autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

O obraćenju srca i kako učiti pluralizmu

AUTOR: Ana i Otto Raffai / 10.07.2026.

Ana i Otto Raffai

Vjerujemo da je mnogima poznato i da su barem jednom čuli komentar vjernika koji uz dovoljnu dozu zazora tumači aktivizam, bilo koji pokušaj društvenog djelovanja prema promjeni koja ne bi bio povezan s osobnom promjenom. Uobičajeno mišljenje glasi: svaka promjena treba početi ”iznutra”, uzalud mijenjamo vanjske okvire, zakone i pravila jer da je pravi mir onaj koji imamo u sebi.

Možemo tu misao kako sve dolazi iznutra, iz srca, čuti kao pobožnu pasivnost. Onda se s njom ne slažemo, iritira nas. A možemo je čuti i drugačije, onako kako je čitamo u djelima nove političke teologije Johanna Baptista Metza.

I on, naime, zaziva u svom nastojanju da probudi političku odgovornost vjernika za suzbijanje strukturalnih nepravdi upravo Umkehr des Herzens – obraćenje srca, metanoiu. No kod njega obraćenje srca zvuči nešto drugačije.

Metanoja nije svrha samoj sebi, da čovjek ima mir i da ga nije briga za svijet oko sebe. Kao što ni Crkva nije svrha samoj sebi već je ona znak nade za sve ljude, tako i obraćenje srca ima smisla kao početak, kao onaj nemir iznutra koji tjera na djelovanje. U tmom smislu će nutarnja promjena nužno trebati svoje vanjsko očitovanje odnosno treba biti vidljiva u djelovanju.

Djelovanje opet ima jasne kriterije ako se poziva na Isusa Krista – to je praksa nasljedovanja, dijalektika nasljedovanja Krista.

Kršćansko shvaćanje Boga je praktična misao, smatra Metz: ”samo nasljedujući Krista, kršćani mogu saznati u što su se upustili i tko je njihov spasitelj.” Istu misao, pola stoljeća kasnije, zastupa Benoist de Sinety u svom najnovijem djelu ”La cause du Crhist: l’Evangile contre l’identite chretienne” (Kristova stvar: Evanđelje protiv kršćanskog identiteta).

De Sinety reagira na suvremenu poplavu populističkog prisvajanja kršćanstva u kojem nema evanđeoskih vrijednosti ljubavi i pravednosti prema zakinutima u društvu. Kršćanski identitet se koristi kao militarističko sredstvo dominacije u društvu.

Kako de Sinety tumači u svom predavanju ”La radicalite evangelique et l’identite chretienne” (Evanđeoska radikalnost i kršćanski identitet) radi se o zamišljaju kako će crkveni toranj kao nekada biti središte sela. Ta vizija nije ostvariva. Zanimljivo je da se de Sinety oglasio usprotivivši se navedenom prisvajanju kršćanskog identiteta u javnim izjavama ultradesnih političara poput Eric Zemmoura. Na pitanje je li primjereno da jedan svećenik, župnik, ulazi u javni prostor u politički sukob de Sinety odgovara kako politika nije njegov primarni prostor djelovanja, ali da ima pravo javno se suprotstaviti kada politički diskurs, po njemu dira ili diskreditira kršćansku poruku.

A kako je došlo do te razlike između radikalnosti evanđelja i kršćanskog identiteta?

Prema Metzu, treba proučiti koje vrijednosti pratimo u svom djelovanju: jesu li to građanske vrijednosti stabilnosti, konkurencije, postignuća, jesu li to vrijednosti koje su konstitutivne ”građanskim odnosima razmjene dobara” ili su to vrijednosti obraćenja, pristranost uz one koji su obespravljeni, sve do ludosti Križa, univerzalnosti ljubavi.

Metz piše: ”Univerzalnost te ljubavi ne vidi se u odustajanju od pristranosti, nego u načinu na koji se staje uz slabijeg, naime bez mržnje i neprijateljstva.” Tako je za evanđeosku radikalnost logična ljubav prema neprijatelju, za građanske vrline neprihvatljiva.

Usred Crkve je procjep između vrlina kao što su obraćenje i nasljedovanje, ljubav i spremnost podnijeti patnju s jedne strane i vrijednosti koje pokreću građanske prakse kao što su autonomija, vlasništvo, stabilnost, uspjeh s druge strane.

Kao što se lako pobrka građanska religioznost s nasljedovanjem Krista, tako se i lako pobrka rigoroznost crkvene institucije s radikalnošću Evanđelja.

Metz tumači stroge/rigorozne zahtjeve crkvenih zakona upravo kao paničnu obranu institucije da je građanski moral ne preplavi. Tako je stroga u pitanju rastave braka, pripuštanju rastavljenih sakramentima, čuvanju celibata. Ali to ne svjedoči o radikalnosti evanđeoske poruke nego o rezignaciji institucija. Razlika između rigoroznog i radikalnog je u slijedećem: ”Rigoroznost proizlazi iz straha, radikalnost iz slobode.”

Teško je u rigoroznom stavu prihvatiti pluralizam u društvu. Zalaganje za pluralizam ne znači odustajanje od kršćanski ideala. Radikalnost ne traži da drugi budu kao ja, dovoljno je da imam mjesta živjeti svoju radikalnost.

Mogli bismo se i pitati, imaju li kršćani danas zaista slobodu živjeti svoju radikalnost kada se npr. radi o duhu dobrodošlice prema izbjeglicama, ili o osudi pokolja u Palestini ili o antiratnom stavu prema aktualnoj militarizaciji društva?

Ili se trebaju pripremiti da će za takvu radikalnost platiti cijenu?

S druge strane, rigoroznost nije opcija. Rigoroznost ne pomaže svjedočenju, uvjerljivosti govora o mesijanskim vrlinama. Možda i zbog toga neki javni istupi katolika, neke propovjedi, tako zvuče neuvjerljivo, bez radosti.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Studenti pobeđuju
• Christoljub Božji Vegan – Presente
• Lagali ste za Irak, lažete za Iran
• Isus je došao u Rijeku
• Mistika otvorenih očiju
• Nemoj ogrubiti u ova gruba vremena
• Prigovor savjesti – nepoželjna pojava u katoličkoj Hrvatskoj?
• Prema drastičnom dijalogu
• Jacinda Ardern ili kako politika može biti sasvim drugačija
• Zašto smo protiv obveznog vojnog roka

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
Oznake: Ana Raffai, Benoist de Sinety, Johann Baptist Metz, metanoja, mir, obraćenje, Otto Raffai, pluralizam, Revolucija nježnosti

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".