autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Podsmjeh Plenkovića za Maricu i susjeda joj Stanka

AUTOR: Ana i Otto Raffai / 16.10.2026.

Ana i Otto Raffai

Nemamo običaj pratiti rasprave Hrvatskog sabora. Ne zato što preziremo saborske zastupnike i zastupnice, već zato što njegujemo poštovanje prema sebi.

Njegujemo poštovanje prema sebi tako da na malim ekranima koristimo prednost preskakanja onih priloga koji nas kulturno i duhovno po našoj procjeni osiromašuju i izabiremo slušati one dijelove rasprava ili emisije od kojih očekujemo da ćemo dobiti nove uvide, zanimljive analize, koje će doprinositi brušenju naše rasudne moći i sakupljanju novih znanja te nam tako  pomoći da diferencirano razumijemo i razmišljamo.

No nekako se desilo da smo prateći goste u emisiji Novi dan 14. listopada na N1 televiziji naišli na sekvencu iz Hrvatskog sabora, onu u kojoj Siniša Hajdaš Dončić govori o prekarnom položaju penzionera koristeći se parabolom o Marici i njenoj mirovini za koji euro višoj od zajamčenog minimuma. Te se ona, Marica, treba odlučiti hoće li u ljekarni kupiti jedan ili dva lijeka. A njen susjed Stanko ne ide popiti kavu, ne zato jer mu to nije drago, nego zato što je to za njega luksuz.

Dok je Hajdaš Dončić govorio čulo se u dvorani smijanje. Već nas je to uznemirilo, zašto smijanje. A onda se kamera okrenula prema prvim ložama Sabora i pokazala ono što nas je zaprepastilo, zapravo iznenadilo tako da je nakon prvog sablažnjenja slijedio osjećaj ljutnje i ogorčenosti.

U tim prvim redovima Sabora sjedili su ministar unutarnjih poslova, Davor Božinović, ministrica okoliša Marija Vučković i pored nje premijer Andrej Plenković. Koji su se od srca smijali. Nisu se mogli suzdržati. Smijali su se. Čemu?

Je li mirovni koja je desetostruko manja od njihovih plaća, pa je smiješno mala? Ili Marici i Stanku koje zamišljaju kako u ljekarni broje eure imaju li za drugi lijek ili za espreso s mlijekom? Ili nama koji na sličan način brojimo eure kako bismo redovito platili račune za struju i vodu? Nama čijim poreznim novcima oni upravljaju na nezadovoljstvo nas građana?

Njihov smijeh nas je podsjetio na anegdotu o Mariji Antoaneti koja je, kaže priča, na primjedbu kako je narod gladan jer nema kruha odvratila da jedu kolače.

I liče navedena gospoda na navedenu damu upravo po toj sveopćoj otuđenosti, neupućenosti, neosjetljivosti za ljude / domovinu bi rekao Bauk za koju su dobili odgovornost da se brinu.

Navedena tri imena zapravo su u prvom redu najvećeg aktualnog državnog problema i još više društvenog sukoba. Oni su imena i prezimena koja bi trebala nositi moralnu i političku odgovornost za trovanje ilegalno ostavljenim tonama opasnog otpada. Oni naime ne pokazuju ni gram odgovornosti za te silne tone.

Možda u srcu nešto osjećaju, na njihovim licima ne vidi se ništa, što bismo rekli, kameno lice. U njihovim riječima ne čujemo ništa. A čujemo uvrede i optuživanje drugih od strane prvog čovjeka vlade. One uvrede, koje kada počne izgovarati naše prste pokrenu prema daljinskom da mijenjamo program.

Ako već truju zemlju, trudimo se izbjegavati da nam toksični govor truje duh. No smjeh na govor Hajdaša Dončića razumijemo kao ismijavanje nas, građana i građanki (Hvala novinarki Nini Kljenak što je imenom pozdravila i nas žene, godi to, samo tako nastavite).

Ironija i sarkazam premijera ne udaraju samo ciljne grupe njegovog ruganja. Ovaj smijeh kao i neodgovaranje na ključna pitanja vezano uz konflikt oko aktualnog Gospićkog ekocida ismijava nas, građane i građanke ove republike.

Ljutnja koju premijerovo ponašanje u nama budi je saveznica. Ona nas podsjeća da smo mi suveren republike, a ne subjekt koji se iza sarkastičnih izraza skriva. Ona nas poziva na pitanje: koji je otpor primjeren u ovakvoj situaciji, otpor koji čuva naše dostojanstvo i jasno se suprostavlja pokušanoj obmani koja se između ostalog prepoznaje u podcjenjivanju aktivizma – onog aktivizma koji, za razliku od vladajućih i te kako ima senzibilitet za pitanja očuvanja okoliša. Za razliku od zastupnika koji se podsmjehuju penzionerima u kojih se ne prepoznaje osnovno poznavanje tematike.

Otpor, nenasilni otpor cinizmu je moguć. Višestruko moguć. Svako neka izabere svoj način, kao što reče jedna umjetnica uvodeći u svoj koncert: možete vikati, plakati, pljeskati, plesati, pjevati sa mnom. Jedino ne smijete spavati. To isto vrijedi i za nas građane i građanke, ako želimo živjeti u republici.

Kao prilog, neka nam posluži ideja Yifat Susskind koju smo našli na TEDu. Susskind predlaže: u nesigurna vremena, razmišljaj kao majka.  Što to znači? Majka vidi sebe kao rješenje i djeluje. Tako su žene Sudana, to je njen primjer, poljoprivrednice, saznale za glad u Somaliji i poduzele aktivnosti, nešto su hrane skupile i poslale.

Ne misli se kao majka u stereotipnom značenju majke. Jer niti sve majke razmišljaju kao majka, niti samo majke, dakle samo žene razmišljaju kao majke. Kao majke razmišljaju oni i one koji gledaju cijeli svijet kao odgovorne i odgovorni za najranjivije. Ljubav u javnoj sferi, smatra Susskind, je pravednost. S tim se slažemo, a to smo i na teologiji učili, zar ne?! Društvena pravda je djelovanje u sadašnjosti s vizijom budućnosti koju želimo ostvariti.

I nemojmo se obeshrabriti podsmjehom premijera i njegovih podanika. Nego radije okrenimo pogled prema onima koji i u mračnim vremenima, i u puno težim okolnostima od ovih naših, djeluju kako bismo jednom živjeli u svjetlu.

Mi možemo mnogo toga, svakako možemo svojim stavom i djelovanjem pokazati da Marica i Stanko nikako ne mogu biti predmet našeg podsmjeha.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

    •  Podrška jednog biskupa odgovornosti Vjernika za mir
    •  Građanska hrabrost i crkveni službenici
    •  O obraćenju srca i kako učiti pluralizmu
    •  Studenti pobeđuju
    •  Christoljub Božji Vegan – Presente
    •  Lagali ste za Irak, lažete za Iran
    •  Isus je došao u Rijeku
    •  Mistika otvorenih očiju
    •  Nemoj ogrubiti u ova gruba vremena
    •  Prigovor savjesti – nepoželjna pojava u katoličkoj Hrvatskoj?

> Svi tekstovi ovog autora
  • Jesu li teroristi pobijedili nakon 11. rujna? SAD su odgovorile na napad u New Yorku upravo onako kako su napadači priželjkivali, pridonoseći stvaranju svijeta u kojem je terorizam postao toliko uobičajena pojava da više ni ne znamo kada tu riječ treba upotrijebiti.

    Load More
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • Ekumena – Laboratorij za dijalog

  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • argentinski roman

  • povratak adolfa pilsela

  • vbz drago

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • vbz 5

  • vbz 6

  • vbz 7

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • Sonatino

  • Fragment

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • petrineknjige 3

  • petrineknjige 4

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • srednja europa 5

  • srednja europa 6

  • Golden Marketing 1

  • Golden Marketing 2

  • KS Perica

  • KS Ecclesia Cristi

  • Ks 1-1-1

  • KS Mardešić

  • ks 1-1

  • KS 1

  • KS 2

  • KS 3

  • Salesiani

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija