I Njemačka i Engleska bit će zemlja proleterska

U studenome bit će punih trideset godina od rušenja Berlinskog zida. Svi mi stariji još uvijek pamtimo opću euforiju. Veselje, šampanjce, cvijeće i zagrljaji kojima su zapadni Berlinčani srdačno dočekivali “braću” zatočenu iza Zida.

Mjesecima prije proboja ti su siroti ljudi demonstrirali i uzvikivali prvo “Wir wollen raus!” (Želimo van), a ubrzo nakon toga i “Wir bleiben hier!” (Ostajemo ovdje), time jasno naznačivši da im je dosta krutoga Honeckerova režima i njegovog lijepo nazvanog Antifašistički obrambenog zida, što je u stvarnosti predstavljao oružjem čuvanu utvrdu jednog režima. Za mnoge prebjege nažalost smrtonosnu utvrdu realsocijalizma. Za razliku od nas bili su stvarno iza željezne zavjese.

Euforiju ujedinjenja, suosjećanje s napaćenom braćom samo nekoliko godina nakon pada Zida zapadni Nijemci zamijenili su razočaranjem, skepsom, pa i podozrenjem prema dojučerašnjim susjedima. Valjalo je goleme svote novca izdvojiti i uložiti u istok zemlje, u infrastrukturu, obnovu , “šminkanje” gradova i radna mjesta. U niveliranje standarda kako bi se ublažio nezadrživi val preseljenja na zapad koji je prirodno krenuo.

Euforiju ujedinjenja, suosjećanje s napaćenom braćom samo nekoliko godina nakon pada Zida zapadni Nijemci zamijenili su razočaranjem, skepsom, pa i podozrenjem prema dojučerašnjim susjedima. Valjalo je goleme svote novca izdvojiti i uložiti u istok zemlje, u infrastrukturu, obnovu , “šminkanje” gradova i radna mjesta. U niveliranje standarda kako bi se ublažio nezadrživi val preseljenja na zapad koji je prirodno krenuo

Istočni Nijemci zahtijevali su identična prava kakva su imali drugi građani, dok su pak oni zapadni za njih ispod glasa tvrdili da su lijeni i bahati, nesposobniji za rad od većine gastarbajtera iz Turske ili primjerice zemalja bivše Jugoslavije.

Prve godine braka donijele su, dakle, brojne razmirice i optuživanja koja su se s vremenom smirila i ublažila, no još uvijek nisu nestala. “Sreća je lepa samo dok se čeka…”, rekla bi pjesnikinja iz nama susjedne Srbije.

Na to vrijeme, prije davnih trideset godina, nehotice je protekloga tjedna podsjetio predsjednik mladih SPD-a Kevin Kühnert zatraživši ni više ni manje nego radikalno skretanje Njemačke ulijevo.

Hoće li to Njemačka biti zemlja proleterska pitate se. Je li to u Europi stasala generacija mladih koja se ne plaši javno kritizirati sustav bez konkurencije nakon što je, uljuljkan pobjedom nakon pada Zida, kapitalizam zadrijemao; ma što zadrijemao, više utonuo u tridesetogodišnji san.

Jesu li odrasli neki novi mladi ljudi koji su u stanju iskreno i javno reći da su plodovi tehnološkoga napretka zloupotrijebljeni, da je jaz između siromašnih i bogatih sve dublji, da je javno razmetanje bogatstvom i besmisleno rasipanje sve nepodnošljivije onima koji nemaju i koje se, obrazovanju usprkos, beskrupulozno gura na potplaćene i nekvalificirane poslove (u nas su to sobarice, kuharice, spremačice, prodavačice, konobarice, jer drugih poslova nema).

Hoće li to Njemačka biti zemlja proleterska pitate se. Je li to u Europi stasala generacija mladih koja se ne plaši javno kritizirati sustav bez konkurencije nakon što je, uljuljkan pobjedom nakon pada Zida, kapitalizam zadrijemao; ma što zadrijemao, više utonuo u tridesetogodišnji san

Ako sudimo po izjavama Kevina Kühnerta – jesu. On, naime, korjenito želi reformirati drugu po starosti (156 godina) njemačku partiju SPD. Svojim starijim kolegama zamjera kompromis i koaliranje s demokršćanima koji su mu sumnjivi jer pogoduju korporacijama (nekako nam je to poznato, zar ne?).

Elem, dvadeset i devetogodišnji Kevin, da ne bi bilo zabune, rođen u zapadnome Berlinu, u dobrostojećoj, građanskoj obitelji državnih službenika. Ne vuče, dakle, porijeklo iz DDR-a. Izjašnjava se kao gay i veliki je protivnik migrantofobije koju, kao i kod nas, zagovaraju ultradesni.

Protiv je agencija za privremeno i povremeno zapošljavanje jer ruše cijenu rada. Zalaže se za limitiranje vlasništva nad stambenim prostorom kojeg, kao i dječjih vrtića i jaslica, manjka u toj zemlji. Stanovi koji se i grade u gradovima su ekstremno skupi, mogu ih kupovati samo bogati koji ih onda rentaju za visoke iznose.

Predlaže zato da svatko može biti vlasnik samo jednog stana jer smatra da nije etično bogatiti se na prostoru za život na koje ima pravo svaki građanin.

No najveću buru taj mlađahni lider JuSoa izazvao je prijedlogom da se korporacije, poput primjerice BMW-a, nacionaliziraju. Smatra, naime, kako se distribucija enormnih profita mora odigravati kontrolirano, na demokratski način, a to jednostavno znači da vlasnik takve kompanije ne smije biti neki od kapitalista.

Đavolji odvjetnici neobranjivog ignoriraju proteste, peticije, demonstracije i mlade ljevičare širom Europe nesvjesni da nezadovoljstvo koje zasad samo kulja ispod površine učas može biti preusmjereno. Kanalizirano u nešto puno strašnije od ograničavanja vlasništva i preusmjeravanja enormnih profita korporacija u poboljšanje standarda svih građana. Mnogo, mnogo strašnije od toga da Njemačka i Engleska budu “zemlja proleterska” je ignoriranje činjenice da fašizam, ustaštvo, nacizam nisu umrli s Hitlerom u Führerbunkeru!

Upravo je ta izjava najviše zgranula političke konkurente i one starije u njegovoj stranci. Zeleni, koji su uvjetno lijevo, tvrde da problemi sa stanovima, klimom ili jazom između siromašnih i bogatih ne mogu biti riješeni realizacijom takvih ideja, ultradesni mu poručuju da se priključi krajnjoj ljevici (Die Linke) ako tako razmišlja.

CDU je otišao najdalje. Na osnovu izjava mladog socijaldemokrata tvrde da SPD želi i priziva povratak DDR-a u kojemu neće svi biti jednaki, već jednako siromašni.

Nepodnošljiva je ta oholost, ne samo u Njemačkoj, svih onih koji zagovaraju liberalni kapitalizam žmireći pred nemani rastućeg siromaštva i ekonomske obespravljenosti u zemljama kojima vladaju. Pred krizom koja im je pod nosom.

Ti đavolji odvjetnici neobranjivog ignoriraju proteste, peticije, demonstracije i mlade ljevičare širom Europe nesvjesni da  nezadovoljstvo koje zasad samo kulja ispod površine učas može biti preusmjereno. Kanalizirano u nešto puno strašnije od ograničavanja vlasništva i preusmjeravanja enormnih profita korporacija u poboljšanje standarda svih građana.

Mnogo, mnogo strašnije od toga da Njemačka i Engleska budu “zemlja proleterska” je ignoriranje činjenice da fašizam, ustaštvo, nacizam nisu umrli s Hitlerom u Führerbunkeru! I zato, da se mene pita, rekla bih: Wir wollen raus – prije no što do toga dođe.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora