Građanska hrabrost i crkveni službenici

Pred nama je, nadamo se, veliki prosvjed u Zagrebu, 5. rujna, kojim građani i građanke civilne inicijative pokreću otpor konkretno u problemu nelegalnog otrovnog otpada u Lici/Gospiću, a zapravo i u drugim dijelovima Hrvatske. Cilj je ubrzati saniranje štete nastale dovozom 37.000 otrovnog otpada u kršovita područja Like/Gospića.

Posljedično, kao dio rješenja problema, cilj je izvući iz mišjih rupa odgovorne za to ekološko zlodjelo, naplatiti krivicu onima koji su za ovaj ekološki skandal krivi. I koji su na njemu nemalo zaradili.

No, najprije bismo voljeli naglasiti: cilj je što prije zaustaviti štetu, spasiti što se još spasiti da a time i zaštititi ljude koji žive na ugroženim područjima, koji vodu piju i ne vjeruju institucijama da je bezopasna.

Nekako, ovo je društvena tema koja zavređuje javnu riječ crkvenih službenika, od svećenika do nadbiskupa. Jedan nadbiskup se javio, pobrao i kritike. Ali ovo je tema koja traži više od jednog glasa. Ovo je tema koja je u skladu s domoljubljem koje je udomaćeno u katoličkom okruženju.

Ne traži hrabrost zalaganja za neka druga društvena pitanja, samo traži glas koji potiče, možda i gura većinu koja vlada u saboru da joj dođe do pameti kako je neprimjereno deklarativno odgovarati na goruća egzistencijalna pitanja svojih sugrađana/ki.

Kada su predstavnici lokalnih građanskih inicijativa napuštali sjednicu koja se održavala u Gospiću, u petak 21. kolovoza, tako je zorno i bolno bio vidljiv jaz između njih i političkih profesionalaca. Bolno je gledati kako oni koji su izabrani da predstavljaju građane/ke, u ovom primjeru je to Gospić, ali može se primijeniti na svaki drugi grad, ne umiju uspostaviti komunikaciju sa svojim građanima. Tako je jasno bilo vidljivo da ljudi koji su zaslužni za vidljivost ovog hitnog problema nisu tretirani kao ravnopravni građani, ravnopravni onima koji su sastanak u Gospiću sazvali.

Gesta napuštanja mjesta na kojem građani kojih se problem tiče ne smiju niti pitati – je jasna poruka, na žalost i jasna slika stanja u političkom prostoru.

Upravo u procjepu između građana i građanki s jedne strane i političkih profesionalaca s druge potreban je glas onih koji bi mogli imati nešto malo više povjerenja na jednoj i na drugoj strani. Možda još netko od naših 17 biskupa i mnogih svećenika, netko od redovnika i redovnica ima taj kredibilitet pa da prizove pameti saborsku i vladajuću većinu kako pitanje toksičnog otpada ne traži njihovo prozirno izvlačenje iz problema nego hitno djelovanje.

Radi se, dakle, o zagovaranju konkretnog djelovanja, od medijskog prepucavanja nam je zaista već zlo. Radi se o zagovaranju političke volje koja prethodi svakom djelovanju. Pa da se zaista desi promjena.  Ima li hrabrosti za suočavanje?

Jer ako je točno da u Lici opozicije nema, ako je dijaloški princip vladanja stran našem Saboru, gdje se ne vlada nego nadvladava većim brojem glasova, ima li među klericima i redovnicima hrabrih  domoljuba koji dižu glas protiv ovog sljepila nadvladavanja? Za dobrobit i Crkve i hrvatskog naroda koji ne zaboravljaju spomenuti i tamo gdje tom spomenu nije uvijek mjesto.

Ne zazivamo ovdje političko uplitanje biskupa i svećenika. Neka svoju šutnju ne opravdavaju time što se, kao, ne žele miješati u politiku. Jer u politici je od početka i previše klerikalizma.

Ne pozivamo na prozivanje ideoloških neprijatelja, niti na borbu sa zamišljenim neprijateljima iz prošlosti. Uopće nas ne zanima ideološka borba. Zanima nas građanska hrabrost.

Ovdje je kriterij društvenog angažmana onaj koji svakog građanina čini plemenitim bićem zajednice: civilna hrabrost je višak vrijednosti, iznad onoga što kao poštar ili kao kuhar ili kao nastavnik ili kao župan po zakonu trebaš ili moraš.

Civilna hrabrost je zov savjesti kada vidiš da je tvoja zajednica ugrožena. Kriteriji nisu ideološke naravi. Kriteriji su pitanje: je li neko djelovanje ugroza čovječnosti, demokratičnosti društva, je li neko djelovanje u koliziji s kršćanskim vrijednostima.

Iz tog stava njemački katolički biskupi istupaju u zalaganju za izbjeglice ili u kritičkom glasu protiv desnog radikalizma jedne AfD. 6. rujna su izbori u pokrajini Sachsen -Anhalt. U njoj raste utjecaj navedene radikalno desne stranke koja zagovara remigraciju, dakle istjerivanje iz zemlje svih koji imaju nenjemačko porijeklo. Ako će doći na vlast kako stoji u njenom programu AfD bi čistila škole od nepodobnih profesora, a uvodila posebne razrede za djecu migranata jer da, kako stoji u njihovom programu, treba im dati do znanja kako neće uvijek ostati u Njemačkoj.

A u mješovitim razredima oni su smetnja malim Nijemcima u njihovom napredovanju. Isto bi trebalo učiniti i s integriranim razredima u kojima su djeca s posebnim potrebama.

Na primjedbu da sva znanstvena istraživanja pokazuju kako integracija te djece ni po čemu ne smeta razvoju druge djece odgovor je: ne treba nama studija, mi to znamo ionako.

U glavnom gradu ove pokrajine, Magdeburgu je biskup Feige. Otvoreno se izjašnjava protiv desnog radikalizma AfD-a. Kaže, iskusio sam u DDRu (čiji je dio Sachsen Anhalt prije ujedinjenja bila) što znači živjeti u totalitarnom režimu. Ne treba mi ponoviti to iskustvo. Vezano uz ishode predstojećih izbora izjavio je: ”Nadam se da će nas ova čaša/kalež mimoići”, aludirajući na riječi neposredno prije Kristove muke.

Njegova kritika ne čuje se kao ideološka magla, prepucavanje nego kao podrška svima koji se ne mire s nečovječnim, nedemokratskim, nekršćanskim stavovima.

Biskup Feige nije sam, postoji mreža onih koji u ovom predizbornom vremenu djeluju. Njegove riječi neće promijeniti stavove AfD birača, ali će osnažiti one koji se zalažu za politiku čovječnosti, demokracije i time jesu u skladu s kršćanskim/evanđeoskim vrijednostima. To osjećaju i oni koji su katolici i oni koji to nisu.

Treba nam više takve crkvene hrabrosti svećenika i biskupa koji djeluju jasno i nedvosmisleno kao odgovorni građani.

 

    •  O obraćenju srca i kako učiti pluralizmu
    •  Studenti pobeđuju
    •  Christoljub Božji Vegan – Presente
    •  Lagali ste za Irak, lažete za Iran
    •  Isus je došao u Rijeku
    •  Mistika otvorenih očiju
    •  Nemoj ogrubiti u ova gruba vremena
    •  Prigovor savjesti – nepoželjna pojava u katoličkoj Hrvatskoj?
    •  Prema drastičnom dijalogu
    •  Jacinda Ardern ili kako politika može biti sasvim drugačija

> Svi tekstovi ovog autora