autograf.hr

Ovih dana neki euroznanci obilježavaju 35. obljetnicu Jacquesovog Delorsovog preuzimanja predsjednikovanja Europskom unijom, tada Europskom komisijom. Mogli bismo reći Delorsovog spašavanja i obnove projekta vizije ujedinjene Europe.

Ušli smo u jednu vrlo zanimljivu godinu u kojoj će Hrvatska rijetkim intenzitetom sudjelovati u kreiranju svog imidža u Europi i šire u svijetu. Počeli smo predsjedati Vijećem Europske Unije, a Rijeka je postala europska prijestolnica kulture.

Danas je dan izbora. Neki od vas ste, dok ovo čitate, još uvijek u dvojbi da li izaći i glasati ili se opustiti i ostati kod kuće. Pitanje kome svojim glasom dati povjerenje često prati (lažna?) dilema zašto uopće glasovati.

Kada je prije trideset godina svrgnut komunizam, širom Srednje i Istočne Europe te zatim novonastalih država raspadom Sovjetskog saveza, probuđene su velike nade kako će postkomunističke zemlje naći brzi priključak na Zapadnu Europu te tako nakon dugogodišnje diktature opet postati normalno demokratsko društvo.

Vijest o smrti, iz vizure kulture gledano, najprepoznatljivijeg Hrvata svih vremena, legendarnog Branka Lustiga je strelovitom brzinom obišla svijet. Zove me neki dan general Jaques Klein, koji se uglavnom zanima i brine za zdravlje svog prijatelja i (su)mirotvorca Ivice Vrkića, aktuelnog gradonačelnika Osijeka, kako bi me usput priupitao da li sam čuo da je dvostruki […]

U svom uredu na Sveučilištu u Bostonu na istaknutom mjestu držim autentičan komad Berlinskog zida. Poklonili su mi ga njemački kolege iz bivšeg DDR-a u prisutnosti velečasnog pastora Horsta Kasnera i njegove kćerke Angele Merkel, tada najmlađe ministrice u vladi kancelara Helmuta Kohla.

Za nas kršćane reformacijske baštine je između proljetnog tužnog Velikog petka praćenog radosnim Uskrsom s jedne strane te kalendarski nepreciznom, ali folklorno i darivalački (pre)bogatom prosinačkom/decembarskom Adventu s proslavom Božića kao vrhunca s druge strane još jedan datum redovito obilježavan.

Ja sam u Ameriku prvi put stigao u godini (1970.) kada je  najpoznatiji afroamerički teolog James Cone objavio izuzetno utjecajnu knjigu ‘’Black Theology of Liberation’’ (‘’Crnačka teologija oslobođenja’’).  Od samog početka mog studentskog boravka u Sjedinjenim Državama bio sam zaintrigiran pitanjem vjerskog i društvenog identiteta američkih crnaca i njhove mukotrpne borbe za ravnopravnost.

Na East Riveru je prošlog tjedna opet bilo gužve. Održana je 74. sjednica Opće skupštine Ujedinjenih nacija koja je okupila lidere svijeta kako bi se na ovogodišnjem summitu ozbiljno suočili s izazovima klimatskih promjena.

Kršćaninom se ne postaje krštenjem – niti etničkom pripadnošću, obiteljskim naslijeđem ili nekritičkim prihvaćanjem tradicije – nego obraćenjem (po) Isusu Kristu, to jest novim rođenjem. Ja dakle nisam kršćanin nego kristijan, jer pripadam Isusu Kristu, a ne kršćanskoj religiji.

Moji prijatelji znaju da intelektualnim radoznalcima koji se počinju zanimati za povijest kršćanstva najprije u ruke gurnem sjajno napisan ”Pregled povijesti Crkve” njemačkog stručnjaka Augusta Franzena u odličnom prijevodu i višestrukom izdanju, kada je kršćanska knjiga u pitanju, nezaobilazne Kršćanske sadašnjosti.

Bio sam u Americi pretprošlog vikenda kada su dvije masovne pucnjave tu zemlju rastućeg nasilja opet zavile u crno. Motiviran mržnjom prema meksičkim imigrantima, bjelačkim rasizmom i trumpovskom ksenofobijom jedan 21-godišnji radikalni bijelac je u El Pasu, u zapadnom Teksasu, automatskom strojnicom smrtno pokosio 22 osobe i ranio dvostruko veći broj.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). U našim evanđeoskim kršćanskim krugovima često se pita za najdraži ili životno najznačajniji biblijski ulomak ili citat, svojevrstni moto života.

Nedavno preminuli Stanislav Marijanović, osječki humanist i znanstvenik, po nekima ”najpametniji Slavonac”, ostavio nam je dragocjene rezultate mnogobrojnih istraživanja i refleksija. Poznat je kao jedan od najboljih poznavatelja hrvatske književnosti od renesanse do moderne i nezaobilazni autoritet na području suvremene kroatistike.

Odlazak velike Borke Pavićević je odjeknuo kao njezin posljednji krik za slobodom. Njezine antiratne akcije i aktivizam u promicanju mira i pomirenja na ovim uzavrelim balkanskim prostorima kao i konzistentna borba za dostojanstvo i slobodu svake osobe i svih ljudi su naširoko poznati i međunarodnim priznanjima odlikovani. 

Mnogi (pre)glasni ustašofili, njihove udruge i ultradesničarski mediji žestoko osporavaju 22. lipanj kao državni praznik – Dan antifašističke borbe. A većina vladajuće stranke ga očevidno pokušava ignorirati ili smišljenom marginalizacijom potisnuti, odnosno prekriti nekim drugim, manje značajnim sadržajima.

Moram priznati da mi je na trenutke bilo neugodno za vrijeme nedavnog boravka u Rumunjskoj. Međunarodni stručnjaci koji su sudjelovali na istoj konferenciji pokazali su mi i na temelju komparativnih analiza me argumentirano uvjerili da je Rumunjska prema svim parametrima u posljednje tri-četiri godine prestigla Hrvatsku po uspješnosti gospodarstva, životnom standardu te stupnju osobnih, medijskih […]

Tomislav Jakić kaže za sebe da spada u one (rijetke) Hrvate koji misle svojom glavom i kažu što misle. To znaju svi koji ga poznaju, a o tome uvjerljivo svjedoči i njegova autobiografska knjiga znakovita naslova ”Nisam zavijao s vukovima”. Ugledni novinar velikog iskustva u novinarstvu i politici iznosi svoja sjećanja, opservacije i relevantne dokumente […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora). Europski brod se sve vise naginje udesno. Oni najbučniji s desnih rubova barke koja opasno gubi svoju ravnotežu u posljednje vrijeme apokaliptičkom zabrinutošću upozoravaju na smrtno ugrožen kršćanski identitet Starog kontinenta.

Uskrs je najveći i najradosniji kršćanski blagdan jer proslavlja Isusovu pobjedu nad smrću, grobom i mržnjom. Svečana bogoslužja su te najznačajnije nedjelje u godini očekivano najbolje posjećena i najradosnija.