autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Filozofska kritika totalitarizma (1)

AUTOR: Ivan Koprek / 10.11.2018.

covjekcovjek Zasigurno se nikada u povijesti nije toliko govorilo o čovjeku o njegovoj vrijednosti, dostojanstvu i pravima kao danas. Unatoč toga čovječanstvo je, nikad prije kao danas, izloženo mnogostrukim pogibeljima. Klima je u kojoj živi današnji čovjek zaražena. “Ovo je bolesno stoljeće – razmišlja Rubašov glavni junak romana Arthura Koestlera “Pomračenje o podne” – Uočili smo bolest i njezinu strukturu mikroskopski oštro, ali tamo gdje smo primijenili nož, nastao je samo novi čir.”

Mnogo nas toga uznemirava, boli i iritira. Između ostaloga i filozofija. Nepristranom se promatraču ona pričinja kao beskrajan sukob mišljenja gdje jedan postavlja određenu tezu već samo zato što je drugi prije ustvrdio suprotno. Mnogi su u tom smislu izgubili povjerenje u njezin smisao.

No, opasno je promatrati filozofiju ovako izvan nje same, jer to može pobuđivati sklonost da se prepirka okonča naredbom i da se tako i sama filozofija – kako reče Jaspers – utopi u svoju suprotnost. Filozofija je oduvijek bila prijateljica istine i slobode. U tom je smislu ona bila i jest antitotalitarna, pluralna. U njoj se ništa ne postiže izvanjskim dikatatom.

Mnogo nas toga uznemirava, boli i iritira. Između ostaloga i filozofija. Nepristranom se promatraču ona pričinja kao beskrajan sukob mišljenja gdje jedan postavlja određenu tezu već samo zato što je drugi prije ustvrdio suprotno. Mnogi su u tom smislu izgubili povjerenje u njezin smisao

Kada se to, ipak, dogodi onda filozofija napušta svoj slobodni element. Možda se u ovom iskvarenom obliku filozofija već i potrudila da zaplovi u politiku. U tom smislu ona iritira, sablažnjava i boli.

Uloga se suvremene filozofije neće moći odrediti ako se ne pretrese njezin stav prema rješavanju temeljnih ljudskih problema. Filozof nije trkač niti ispred niti iza stvarnosti. On želi biti u stvari.

Još je donedavno prilika za filozofske komentare bila katastrofa, potres, smrt prijatelja ili pak promjena ženske mode. Filozofija je uvijek ukorjenjena u tijek vremena. Možda je radi te ukorijenjenosti i sama mijenjala modu. To je za nju teret i sramota.

Fašizam je u svojoj smeđoj odori sahranjen. Komunizam je u crvenilu izložen u mrtvačnici. Mnogi ga istina oplakuju ili mu nabrajaju zasluge. No, mrtvac je mrtav. Ugušio se u lužini povijesnih neistina i životnih nepravdi. Takav je u našim sjećanjima tu, u našoj svijesti.

Filozofija čiji zadatak nije mrtvozorništvo, nego kritičko praćenje evolutivnih (dakle životvornih!) sklonosti u općenitoj svijesti načinila je u posljednje vrijeme veliki zaokret. Ona više ne želi biti konstruktivni restaurator politike i društvenih tendencija nego njezin kritički prosuditelj.

Filozofija, naime, ne bi smjela tražiti išta što je protivno ljudskom dostojanstvu. U tom je smislu ona i konstruktivna i kritička.

Fašizam je u svojoj smeđoj odori sahranjen. Komunizam je u crvenilu izložen u mrtvačnici. Mnogi ga istina oplakuju ili mu nabrajaju zasluge. No, mrtvac je mrtav. Ugušio se u lužini povijesnih neistina i životnih nepravdi. Takav je u našim sjećanjima tu, u našoj svijesti

Uočljivo je to i u promjeni paradigme općenite svijesti od subjektivizma prema interakcionizmu. Izrazi kao “individualizam”, “atomizam”, “sekularizam” često služe za označavanje modernoga društva u odnosu na društvo tradicionalnoga tipa.

Danas se govori o “nomadskom umu” i “heretičkoj” (tj. izbirljivoj) svijesti. Kritiziraju se pseudoreligiozne komponente svih ideologija. Propagiraju se “komunikacijsko zajedništvo” i “otvorene institucije”.

Pokušat ćemo iz perspektive suvremene filozofije kritički osvijetliti pozadinu totalitarizama 20 st.

Osvijetliti – služeći se Levinasovim riječima – za nas znači “oduzeti predmetu njegovo opiranje”.

Stoga u pomračenost ideja s obzirom na kritiku totalitarizama ne želimo ući navijački kao oni koji ražaruju raspravu da bi ugušili tinjajući žar niti pak kao nasilni vihor koji sve želi prometnuti u požar, nego kao oni koji bacaju svjetlo na predmet o kojem se raspravlja.

(Nastavlja se).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Filozofska kritika totalitarizma (4)
• Filozofska kritika totalitarizma (3)
• Filozofska kritika totalitarizma (2)

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: FELJTON
Oznake: fašizam, filozofija, ideologija, individualizam, Ivan Koprek, Jaspers, komunizam, sekularnost, smisao, zajedništvo

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".