Emocionalno dezorijentirani donose očajne političke odluke

I tako smo ušli u sljedeću fazu samo-spašavanja jednog diktatora. Naime svijet oko Aleksandra Vučića pita se koja teroristička organizacija ili sila svijeta planira na njega atentat probušenom gumom. I dok dotični sveudilj pokušava pronaći krst na kojem će napokon zabljesnuti kao otkupiteljska žrtva, krst pred kojim će narod napokon pasti na koljena, njegovi vjerni medijski evanđelisti tiskaju debele naslove apokalipse koja će uslijediti ako ovaj čovjek ode s vlasti.

Savršen je to primjer kako je težak, dugotrajan i opasan proces skidanja s vlasti samo jednog egomana. A sve ih je više po svijetu i sve su moćniji.

Dok traje ta Vučićeva politička sapunjara s Balkana, ostatak Europe kljuka demokraciju tabletama protiv bolova. Na ”Konferenciji o sigurnosti” u Münchenu američki potpredsjednik J. D. Vance kritizira Europu jerbo velike političke opcije ne žele surađivati s radikalnim desnim strankama! To je, eto, ovoj vladajućoj američkoj eliti znak propasti demokracije; to što javnost zahtijeva da se etablirane stranke ne ujedinjuju s novim fašistoidnim političkim radikalima – koji svojim izjavama, umrežavanjima, programima sve jače i sve otvorenije potkopavaju sve društvene stupove na kojima je demokracija uopće moguća.

Srećom su njemački političari složno osudili njegove izjave.

Naravno da Vanceov kritični govor nije stvar slučajnosti. U Njemačkoj su uskoro izbori i vlada veliki pritisak na CDU i Friedricha Merza zbog njihove sve labavije odlučnosti da ni pod koju cijenu ne surađuju s ekstremno desnim AfD-om.

Po najnovijim anketama Nijemci ipak očekuju i priželjkuju da nova vlast bude sastavljena od konzervativnog CDU-a i lijevog SPD-a. Ništa novo. Zeleni su protjerani u političku pustinju poput žrtvena jarca koji je kriv za gospodarsko stanje u državi. Iako gospodarski stručnjaci, ne niječući krizu, govore kako je emocija naroda puno gora od same stvarnosti. Ne izmiče dakle stvarnost kontroli, nego osobni doživljaj iste.

Ipak, u svim političkim debatama se čini da je migracija najvažnija tema. Takvoj klimi pogoduje i nedavni slučaj napada na demonstrante u Münchenu, gdje je 24-godišnji Afganistanac autom gazio ljude, ubivši pritom jednu majku i njezino dvogodišnje dijete. Ponovo žrtve, ponovo mnogo pitanja i premalo odgovora. Sve očitijom mi postaje činjenica da je iz dana u dan u ovome svijetu sve lakše mrziti i sve teže pisati propovijedi o opraštanju.

Ljudi osjećaju da svijet izmiče kontroli i postaju emocionalno dezorijentirani. Upravo tu vrebaju ”stručnjaci” za političke (zapravo emocionalne) rasplete. Jer njihova se politika i temelji na emocijama.

Oni osjećaju što nije u redu i osjećaju kakva bi trebala biti rješenja. Narod uvjere da postoje ”oni gore”, neki zakulisni krug iz kojeg se kontrolira svijet. Da postoje nedodirljive elite koje su krive za sve naše negativne emocije. Pritom narod nikako da shvati da na piramidi moći on stoji u bazi te posjeduje najveću moć. I svatko tko želi na vrh piramide, mora prvo razmaknuti narod.

Fašisti su tu uvijek bili vrlo vični jer bi narod uvijek uvjerili da idu ”tamo gore” kako bi skinuli moć ”onih gore” i spustili je kobiva nazad. I narod napravi put.

A onda prođe neko vrijeme i pokaže se kako ”tamo gore” žive upravo fašisti. Oni su to ”tamo gore” i izmislili.

U svojim kampanjama i govorima su onamo prvo fiktivno naseljavali sve svoje neprijatelje. Pošto te neprijatelje nahajcani narod ”poskida”, ”gore” ostane prazno i slobodno za stvarne ukućane moći.

Nije li dolazak Donalda Trumpa na vlast upravo to pokazao? On je u svojim kampanjama neprestano kritizirao ”elite” e da bi se kao predsjednik okružio upravo bogatunima i elitnim zanesenjacima.

Na čelu američke države odjednom sjede tajkuni koji se igraju države dok rade na pružanju svojih vlastitih interesnih krakova. Analfabeti politike i čovječnosti upravljaju resursima i odlukama čije posljedice nisu sposobni ni zamisliti. Njima su građani dali vlast!

Da, emocionalno dezorijentiran birač u stanju je donijeti očajne političke odluke. On bira najbolju političku distrakciju od stvarnosti. Bira ili sapunice ili akcijske filmove, kojih na ”netfliksu” populizma danas ne manjka. Imajmo samo na umu scenu u avionu kada Trump preimenuje Meksički zaljev.

Političke biografije budućnosti neće više biti u formatu dokumentaraca, nego zabavne video industrije koja će nadmašiti sve filmske junake. ”Tiktokizacija” je tu pripomogla uvođenjem kratkometražne stvarnosti.

Sve je isjeckano, izrezano, nabijeno provizornim kontekstima i šarenilom nadražaja. Građani su sve manje na političkoj sceni a sve više tek publika spektakla moći, u teatru iz kojeg je sve teže izaći.

To je cilj i smisao novih fašista i populista: da građanin ne kroji, nego konzumira politiku; da uzurpiraju svaku društvenu senzibilizaciju za manjine za druge i drugačije te umjesto toga nude senzaciju moći jačega nad slabijim.

Kada dolaze na vlast, to su pravi akcijski filmovi. Kada im se vlast klima, žanr se mijenja u nešto tugaljivo. Dok se tako Trump takmiči u rangu s ”Captain America”, Aleksandar Vučić pokušava inscenacijom svoje sudbine nadmašiti i tužnu dramu filma o Tomi Zdravkoviću.

Takvima je dakle važno da sve ostane u području osjećaja koje isključivo konzumiramo i na koje reagiramo.

Zato su studenti Srbije velika opasnost takvim moćnicima. Jer oni su izlaskom na ulicu prešli iz emocionalnog konzumiranja politike u stvarno životno i političko agiranje. Demokracija se danas najbolje brani povratkom u stvarni svijet.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  U našem vremenu su prodrli podvojenost, divljaštvo i laž
    •  Strpljiv ima jednog Boga. Nestrpljiv ih ima kolko hoćeš
    •  Osveta loših đaka
    •  Povratak u korito
    •  Rodni studij: Tko tu koga u Crkvi – sluša?
    •  Institucionalizacija milosti
    •  Čovjek i svijet u nesporazumu
    •  Religija uspješnog pojedinca
    •  ''Security-zacija'' društva i života
    •  Hoteć ugoditi svjetini…

> Svi tekstovi ovog autora