Karadžićev rat osramotio je u prvom redu Srbe

Čitam presudu Radovanu Karadžiću, koja ima 2,615 stranica. Bojim se da će biti vrlo mali broj onih koji će je doista i pročitati: važno je da su je komentirali istog dana kad su čuli zaključak…

Vrijedi pročitati.

Haški sud, svakako, ne smije biti nikakva “zadnja riječ” za istraživače, ali posao kojeg su obavili u ovom slučaju je izvanredno važan i impresivan. Tko bi intervjuirao tolike svjedoke, samog Karadžića, prikupio toliko materijala, da nije bilo tog suđenja.

O Karadžiću sam pisao više puta u Arkzinu, a danas sam pronašao i članak kojeg je objavio Blic u ožujku/martu 2003, dakle prije 13 godina. U tom članku sam dao sljedeću izjavu, koju citiram kako je zapisana:

“Za Dejana Jovića, politikologa, predavača na britanskom Univerzitetu Stirling, Karadžić je, “uz Antu Pavelića, vjerojatno najnegativnija ličnost koja se pojavila na jugoslavenskim prostorima u 20. stoljeću”. Jović smatra da on “svakako nije heroj, a sud bi trebao odlučiti da li je zločinac.

“Za Dejana Jovića, politikologa, Karadžić je, “uz Antu Pavelića, vjerojatno najnegativnija ličnost koja se pojavila na jugoslavenskim prostorima u 20. stoljeću”

U njegovom političkom delovanju, kaže Jović, treba razlikovati dve faze. Prva je pre izbora u Bosni i u prvih godinu dana nakon izbora, kad je osnovao SDS, zagovarao demokratsku transformaciju BiH i uvođenje parlamentarne demokratije.

Za Jovića SDS je imao puno pravo da zagovara šta god je htela, uključujući i opstanak Jugoslavije, raspad BiH, samoopredeljenje Srba, široku autonomiju, pa i separatizam u odnosu na BiH – sve dok se radilo o političkom programu koji se oslanjao na politička sredstva i isključivao nasilje.

– Međutim – kaže Jović – kad je SDS posegnuo za nasilnim sredstvima, Karadžić je prešao granicu dopuštenog i zakonitog. Činjenica da su se slično ponašali drugi, primjerice, Hrvati u zapadnoj Hercegovini i drugi, nimalo ga ne opravdava. Jedan se zločin ne može opravdati drugim.”…

Dejan Jović Karadžića definiše kao promotera nasilnog nacionalizma, koji je imao rasističke političke koncepcije u odnosu na bosanske Muslimane. – Ničim se – kaže Jović – ne može opravdati istjerivanje Muslimana i Hrvata iz njihovih domova, pucanje po gradovima, nečovječni tretman zarobljenika, a još manje masovna ubijanja i zatvaranja.

Rat koji je vodio osramotio je u prvom redu Srbe izvan Srbije, ali i u Srbiji, ali i sve ostale Jugoslavene. Jović kaže da Srbi imaju mnogo razloga da Karadžiću ne dozvole da prode nekažnjeno

Rat koji je vodio osramotio je u prvom redu Srbe izvan Srbije, ali i u Srbiji, ali i sve ostale Jugoslavene.

Jović kaže da Srbi imaju mnogo razloga da Karadžiću ne dozvole da prode nekažnjeno.

On dodaje da bi suđenje u BiH bilo najbolja opcija, ali, kaže, “budući da dosadašnje iskustvo sa suđenjima za ratne zločine pokazuje da postjugoslavenske države uglavnom nisu u stanju organizirati poštena sudenja, bolje je suđenje bilo gdje nego nigdje”. ”

Iz ovog odmaka od 13 godina, ne bih zapravo ništa mijenjao u toj izjavi. Naravno, kad dovršim čitanje cijele presude vjerojatno bih – na istom tragu – mogao još štošta i dodati.

Evo linka na cijeli tekst presude.

Važan je to dokument o jednom vrlo gadnom vremenu, čije posljedice i danas tako duboko i bolno osjećamo.

(Prenosimo s Facebook zida autora).

    •  Odbrana Jovana Ćulibrka i poslednji dani mita o Jasenovcu
    •  Kakav će biti novi Bidenov Balkan?
    •  Bojim se da napadi na Srbe neće prestati
    •  Neoustaštvo je stvarna prijetnja. I vodi prema ratu
    •  Tanja Tagirov nikada nije izdala novinarsku profesiju
    •  Slaba je hrvatska blokada Srbije bez saveznika
    •  Ako izbori ''svađaju narode'', referendumi ih svađaju još i više
    •  Grabar-Kitarović poduprla islamističku dimenziju Erdoğanove politike
    •  I Tito i Latinka Perović su dio neželjene elite
    •  Da li je EU jedina perspektiva regije?

> Svi tekstovi ovog autora