novinarstvo s potpisom
Rumunjski znanstvenici sa Sveučilišta Babes-Bolyai iz grada Cluj-Napoca stvorili su ”recept” za umjetnu krv od vode, soli, albumina i proteina hemeritrina izdvojenog iz tkiva morskoga crva. Prva testiranja ulijevaju nadu kako bi takva krv mogla biti od velike pomoći liječnicima, osobito kod većih nesreća ili zahtjevnijih operacija.
Vijest o nastanku umjetne krvi nije iznenadila transfuziologe jer se istraživanja za dobivanje tzv. univerzalnih eritrocita provode gotovo petnaest godina. ”Prerano je komentirati mogućnost upotrebe umjetne krvi jer ona nije samo eritrocit sa zadaćom opskrbe organizma kisikom”, rekla je za autograf.hr dr. Irena Jukić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu u Zagrebu.
Za osobu koja bi takvu krv primila važne su i imuno-hematološke indikacije. Pitanje je i kako bi umjetno stvorena tekućina reagirala u tijelu svakog od nas u slučaju naglih ozljeda i u trenutku određenog krvarenja kada su potrebni ”živi” eritrociti koje je stvorio čovjek, odnosno od kojega se oni uzimaju, objasnila je dr. Jukić, dodavši da bi ”umjetna krv izazvala i moralne dvojbe kakve se i danas bilježe kod pripadnika Jehovinih svjedoka, koji odbijaju primiti ljudsku krv jer ne žele produživati život tuđim životom.”
U budućnosti se u slučaju umjetne krvi očekuje još rezultata, ali potrebne su i kliničke studije koje zahtijevaju novac, rekla je dr. Jukić ističući da se svojedobno u započetim istraživanjima pokušalo s A i B krvne grupe uklanjati polisaharide na membrani eritrocita kako bi se stvorila univerzalna ”sveta tekućina”, no to nije dalo željeni rezultat. Iako su se danas razjasnili svi sastojci krvi, način na koji bi se ona ponašala u slučaju umjetne varijante u čovjeku treba istražiti jer tajna leži u imunosnome sustavu.
Krv je osjetljiva biološka tvar nad kojom se u transfuziologiji provodi sustavni nadzor, odnosno hemovigilancija. Kontrola je to transfuziološkoga liječenja s ciljem sprječavanja štetnih ili neočekivanih reakcija (pogrešan prijepis ili identifikacija krvnoga pripravka, zamjena uzoraka) kod darivatelja ili primatelja krvi. Statistika pokazuje kako ”šteta” u tome smislu u Hrvatskoj doseže tri posto.
Krv nikada nije bila sigurnija, ali ni pod većim rizikom jer nulti rizik sigurnosti ne postoji. Hrvatska u kontroli uzimanja krvi od darivatelja provodi osim seroloških i pojedinačna molekularna testiranja, tzv. NAT na hepatitis A, B, i C te na HIV, ali i druge zarazne bolesti poput sifilisa. Obavlja se i bakterijsko testiranje na infekcije koje se u trenutku davanja krvi ne moraju manifestirati. Godišnja je potražnja krvi u Hrvatskoj 180.000 doza, dok je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, za zemlje koje su iznijele podatke, oko 90 milijuna doza krvi.