novinarstvo s potpisom
Čovjek je biološko i kulturno biće. Ovo dvojstvo ga trajno obilježava. Dokidanjem jednog od ovih dvaju elemenata, dokinuo bi se sam čovjek. Čovjek bez kulture je obični primat, a čovjek bez biologije, nije živi čovjek. Da bi netko živio ljudskim životom, mora biti živ i kulturan.
(Opaska uredništva: Na poziciji koju je gotovo pet godina majstorski držao pokojni Josip Kregar, od danas objavljuje naš kolumnist Marko Vučetić koji prihvaća zahtjevnu zadaću da nastavi tamo gdje je Kregar stao. Smrt prof. Kregara ćemo teško podnijeti ali ćemo ostati ponosni i zahvalni na svemu dobromu što nam je dao i kazao. Prof. Vučetiću […]
Naš svijet je svijet postmoderne. Razasuti smo u različitim fragmentima, odijeljeni od tradicionalnih tzv. velikih priča koje su nam posredovale vječne, stabilne i neupitne istine.
Egzistencija nije lišena mučnine, to je primjerena reakcija na nemogućnost da se pojedinac ostvari u društvenom kontekstu.
Iako se u prvi mah čini da je na netom održanim parlamentarnim izborima pobijedila desnica, tome ipak nije tako. Na izborima su, u matematičkom smislu, desne opcije osvojile gotovo 90 saborskih mandata, ali se njihovi mandati ne zbrajaju, nego, kada je riječ o dvjema opcijama koje se nalaze desnije od HDZ-a, njihovi mandati se potpuno […]
Religija ima iracionalni izvor, ali i iracionalnu budućnost. Izvor i budućnost religije je ništavilo. Iracionalnost religijskog ništavila u Hrvatskoj do izražaja dolazi u političkom nadmetanju, a ono, iako se odigrava svakodnevno, ipak posebno eskalira u izbornim vremenima.
Identifikacija je proces usvajanja nekih obilježja koja, nakon što se usvoje, rezultiraju priznanjem i podrškom. Identifikacija je zapravo poistovjećivanje ili življenje životom karakterističnim za nekog pojedinca, grupu ili zajednicu.
Ovaj tjedan raspušten je Hrvatski sabor. U ovoj rečenici sadržana je sva bitna informacija o ovom sazivu. Bitno je da je raspušten jer nije bio Sabor. Tek sada, kada je raspušten, ima priliku u sljedećem sazivu postati ono što u ovome nije bio – Hrvatski sabor.
Pred svake izbore ožive povijesne neistine, a time i ironija koja razotkriva racionalnu nedosljednost onih koji smatraju da je krivotvorena povijest njihovog životnog puta jača od svake istine. Kada izvor i mjerilo istine postanu krivotvorine, onda nestaje svaka pozitivna realnost, i na njezino mjesto dolazi krivotvorina te realnosti.
Ova pandemija, iako je prvenstveno medicinski problem, jer ugrožava i oduzima zdravlje, a u najgorem slučaju iprekida ljudski život, ona nadilazi granice medicine jer sadrži i mnoge povijesno-antropološke slojeve. Ti slojevi se očituju u postavljanju sljedećeg pitanja: kakav će svijet biti nakon ove pandemije?
Kriza je razdjelnica između onoga na što smo navikli, s čime smo se familijarizirali i što smatramo zadanim i trajnim, i onoga što dolazi kao nepoznato te izaziva tjeskobu. Kriza počiva na strahu, bojimo se nečeg konkretnog, zamislivog, izvjesnog.
Kognitivna disonanca određuje se kao stanje iznimne mentalne nelagode koja nastaje kao posljedica nemogućnosti pomirenja dvaju suprotstavljenih stavova.
U našem društvu u pokušaju opet su oživjele mnoge etičke i religijske rasprave. Pretpostavljam da je tome tako zato što su dobrota i svetost naše temeljne karakteristike.
Čovjek je biće predrazumijevanja koje proizlazi iz njegovog egzistencijalnog horizonta i koje tvori spoznajnu razinu njegovog egzistencijalnog horizonta. Mi smo upravo ono što naš horizont jest.
Katolička crkva u Hrvatskoj u mnogim segmentima iskazuje nemoć za uspostavljanjem dijaloga, a samim time i prihvaćanjem tolerancije, kao nužne razvojne faze suživota u hrvatskom društvu.
Prava država je pravna država. Republika Hrvatska nije prava država jer nije pravna država, i sve dok ne postane pravna država, nije država.
Ove godine se, raznim manifestacijama, obilježava trideset godina od pada Berlinskog zida. Prigoda je to da se susretnemo sa stvarnošću hrvatske nacije i sa stvarnošću hrvatskog nacionalnog subjekta.
Misao se određuje kao ono što misleći mislimo. Svi koji misle cijene misao i znaju da je moguće razlikovati misao o domovini, prošlosti, vjeri, ljubavi, istini od naredbe što domovina, prošlost, vjera, ljubav i istina trebaju snagom naredbe biti.
Hrvatska koja nije nastala, ali nastaje, potresena je zbog mnogih oblika nasilja koje se događa u poznatoj Hrvatskoj, prividno nastaloj samo zato što je počela postojati, ali u postojanju nije zgotovljena, te stoga samo polupostoji.
Hrvatska je uistinu posebna zemlja, a to dolazi do izražaja u tome što mnogi ili možda i čak svi građani, na iznimno zainteresiran način, vlastiti egzistencijalni ritam vežu za ritam javnog života ove zemlje.