mora uvijek služiti razoružavanju, zapisali su oni koji su se susreli s Papom. Predsjednik Francuske biskupske konferencije kardinal Jean-Marc Aveline, rektor Velike džamije u Parizu Chems Eddine Hafiz i vrhovni rabin Francuske Haim Korsia su zajedno s Papom potpisali ”Poziv iz Metza 28. rujna 2026.” (L appel de Metz du 28 septembre) svijetu koji se prečesto dijeli i pati da se ne pomiri s nasiljem, već da se zalaže za pravednost i djeluje u cilju učvršćivanja mira.

Zalaganje pape Prevosta, prvoga Amerikanca na Petrovu prijestolju, za Europu, i njegovu vjeru u moralnu snagu europskih zemalja – unatoč kritičnim točkama u njihovim ustavima i zakonodavstvima – izdvojit će njegov posjet Francuskoj od onih njegovih prethodnika. Ovaj Papa odiše jakom političkom snagom, a njome ohrabruje ne samo svoje slušatelje, nego europski usmjerene političare i političarke.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Free Palestine'' i što stoji iza tog slogana
    •  Pobjeda desničarskih radikala u Njemačkoj
    •  Bleiburško prokletstvo
    •  Višestruko ubojstvo u Svetom Križu kod Začretja
    •  Vrijedi li još uvijek Si vis pacem, para bellum?
    •  Homilija ostaje zabranjena laicima obaju spolova
    •  Papa na ''pristaništu sramote'' – Remigracija, da ili ne
    •  Papina opomena aktualnim neprijateljima mira
    •  40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.
    •  Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube

> Svi tekstovi ovog autora