novinarstvo s potpisom
Historija, povijest, zapravo se sastoji od marginalnih detalja. Ti detalji su nju, historiju, stvarali. Moja sjećanja na Pazin 1943. višestruka su, makar sam tad imao tek četiri godine!
Igor Mandić svojedobno s naporom, zbog nemara ove iste Hrvatske, postavio je u sjaj reflektora današnje javnosti jednog od najvećih naših ljudi, zacijelo ravnog Krleži (!), Josipa Horvata.
Smrt, glupa, hirovita i konačna – napose, konkretna. Minulih dana pokosila je neke mi bliske ljude, drage i važne ljude našega ambijenta.
Ljeto je i mora se na more, na plaže, zar ne, plivati, roniti, veslati, jedriti, igrati karte u hladu, cio e – cucar le belle mule slovene, tedesche e de tutti colori. A šta’ lipšega nego ćirit u lipe divojke, moj kaurine ljuti (bi reka Dinko s Iža Maloga). Na Hvaru (a gdje drugdje?) ljeti […]
Trinaestog srpnja 1920. fašisti su spalili Narodni dom u Trstu i onaj u Puli, i demolirali hrvatsku tiskaru u Pazinu. U Trstu veliki čin pomirenja, predsjednici Italije i Slovenije zajedno, ruka u ruci.
Demokracija ne postoji bez pravde i slobodne javne riječi, nezavisnog sudstva i medija. Gušiti te dvije elementarne ”povlastice” nije više povlastica totalitarnih režima, nego i formalnih demokracija, na Istoku. Kao i na Zapadu.
Pax americana, ćo muoj, me par da to funkcionira! Orban nam ne da našu Inu, a njegov Mol je – ruski. Ali zato Ameri čvaknuli krčki LNG! A onda ima da Vučić potpiše priznanje Kosova, vele Ameri? Ma boli glava od balkanskog intelekta, onog pravog, državotvorno-domoljubnoga.
Ma ča da već Europe će reći – manje nacije, manje države? Magari! Mater Europa je zbabna, nosieća, ma nikakor da rodi. Znate zašto, zato ča Madre Patria je ta nosieća mater, i uona bi najveselije da bi EU – abortirala.
Po čemu pamtim netom raspušteni Sabor? Po trajnoj raspuštenosti! Po uličarskim gegovima koje naši najbolji sinovi dobacuju jedni drugima u praznoj hali saborskoj, jer sabornici naši imaju distancu i izolaciju i karantena DAVNO PRIJE KORONE, ČETIRI GODINE PRIJE NJE, od prvoga dana svojih dobro plaćenih mandata i drugih bonusa.
Da su pobijedile sile Osovine i kvislinški fašistoidi, od Baltika preko Karpata i Balkana do Jadrana, danas bismo svi vozili BMW-e i Mercedese, pisao je Ervin Hladnik-Milharčič u ljubljanskom Dnevniku.
I have good news and bad news. Dobra vijest: Rasipa se liberlni kapitalizam. Loša vijest – mi, raja, smo ”kolateralne žrtve”. I sad, kaj? Bumo čekali da se pojavi opet jedan ili drugi Matija, hoću reć Gubec ili Ivanić? Il’ čekat da se rodi situacija iz gornjega naslova: Karl Marx pripisuje ovu krilaticu Proudhonu, kojeg […]
Za Vazan valja da čovik čuda tega se spomiene, ma najveć ča je uon sam. More biti da uva korona nas je domislila – da si čovik samo kao si unen drugen čoviku čovik! A sam za se se domislin dida Ive ča bi hodija po kolini za pokoru kroz cilu crikvu: pak, poša ubajti […]
Otišel je vu vječna lovišta Ernesto Cardenal koji me navčil moliti i dok kunemi pisati samo uno ča mi se sanjiva u škurini noći kako i mutasti po-tića-po-miša.
Baš nas fest fuka ova Korona, neko si je negde to čist namerno zmislil, ja vam velim: jerbo sv. Korona je zaštitnica od epidemije, i sad nek mi neko veli da ovaj virus slučajno ima nekakvu krunu! Taj nam se ruga! A onda, vidiš da ne dira djecu? Ka’e to sad?
Migrant Covid-19 širi se svijetom sijući paniku, nema maski za lice, prazne se police evropskih samoposluga, otkazuju se karnevali, putovanja i sportska natjecanja, medicinari zaposjedaju granice, Crkva preporuča higijenski obzir u ritualima preduskršnjih dana. Ozbiljni ljudi trse se objasniti nam stvarnosne probleme, od kojih prestravljeni čovjek kao da bježi natrag u prapećinski svijet.
Hoće li Slovenija i Hrvatska već jednom proglasiti svoj Dan sjećanja? Jer srž sadašnjih razmirica, koje na Jadranu stvaraju novi ”hladni rat”, jest baš u tome – da se mi ovdje nerado sjećamo svojih sjećanja!
Gotovo artistične, svakako bizarne stvari ubrzano i uvećano se dešavaju u Državi, s Državom i državljanima, ljudima. Jer čovjek je na prekretnici, kao kad je izašao iz špilje: Homo erectus, sapiens, faber, ludens. Sada su u igri dva nova čovjeka: homo politicus i homo oeconomicus. Za sada se među njima održava mrzovoljna ”kohabitacija”.
I opet, D’Annunzio je baš zadužio talijanske fašiste, izumivši gornje riječi: jedni viču EIA! EIA! A drugi otpovrću ALA LA! Jezična besmislica, historijska opasnost i 2020. kao mi 1920.
Ka’e ovo? Pisac čist ponorel? A ča ti ga ja znan, čovik tribe valja se putiti u sve jezike svita. Jerbo, bi rekli stari mandrili: više znaju čovik i tovar nego sam tovar. But, I’ll try to translate my title for you, at the end of a story.
O da, isto je ”demokratski” komentarijat kao jučer boljševički komesarijat, ali to je samo nečuvena drskost, reći tako nešto, zar ne? Ok, svojeglavi pisac može si dopustiti i takvu slobodu, zato uzimam svjedoke iz svijeta zapadnjačke aktualne znanosti.