autograf.hr

Za nogomet se kaže da je ”najvažnija sporedna stvar na svijetu”, i u tome ne vidim nikakav problem, s time bih se mogao, posebno u trenucima slabe volje, čak i složiti. Ono što je sporedno, sporedno je, neovisno o stupnju na kojem se ta sporednost nalazi.

Čovjeka nije moguće razumjeti bez razumijevanja vremena, i to onog egzistencijalnog. Svaki čovjek ima vlastito egzistencijalno vrijeme, to je ono upravo njegovo vrijeme, u kojem čovjek jest i u kojem se odnosi prema svemu što jest, jer sve što jest, jest u odnosu prema čovjeku. Naravno da ovo ne dokida povijesno ili čovjeku izvanjsko vrijeme. […]

Mnoge religijske zajednice imaju protuhumano poimanje ljudske prirodnosti. Ona je hijerarhijski određena te počiva na razlikama koje nekoga, budući da je riječ o hijerarhiji, stavljaju iznad, a druge ispod.

Egzistencijalistička osnova humanizma toliko je jednostavna i poticajna, da je treba stalno ponavljati – kada izvršavamo neki čin, kada biramo i djelujemo, mi ne biramo i ne realiziramo samo sebe, nego ujedno biramo čitavo čovječanstvo jer u izboru promoviramo našu sliku o čovjeku kao čovjeku.

Jean-Paul Sartre je slobodu poimao kao svojevrstan ”rez ništavila”, odnosno mogućnost da se čovjek odijeli od vlastite prošlosti koja bi ga uvjetovala da nešto mora činiti. Da nema ”reza ništavila” djelovali bismo, potpuno bezlično, kao puki element u uzročno-posljedičnom lancu.

Demografi upozoravaju da je u Hrvatskoj, prije nekoliko godina, započeo proces zamjene stanovništva. Najkraće rečeno, koliko se stanovnika iseljava iz Hrvatske, toliko ih se u nju useljava.

Prilikom predstavljanja knjige ”1944.: Oslobođena Dalmacija/Antifašizam danas” govorio sam o čovjeku kao povijesnom biću. Povijest nije samo prisjećanje, ona ima, budući da sadrži i vrednovanje događaja, i moralno značenje, u smislu da razotkriva našu temeljnu moralnu orijentaciju. Koje ćemo događaje iz prošlosti smatrati povijesnim događajima, i kako ćemo te događaje vrednovati, neodvojivo je od onoga […]

Jedno od temeljnih obilježja suvremenog svijeta je da se sve što jest, kao i sve što je do sada bilo, dovodi u pitanje, pa tako i smrt. Ma koliko to paradoksalno zvučalo, uspjeli smo i samu smrt dovesti u krizu. No krizom smrti ne nastaje život, on se samo gubi na smislenost.

Aleksandar Vučić predložio je da Tomislav Žigmanov, najeksponiraniji politički predstavnik vojvođanskih Hrvata, postane ministar u novoj srbijanskoj vladi. Ova vijest je višestruko značajna, ponajprije zbog toga što nas suočava s time da nacionalne manjine nisu građani bez države, da je njihova matična država ona u kojoj žive i da, kao građani, imaju pravo birati, biti […]

Ako je cilj Antikorupcijskog vijeća dokazati da HDZ izdaje, kako se to kaže, nacionalne interese, onda je ovo vijeće nepotrebno, to znamo, iako nisam siguran da hrvatski građani znaju, a za većinu hrvatskih političara sam siguran da ne znaju, što su to nacionalni interesi, jer da znaju, onda HDZ ne bi bio u prilici, neskrivenom, […]

Ako je netko sumnjao u čudotvornu moć molitve, sada je ostao bez teksta. Naime, samo krajnji ignoranti ne vide vezu između muškaraca, koji su prošli tjedan molili na Trgu bana Josipa Jelačića, kako bi muškarci napokon postali autoriteti u obitelji čiji članovi se čedno odijevaju i s neskrivenim prijezirom gledaju one koji se upuštaju u […]

Izbori u Bosni i Hercegovini nešto su tragičniji od izbora u Republici Hrvatskoj, ali oni, baš kao svaki izbori, u potpunosti odgovaraju političkoj i društvenoj stvarnosti zemlje u kojoj se izbori odigravaju, odnosno, potpuno jednoznačno rečeno, rezultati izbora odgovaraju stanju javnog uma te države.

Giambattista Vico u knjizi ”Načela nove znanosti” navodi poredak ljudskih stvari: prašume, čistine, sela, gradovi i akademije. Sukladno ovome, akademija dolazi na kraju zato što je najudaljenija od života.

Semezdin Mehmedinović u djelu ”Ovo vrijeme sada”, na jednom mjestu, navodi kako je ”rat teško istjerati iz tijela”. Rat je zagospodario našim tijelima, ugasio razum i uništio osjećaj za moral. Kada se rat nastani u tijelo, nestaje čovjek, a onaj ljudski lik pred našim očima nije ništa drugo nego opunomoćenje prostora na kojem se i […]

Razlika između kabinetskog i egzistencijalnog pristupa životu i društvu očituje se u tome što kabinetski pristup kultivira čisti um, koji misli život, ali ne djeluje i, samim time, ne sudjeluje u životu, dok egzistencijalni pristup počiva na stalnoj interakciji između uma i života – um misli život, djeluje u životu i oblikuje ga, da bi […]

Hrvatsko društvo u osnovi je duboko podijeljeno i konfliktno. No te podjele, sve dok ostaju zarobljene unutar granica utemeljujućeg mita o državi, formiranog početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, nisu u stanju biti izvorom društvenih i političkih promjena. Politička pozicija i opozicija uspostavile su odnos koji sliči trajno povezanim sijamskim blizancima koji ne mogu opstati jedan […]

Izlaganje o vjerskoj slobodi između solidarnosti i egoizma zapravo je razotkrivanje onoga što mi uistinu jesmo i onoga što kažemo da jesmo, odnosno suočavanje s pojavom, koja može biti lažna, i s onim što pojavi daje istinitost ili lažnost, a to je realitet nas kao osoba.

Da Hrvatska nije demokratska država nego država obične svjetine, nije nikakva tajna, to je naša stvarnost. Građani se na svakom koraku suočavaju s trijumfom volje svjetine koja uništava njihove živote i uskraćuje im prava.

Ovih dana je Nikanor, episkop banatski, prokleo premijerku Srbije zbog, po sudu ovog branitelja kršćanstva kao srpstva, njezine dvostruke teološke greške. Naime, Ana Brnabić ima, kako to svi transfuzijski nacionalisti na prostoru nekadašnje Jugoslavije vole reći, ponešto nečiste krvi, a za srpske nacionaliste najnečistija krv je hrvatska.

Prednost Hrvatske je što je riječ o malenoj državi koja može biti uređena po načelu obiteljske zajednice u kojoj se članovi obitelji međusobno podržavaju, raduju uspjesima i tješe u teškim trenutcima. Prokletstvo Hrvatske proizlazi iz toga što se javne politike, iz dana u dan, pretvaraju u prostor uništen divljanjem, manje ili više, humanoidnog, nacionalističkog čopora.