autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Bogovi na zemlji, nismo vam se dužni klanjati

AUTOR: Ladislav Tomičić / 21.06.2017.

Ladislav Tomičić

Učili su nas da u sportašima i sportašicama vidimo bogove. Slabo u čemu uspješna, Republika Hrvatska koristila ih je kao štaku, na koju se može nasloniti svaki prosječno neuspješan stanovnik ove zemlje.

Njihove uspjehe predstavljali su nam kao naše uspjehe, njihove poraze kao naše poraze. Što je popularniji sport u kojem pobjeđuju, to je nedodirljivija njihova pozicija. Naš proslavljeni sportaš! Naša proslavljena sportašica! Bile su to i još uvijek jesu titule što ih dižu na pijedestal božanstava.

I nema tog uspješnog znanstvenika, umjetnika ili građanina iz kakve treće oblasti života i rada koji bi im se mogao na tom pijedestalu pridružiti.

Vrhunskim znanstvenikom Ivanom Đikićem hrvatska politika nedavno je obrisala pod, kao da se radi o budali kakvu možeš naći na svakom uglu. Luku Modrića, koji je nedavno očito lagao na sudu u korist Zdravka Mamića, neće iz tog političkog polusvijeta spomenuti nitko.

Od sportaša i sportašica su u ovoj zelji napravili bogove, ali i taj sjaj će jednom izblijediti. Jer, kako to pjesnik reče, neke ljude možeš varati neko vrijeme, ali ne možeš varati sve ljude svo vrijeme

Kad se društvo malo uzjoguni, kad mu napokon prekipi, kako se to prije nekoliko dana dogodilo u Modrićevom slučaju, niti jedan političar ne žuri da se pridruži građanskom bijesu. Nikoga nema da osudi tu sramotu sa suda.

Modrića je, računaju, bolje ne uzimati u usta pa koliko god bila osnovana sumnja da je u pitanju krivokletnik, koji nekom pomaže da prevari državu. Znaju lisci da se tu kruha neće najesti, jer ono što su nas o vrhunskim sportašima učili više se nego dobro primilo.

Gotovo da nema tog krimena koji će u Hrvatskoj omraziti uspješnog vrhunskog sportaša. Pljujući njih, već nam se čini da pljujemo po sebi. Sportašima je dozvoljeno što prosječnom građaninu nije.

Pogledajmo na trenutak kako to izgleda u riječkom dvorištu. Nogometni klub Rijeka je prvak. Čestitamo! Svi iz nogometnog kluba Rijeka su bogovi. Čestitamo! Damir Mišković je među smrtnike jučer sišao iz Kraljevstva nebeskog. Neka bude. Kad je slavlje – treba proslaviti.

A kad će Kantrida? Što je s obećanjima i planovima? Koliko je puta postavljeno to pitanje? Usudi li se još netko postaviti ga?

Pogledajmo nesretnu Janicu. Izvrijeđali su je na Braču. Policija je pritvorila desetak ljudi. Vrijeđali su je primitivci, uredovala je policija. Ništa sporno.

Učili su nas da u sportašima i sportašicama vidimo bogove. Slabo u čemu uspješna, Republika Hrvatska koristila ih je kao štaku, na koju se može nasloniti svaki prosječno neuspješan stanovnik ove zemlje

Koliko je ljudi privedeno kad su na dnevnoj bazi zborno psovali majku Predragu Matiću Fredu? Niti jedan.

Koliko je novina tad napisalo da je u pitanju sramota koju će Hrvatska još dugo pamtiti. Niti jedne. Zašto?

I Janica i Fred vrijeđani su jer su političari. Međutim, Janica je naša proslavljena sportašica. Zato je i izabrana na dužnost koju obnaša. Taj koji joj je ponudio posao sigurno nije računao na njezino znanje. Računali su s njezinom popularnošću iz vremena kad je palila i žarila skijaškim stazama.

Svaka čast Janici, ali ovdje je na djelu manipulacija. Na isti način je Račan manipulirao imenom Mirka Filipovića. Na isti način je HDZ manipulirao imenima nogometnih reprezentativaca. Na isti način mnogi danas u Rijeci žele manipulirati uspjesima riječkih nogometaša.

Tko na svojoj strani ne bi želio imati bogove? A što se događa kad bogovi padnu na tjeme? Vidimo to u slučaju Luke Modrića. Vidimo to i u splitskom slučaju bivšeg nogometaša Darka Miladina, koji gradi hotel u Dioklecijanovoj palači, pri čemu je bestidno uzurpirao prostoriju u vlasništvu grada i iz nje nastoji istjerati grupu splitskih umjetnika. Jer, što su umjetnici?

Uhljebi, neradnici, gamad. A Darko Miladin je navodno naš proslavljeni sportaš.

On osjeća da mu je dozvoljeno više nego prosječnom stanovniku Hrvatske. I Janica osjeća da joj je dozvoljeno više. Iznenađena je uvredama koje je primila na bračkom pristaništu, a ne vidi da radi na jednom od najodgovornijih mjesta u ministarstvu koje ne primjenjuje jedan od osnovnih zakona iz svoje domene – Zakon o sportu.

Kad se društvo malo uzjoguni, kad mu napokon prekipi, kako se to prije nekoliko dana dogodilo u Modrićevom slučaju, niti jedan političar ne žuri da se pridruži građanskom bijesu. Nikoga nema da osudi tu sramotu sa suda

Može li Janica pojmiti dio svoje odgovornosti za stanje u nogometu? Da može, ne bi se toliko čudila uvredama.

Od sportaša i sportašica su u ovoj zelji napravili bogove, ali i taj sjaj će jednom izblijediti. Jer, kako to pjesnik reče, neke ljude možeš varati neko vrijeme, ali ne možeš varati sve ljude svo vrijeme.

Janičin sjaj naglo je potamnio. Modrićev sjaj također je potamnio. Miladin sjaja nikad nije niti imao, ali osjeća da bi i njega trebali gledati drugačije. Ta, on je vrhunski sportaš.

Ne, nismo vam se dužni klanjati. Možemo proslaviti, možemo čestitati, može nam biti drago, ali klanjati se – to nismo dužni. Nikome. Ni bogovima na nebu, ni bogovima na zemlji. Svima jednaka prava, svima jednake obaveze.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: