autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Erdoganovi megaprojekti za mjesto u povijesti

AUTOR: Marko Barišić / 31.10.2013.

Turski premijer Recep Tayip Erdogan nema sreće. Već prvi dan nakon otvorenja, kako ga je nazvao, projekta stoljeća, gotovo 13 kilometara dugoga željezničkog tunela ispod morskoga tjesnaca Bospora, dogodio se kvar.

Oko 8 sati ujutro nestalo je struje i putnici su, u priličnoj panici napuštali vlakove pješačeći do najbližih izlaza koji su ih vodili na površinu zemlje. Kvar elektroničkog sustava, nasreću, brzo je popravljen te se promet vratio u normalu.

Tunel inače spaja Europu i Aziju, njime će prometovati vlakovi na relacijama od Londona do Pekinga, njime se prolazi za samo četiri minute. Uklopljen je u istanbulsku prometnu mrežu i trebao bi smanjiti gužve preko dva postojeća mosta kojim dnevno s jedne na drugu stranu prelazi oko dva milijuna ljudi.

Njegova gradnja kasnila je zbog pronađenih arheoloških nalazišta, među ostalim, i “groblja” trideset potonulih bizantskih brodova.

Cijena njegove izgradnje bila je četiri milijarde eura, od čega su milijardu uložili Japanci. Oko 1,4 kilometra toga tunela nalazi se ispod morske površine. Goleme cijevi položene su na nosače po dnu Bospora na dubini od 60 metara.

Turci tvrde kako je to najdublji tunel na svijetu kojim se prometuje. No taj je projekt samo jedan u nizu onih kojima Erdogan, nekadašnji gradonačelnik Istanbula, namjerava promijeniti lice Turske.

Već se gradi novi, treći most preko Bospora. Pri kraju su i planovi za izgradnju treće zračne luke u Istanbulu koja bi trebala biti najprometnija na svijetu. Na brijegu iznad te turske metropole gradi se golema džamija.

No njegov je najveći megaprojekt najavljena gradnja 50 kilometara dugog kanala koji bi paralelno s Bosporom trebao spojiti Crno i Mramorno more zbog čega bi Istanbul bio pretvoren u neku vrst otoka.

Tamošnja oporba takve projekte naziva faraonskima. Govore kako buldožerima pokušava sebi prokopati mjesto u povijesti. Erdogan se ne osvrće previše na te primjedbe, ima i potporu znatnog dijela stanovništva.

Na vlasti je već treći mandat. Za to vrijeme tursko gospodarstvo imalo je visoke stope rasta, koje su nastavljene i tijekom svjetske financijske krize i recesije. Zemlja je na pragu ulaska među deset svjetskih gospodarstava.

Ojačao je međunarodni položaj Turske osobito na Srednjem istoku, a preko politike “neootomanizma” ta država pokušava vratiti dio svoga nekadašnjeg utjecaja na Balkanu.

Erdogan provodi politiku čvrste ruke. Formalno jest riječ o demokraciji, ali zapravo vlada autoritarnim stilom. Najprije se obračunao s turskim generalima koji su desetljećima bili jamci sekularnog ustroja države. U nekoliko velikih sudskih procesa optuženi su za pokušaj državnog udara i tim uklonjeni s političke scene. Nemilosrdan je i prema političkim oponentima, kurdskoj manjini, novinarima.

Ne osvrće se previše ni na naslijeđe osnivača moderne Turske Kemal paše Ataturka. Doveo je u pitanje njegov sekularizam. Analitičari smatraju kako više i ne skriva da želi zauzeti njegov položaj.

Njegove su ambicije šire i od turskih granica. Nakon pada diktatorskih režima tijekom Arapskog proljeća vidio se kao lider svih muslimana. Bio je oduševljen kada su mu mase u Tunisu ili Kairu klicale.

U sljedećih deset godina planira potrošiti 250 milijarda dolara na ceste, energiju, IT infrastrukturu. Poput Putina u Rusiji, s premijerskoga mjesta vjerojatno će otići na predsjedničko, ali s proširenim ovlastima.

“Erdogan si ovim projektima utvrđuje naslijeđe, pokušava ostaviti traga na turskim pjesažima i povijesti, kao egipatski faraoni nekada”, prenio je Reuters mišljenje jedne turske analitičarke.

Erdogan se previše ne brine za svoju reputaciju. Odustao je od Europske unije, okrenuo se Aziji i Turskoj pokušava vratiti stari sjaj.

Još tekstova ovog autora: